Održavanje optimalnog zdravlja krvnih žila i u visokoj životnoj dobi može značajno sniziti rizik od pojave demencije prije 80. godine, pokazalo je novo istraživanje Škole javnog zdravstva Johns Hopkins Bloomberg u Baltimoreu čiji rezultati sugeriraju da bi se 22 do 44 posto slučajeva demencije moglo pripisati lošem vaskularnom zdravlju do 74. godine života. Drugim riječima, pravovremenom brigom za vaskularno zdravlje i održavanjem prohodnosti žila moglo bi se prevenirati čak do 44 posto slučajeva demencije u navedenoj dobi. Ohrabrujući rezultati, objavljeni u publikaciji JAMA Neurology, potvrđuju da je zdravlje mozga dobrim dijelom u našim rukama i da korigiranjem loših navika, kao što su premalo spavanja, prekomjerno gledanje u ekrane, sjedilački način života, izlaganje velikom stresu, pijenje alkohola, pušenje, nezdrava prehrana i neadekvatna tjelesna aktivnost s posljedičnom pretilošću, mozgu možemo napraviti golemu uslugu. Sve navedeno štetno utječe na mozak, kako odraslih tako i djece, a što su mu najveći neprijatelji te možemo li i kako mozak obraniti, pitali smo doc. prim. dr. sc. Hrvoja Budinčevića, neurologa, subspec. intenzivne medicine i cerebrovaskularnih bolesti iz KB-a Sveti Duh u Zagrebu. Prvo pitanje odnosilo se na opasne čestice o kojima iz dana u dan slušamo nove zabrinjavajuće vijesti.
Kojim putevima mikro i nanoplastika ulaze u mozak?
- Mikroplastika i nanoplastika među najvećim su ekološkim problemima današnjice. Te sitne čestice ulaze u ljudsko tijelo putem hrane i pića - znanstvenici s Medicinskog sveučilišta u Beču objasnili su mehanizam kojim one prelaze krvno-moždanu barijeru, važnu zaštitu koja sprečava prolazak otrova i patogena, i dospijevaju u mozak. Poremećena krvno-moždana barijera koja se javlja u neurološkim bolestima dodatno olakšava prelazak tih tvari u mozak. Čestice mikroplastike veličinom idu do pet milimetara, a nanoplastike do samo 0,001 milimetra. Ispostavilo se da je za prijenos u mozak ključna njihova površinska struktura, slično kao i kod onečišćenja zraka kod kojeg mikroskopske PM lebdeće čestice mogu proći krvno-moždanu barijeru, ali je i oštetiti. Zadržavanje mikroplastike u mozgu posljedica je povišene količine masti (lipida) u njemu, što je razlog sporijeg otpuštanja, jer se čestice plastike mogu vezati za masti, a odvajanje masti od plastike je usporeno. Štetne tvari u mozgu i živčanom sustavu, pa tako i plastiku, "rješavaju" mikroglijalne stanice koje su zadužene za njihovo probavljanje, kao i za čišćenje ostataka istrošenih i mrtvih stanica. Važnu ulogu u "čišćenju" mozga ima i glimfatički sustav.
Što do danas znamo o utjecaju mikro i nanoplastike na mozak?
- S obzirom na to da je riječ o stranoj tvari, ona izaziva upalu i oksidativni stres što može pridonijeti razvoju moždanog udara taloženjem u krvnim žilama. Znanstvenici iz Napulja pokazali su da je mikroplastika prisutna u operiranim karotidnim plakovima (naslagama) u 58 posto slučajeva, a te su osobe imale viši rizik od srčanog i moždanog udara te od smrti u odnosu na osobe koje nisu imale mikroplastiku u karotidnom plaku. U proteklom je desetljeću zamijećen porast razina mikro i nanoplastike u mozgovima preminulih osoba, kao i u jetri, a prosječna količina plastike u mozgu pojedinca ekvivalentna je težini plastične žlice. Najčešće je to polietilen - plastični materijal prisutan u plastičnim vrećicama, omotima za hranu i plastičnim bocama. Jasna povezanost prisutnosti mikro i nanoplastike i neuroloških bolesti poput demencije nije dokazana, međutim osobe s demencijom imale su u istraživanju veću razinu nanoplastike.
Kako bismo smanjili izloženost mikro i nanoplastici, korisno je prati ruke prije jela, izbjegavati zagrijavanje hrane u plastičnim posudama i piti vodu iz staklenih boca. Zanimljivo je da je sadržaj mikroplastike upola manji u vodi iz slavine nego u onoj iz plastičnih boca.
Kako ateroskleroza utječe na mozak i što joj pridonosi?
