Berberin je biljni alkaloid. Alkaloidi su biološki aktivne molekule koje biljke proizvode kako bi se zaštitile od nametnika, gljivica, bakterija i biljojeda. Alkaloidi predstavljaju zapravo mehanizam zaštite biljaka. Neki alkaloidi su poznati po svom otrovnom djelovanju, a neki pak po svojim ljekovitim svojstvima. Kava, nikotin i morfij su poznati alkaloidi. Alkaloidi, kao prirodna obrana biljaka, djeluju snažno na živčani sustav i metabolizam živih bića koja ih napadaju. Bilo ljudi, gljivica ili bakterija. Isto vrijedi i za berberin. Ima gorak okus, djeluje na koncentracije šećera u krvi, upalu, ali i bakterije. Berberin, iako po svrsi otrov, u pravim dozama može djelovati i kao lijek.
Žuti cvijet, crvene bobice, raste i u Hrvatskoj
Berberin proizvode biljke iz obitelji žutikovki (Berberidaceae), a najpoznatiji biljni izvor berberina je biljka Berberis vulgaris, poznata u hrvatskom jeziku kao obična žutika. Obična žutika raste kao grm, a prepoznatljiva je po žutim cvjetovima i crvenim bobicama. Ovo samoniklo bilje raste širom Europe, uključujući i Hrvatsku, pogotovo na kamenitom tlu. Štoviše, u Hrvatskoj postoji i endemska vrsta žutike - Berberis croatica, poznata i kao hrvatska žutika, koja raste na obroncima Velebita, Učke i Risnjaka. Istraživači s Farmaceutskog i Agronomskog fakulteta su u radu iz 2009. godine otkrili kako je korijen hrvatske žutike odličan izvor berberina.
U upotrebi tisućljećima, sada doživljava renesansu
Berberin, odnosno žutika, već se stoljećima koristi u tradicionalnim medicinskim praksama širom svijeta. U tradicionalnoj kineskoj medicini berberin se koristi već više od 2.500 godina i to kod proljeva, infekcija i kožnih bolesti. U ajurvedskoj medicini pak koristi se za liječenje probavnih tegoba, rana i kroničnih infekcija. No, berberin i žutika ne koriste se samo na Dalekom istoku. I u hrvatskoj narodnoj medicini žutika se u obliku čajeva, tinktura i sirupa od njezina korijena primjenjuje za pročišćavanje krvi, ublažavanje želučanih tegoba te smirivanje groznice.
No, berberin tijekom zadnjih godina upravo doživljava renesansu. Otkriveno je, naime, kako berberin snažno utječe na crijevni mikrobiom. Upravo ovaj učinak, čini se, objašnjava njegovo protuupalno djelovanje te blagotvoran učinak na probavni sustav.
Više istraživanja je pokazalo kako berberin ima antimikrobni učinak na crijevni mikrobiom. Odnosno, smanjuje relativne udjele nekih bakterija unutar crijevnog mikrobioma. Time se otvara prostor, odnosno biološka "niša" za rast drugih, "boljih" bakterija. Neki idu daleko i berberin čak smatraju blagim antibiotikom. Zašto je tomu tako? Berberin, kao i svi ostali alkaloidi, brani žutiku od nametnika - uključujući bakterije.
Smanjuje udjele bakterija
Berberin može ometati bakterije u izgradnji svoje stanične stijenke. Uz to, berberin može povećati propusnost membrane bakterija ("probušiti ih"), zaustaviti replikaciju bakterijske DNK i inhibirati bakterijske enzime. Zbog toga berberin može smanjiti relativne udjele bakterija koje su podložne njegovom djelovanju, pogotovo bakterija iz koljena Firmicutes. Istraživanja su pokazala kako berberin smanjuje udjele bakterija iz rodova Bifidobacterium, Alistipes, Roseburia i Faecalibacterium, a povećava udjele rodova Blautia i Ruminococcus.
Ove promjene u sastavu odražavaju se i na funkcionalnost crijevnog mikrobioma. Bakterije iz koljena Firmicutes uglavnom proizvode butirat, pa se smanjenjem njihovih udjela smanjuje i količina butirata u crijevima, a povećava proizvodnja drugih metabolita, kao što su acetat, propionat, ali i neke žučne soli. Ovi metaboliti imaju regulatorno djelovanje na metabolizam domaćina: povećava se proizvodnja GLP-1 u crijevima (djelatna tvar popularnih injekcija za mršavljenje), potiče glukoneogeneza u jetri i povećava periferna osjetljivost tkiva na inzulin.
Snižava koncentraciju glukoze
Zbog svog djelovanja na crijevni mikrobiom, i posljedično metabolom (skup metabolita mikrobioma), berberin se smatra i hipoglikemikom. Mnoga istraživanja su pokazala kako berberin značajno snižava HbA1c, koncentracije glukoze natašte i nakon obroka, i parametar inzulinske rezistencije, HOMA-IR. Zanimljivo je kako ove učinke na metabolizam uvijek prate i promjene u crijevnom mikrobiomu: kod ispitanika sa značajnim smanjenjem parametara inzulinske rezistencije prati se i smanjen udio bakterija iz roda R. bromii i R. gnavus, primjerice.
