U posljednje vrijeme raste interes za vitaminom D s obzirom na njegove značajne učinke od kojih neki već imaju i etabliranu kliničku važnost. Glavni metabolički učinak je regulacija mineralne koštane gustoće, učinci na metabolizam minerala kalcija i fosfora te na paratireoidni hormon (PTH) te se radi o temeljnoj terapijskoj opciji za osteoporozu, poremećaj građe kostiju i sklonost prijelomima.
Ovisan o kalciju
Vitamin D pripada skupini vitamina topivih u mastima i uključen je u regulaciju više od šest stotina gena, od kojih je manji broj tzv. primarnih gena na koje djeluje izravno preko vlastitih receptora (VDR). Vitamin D receptor (VDR) pripada porodici citoplazmatskih receptora za steroidne hormone. Poznat je i neizravan učinak vitamina D na sekundarne gene, odnosno sekundarne ciljeve, jer na te gene djeluje s odgodom, putem transkripcijskih čimbenika ili modifikatora kromatina koji se sintetiziraju ekspresijom primarnih gena. Ovakav način genske regulacije vitamina D predstavlja i funkcionalnu sličnost sa steroidnim hormonima. Njegova steroidna struktura povezuje ga i s hormonima derivatima kolesterola.
Prirodni izvor vitamina D može biti:
- biljni,
- ergokalciferol, te
- životinjski D3 ili kolekalciferol.
Nastaje i sintezom u koži uz prisutnost ultraljubičastog B zračenja, pretvorbom 7-dehidrokolesterola u kolekalciferol, previtamin D3, koji biotransformacijom u jetri i bubrezima postaje aktivni oblik 1,25-dihidrokolekalciferol, poznat i kao kalcitriol. Regulacija procesa ovisi o razini kalcija u plazmi, PTH-u, hormonu rasta i štitnjače. Glavna zadaća kalcitriola je regulacija koncentracije kalcija; on pospješuje apsorpciju kalcija i fosfora iz crijeva te resorpciju iz bubrega i kostiju. Kada se koncentracija kalcija u plazmi snizi, pojačano se luči PTH, čija je glavna uloga upravo biotransformacija kalcitriola iz kalcidiola.
Pozitivan učinak na endokrinološke bolesti
Vrlo je širok spektar učinaka kolekalciferola na molekularnoj razini. Novija istraživanja ukazuju na učinke u imunosnom, endokrinom, srčanožilnom te živčanom i mišićnom sustavu. No, vrlo se polako etabliraju dobrobiti primjene u preventivnom i terapijskom pristupu.
Osobe koje ne uzimaju nadomjeske vitamina D imaju veći rizik za razvoj inzulinske rezistencije u odnosu na one koje ih redovito uzimaju. Prisutan je i smanjeni rizik progresije predijabetesa u dijabetes, kao i poboljšanje glukoregulacije. Mehanizam najvjerojatnije leži u učinku na razinu adiponektina - hormona masnog tkiva koji poboljšava osjetljivost na inzulin. Vitamin D ima pozitivan učinak na progresiju nekih endokrinoloških autoimunih bolesti, poput šećerne bolesti tipa 1 i autoimune bolesti štitnjače, kao što je Hashimotov tireoiditis. Naime, smatra se da se djelovanjem na T-regulacijske limfocite usporava propadanje beta-stanica Langerhansovih otočića gušterače. S druge strane, nadoknada vitamina D može biti djelotvorna u određenom smanjenju razine protutijela kod autoimunih tireoidnih bolesti. Istraživanja pokazuju da u čak 92 posto osoba oboljelih od Hashimotove bolesti postoji manjak vitamina D, dok je u zdravoj populaciji taj broj znatno niži, oko 63 posto
U deficitu 40 posto populacije, a 10 posto čak u izrazitom manjku
Nedostatak vitamina D smatra se najčešćim nutritivnim nedostatkom, no s obzirom na praktički nemoguće postizanje adekvatnih razina bilo kojom nutritivnom intervencijom, kao ni boravkom na suncu, ostaje pitanje je li pridjev "nutritivni" opravdan. Smatra se da čak 40 posto europske populacije ima deficit vitamina D (koncentracija 25-OHD ispod 50 nmol/L), a čak više od deset posto ima deficit teškog stupnja (koncentracija ispod 30 nmol/L).
Potreba za suplementacijskom terapijom izlazi iz prvotnih okvira liječenja poremećaja koštane arhitekture te stanja deficita i povećanih potreba, primjerice u trudnoći i dojenju. No, primjena vitamina D pokazuje mnoge koristi u različitim metaboličkim, endokrinološkim, neurološkim i srčano-žilnim bolestima, čak i u osoba, kako se ranije mislilo, s adekvatnim koncentracijama vitamina D u krvi. Nadomjesna terapija se preporučuje i osobama na terapiji antihipertenzivima, statinima, citostaticima, glukokortikoidima i antituberkuloticima.
Stručnjaci pišu za vas
U svakodnevnoj kliničkoj praksi liječnici svjedoče rastućem broju kroničnih nezaraznih, autoimunih te malignih bolesti koje velikim dijelom nastaju, razvijaju se i kompliciraju uslijed nutritivnih deficita. Nutritivni deficiti razvijaju se kroz duži period, nerijetko u ranim stadijima ne daju jasne simptome niti dovode do akutnih životno ugrožavajućih stanja, ali, tako prikriveni, polako dovode do mnogih metaboličkih, imunoloških i endokrinoloških poremećaja, narušavanja funkcije organskih sustava, razvoja bolesti i ubrzanog starenja.
Potreba za edukacijom o najnovijim znanjima s područja nutricionizma, o indikacijama i načinima primjene suplemenata i dodataka prehrani, o preventivnoj i terapijskoj medicini, o pravilnom odabiru ključnih nutrijenata u određenim fazama života, stanjima, bolestima i procesima liječenja, te potreba za osnaživanjem suradnje među specijalistima i subspecijalistima različitih područja medicine rezultirala je osnivanjem Hrvatskog društva za suplementaciju u medicini. Doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, dr. med., osnivačica i predsjednica Društva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....