Smanjuje proupalne citokine
Uz to, berberin zbog svog antimikrobnog učinka može potencijalno smanjiti i udjele proupalnih i potencijalno patogenih bakterija iz obitelji Enterobacteriaceae, a zauzvrat može doći do povećanja udjela protuupalne bakterije Akkermansia muciniphila, koja štiti crijevnu barijeru. To rezultira smanjenjem koncentracije LPS-a, endotoksina koji prolazi kroz crijevnu barijeru i svojim djelovanjem prouzrokuje kroničnu upalu niskog stupnja u tijelu, ali i jačanjem crijevne barijere. Zato je u nekim istraživanjima detektirano značajno smanjenje CRP-a i proupalnih citokina nakon primjene berberina. To objašnjava protuupalno djelovanje berberina.
Tko je kandidat za berberin?
Zbog djelovanja na crijevni mikrobiom berberin je i blagi antibiotik, hipoglikemik i protuupalna molekula. Kandidati za primjenu berberina su pacijenti s povećanim omjerom Firmicutes/Bacteroidetes ili Alistipes/Blautia, i neproporcionalnom proizvodnjom butirata. Ili pak pacijenti s inzulinskom rezistencijom, preddijabetesom, šećernom bolešću, masnom jetrom, pretilošću, ali i dislipidemijom zbog dokazanog blagotvornog učinka na LDL, trigliceride i HDL. Dugoročna primjena berberina može smanjiti kardiometabolički rizik jer pozitivno utječe na rizične čimbenike ateroskleroze. Pored toga, berberin može biti od koristi i kod infektivnih proljeva, disbioze (poremećaja crijevnog mikrobioma s probavnim tegobama) i bakterijskog prerastanja u tankom ili debelom crijevu. Smatra se kako berberin ima terapijski potencijal i kod složenih kroničnih bolesti koje imaju elemente poremećaja crijevnog mikrobioma i inzulinske rezistencije, kao što su PCOS i akne.
Preporučljiva doza
Berberin se u većini istraživanja primjenjivao u dozama od 500 mg dva do tri puta dnevno prije obroka. Stoga je preporuka pacijentu prepisati formulaciju berberina u dozi od 500 mg dvaput dnevno. Ukupno trajanje terapije varira, ali se najčešće koristi 8 do 12 tjedana uz kontrolu laboratorijskih parametara kao što su glukoza u krvi, HbA1c, HOMA, LDL, trigliceridi, HDL, CRP i kalprotektin. Kod težih disbioza, primjena berberina može se produžiti uz obavezan stručni nadzor. Važno je napomenuti kako se berberin ne akumulira u organizmu, pa se terapija može privremeno prekinuti i ponovno započeti.
Moguće nuspojave i interakcije s lijekovima
Nuspojave berberina su zbog djelovanja na crijevni mikrobiom najčešće probavne prirode: nadutost ili promjene u stolici, bilo proljev ili zatvor. One su posljedica preslagivanja sastava crijevnog mikrobioma. Zbog smanjenja udjela probiotskih bakterija iz roda Bifidobacterium, preporuka je berberin primjenjivati zajedno s formulacijom probiotika koji sadrži sojeve Bifidobacterium ili prebiotika, FOS ili GOS. U istraživanjima su tako minimizirane nuspojave, a dokazan je sinergistički učinak na crijevni mikrobiom i metaboličke parametre.
Berberin može ometati djelovanje lijekova koji se metaboliziraju putem jetrenih enzima (posebno CYP3A4 i CYP2D6), uključujući statine, antidepresive, imunosupresive i lijekove za tlak. Još važnije, berberin može pojačati učinke antidijabetika, kao što su primjerice metformin, inzulin i GLP-1 agonisti (semaglutid, liraglutid), što može potencijalno dovesti do hipoglikemije postprandijalno. Zato je primjena berberina preporučena isključivo u dogovoru s liječnikom ili nutricionistom. Također nije preporučena primjena tijekom trudnoće i dojenja zbog mogućeg utjecaja na glatku muskulaturu maternice i prijelaza antimikrobnog berberina kroz majčino mlijeko u krhki crijevni mikrobiom dojenčeta.
Stručnjaci pišu za vas
U svakodnevnoj kliničkoj praksi liječnici svjedoče rastućem broju kroničnih nezaraznih, autoimunih te malignih bolesti koje velikim dijelom nastaju, razvijaju se i kompliciraju uslijed nutritivnih deficita. Nutritivni deficiti razvijaju se kroz duži period, nerijetko u ranim stadijima ne daju jasne simptome niti dovode do akutnih životno ugrožavajućih stanja, ali, tako prikriveni, polako dovode do mnogih metaboličkih, imunoloških i endokrinoloških poremećaja, narušavanja funkcije organskih sustava, razvoja bolesti i ubrzanog starenja.
Potreba za edukacijom o najnovijim znanjima s područja nutricionizma, o indikacijama i načinima primjene suplemenata i dodataka prehrani, o preventivnoj i terapijskoj medicini, o pravilnom odabiru ključnih nutrijenata u određenim fazama života, stanjima, bolestima i procesima liječenja, te potreba za osnaživanjem suradnje među specijalistima i subspecijalistima različitih područja medicine rezultirala je osnivanjem Hrvatskog društva za suplementaciju u medicini. Njihovi stručnjaci pišu za vas.
Što o beta-karotenu piše doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, dr. med., osnivačica i predsjednica Društva.
Zašto pretili ljudi često imaju manjak vitamina, pročitajte što kaže endokrinologinja dr. Mirjana Kardum Pejić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....