- Ateroskleroza je stanje, odnosno bolest, karakterizirano nakupljanjem masti u stijenkama krvnih žila, što dovodi do smanjenja protoka krvi. Čimbenici rizika koji doprinose njenom razvoju te posljedičnim vaskularnim bolestima (srčani i moždani udar te periferna arterijska bolest nogu) su arterijska hipertenzija, šećerna bolest, hiperlipidemija (povišena razina masnoća u krvi), pušenje, neadekvatna fizička aktivnost, neadekvatna prehrana, pretilost te starenje.
Ateroskleroza može imati značajne štetne posljedice po mozak jer je jedan od važnih uzroka ishemijskog moždanog udara, ali i vaskularne demencije. Alzheimerova bolest također može imati izraženu moždanu aterosklerozu koja je povezana s razvojem i progresijom ovog, najčešćeg oblika demencije. Ateroskleroza utječe i na krutost stijenki krvnih žila, time i na moždanu vazoreaktivnost koja je potrebna za održavanje adekvatnog protoka krvi kroz mozak, što je ključno za funkcioniranje mozga. Dođe li do poremećaja moždane perfuzije (adekvatne opskrbe mozga krvlju), dolazi do razvoja neuroloških simptoma, poremećaja i bolesti poput gubitka svijesti, razvoja moždanog udara uslijed akutne i značajne hipoperfuzije mozga, razvoja demencije uslijed kronične hipoperfuzije mozga. No, i prekomjerna perfuzija može izazvati razvoj moždanog edema s posljedičnim neurološkim ispadima u obliku epileptičnih napada, smetnji vida itd.
Mogu li se aterosklerotske naslage u žilama očistiti lijekovima ili je moguće samo usporiti, možda zaustaviti njihovo nakupljanje?
- Neke se naslage mogu izvaditi, naročito kod akutnog moždanog udara, kada se stvori ugrušak koji se može ukloniti u toj akutnoj fazi. No, ako su to kronične, dugotrajne naslage i ako nije došlo do nestabilnosti ili prsnuća kod kojeg bi se mogle izvući mehanički ili neutralizirati lijekovima, tada ih nije moguće ukloniti. Jedino ih je moguće lijekovima i kontrolom čimbenika rizika držati pod kontrolom, da se ne povećavaju.
One nisu ravnomjerno raspoređene po krvnim žilama?
- Nisu, najčešće se stvaraju na mjestima s velikom turbulencijom krvi, na račvanjima na kojima se mijenja protok i krv se vrtloži. Nastaju i na mjestima na kojima krv stoji, a tamo gdje je protok stabilan obično ih nema. Što se tiče cerebrovaskularnih bolesti, zbog te pojave najčešća je karotidna bolest te se ugrušak zna stvoriti na račvanju unutarnje i vanjske karotide. Ako je asimptomatski, svakako se primjenjuju lijekovi, a operacija dolazi u obzir samo ako se procijeni da je plak visokorizičan. Ako je simptomatski te osoba dobije TIA-u (tranzitorna ishemijska ataka, prolazni poremećaj moždane cirkulacije) ili moždani udar, tada se može operirati ili postaviti stent.
Možete li pojasniti što je vaskularna demencija?
- To je oblik demencije uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije, bilo kao posljedica moždanog udara ili cerebrovaskularne bolesti. Cerebrovaskularna bolest najčešće zahvaća male krvne žile mozga, u sklopu tzv. mikroangiopatije ili amiloidne angiopatije mozga koja se pomoću neuroslikovnih metoda i u ranim stadijima vidi kao mikrokrvarenja u moždanom parenhimu. Kod cerebrovaskularne bolesti obično nema neuroloških ispada kao kod moždanog udara, ali je ona važan uzrok spoznajnih (kognitivnih) smetnji. Predstadij vaskularne demencije je tzv. vaskularni spoznajni (kognitivni) poremećaj karakteriziran smetnjama pamćenja, ali bez smetnji funkcioniranja u svakodnevnim aktivnostima. Glavno obilježje demencije su, uz smetnje pamćenja, upravo smetnje u svakodnevnom funkcioniranju. Naravno, smetnje pamćenja nisu jedine spoznajne smetnje koje se mogu javiti u demencijama, smetnje mogu zahvatiti i pozornost/pažnju, izvršne funkcije, logičko zaključivanje i rasuđivanje, brzinu obrade informacija, obradu vizualnih i zvučnih informacija, jezik i govor.
Postoji li učinkovita prevencija ili liječenje vaskularne demencije?
- Kao i u drugim bolestima mozga povezanima s vaskularnim čimbenicima rizika, prevencija bi trebala imati ključnu ulogu, s obzirom na to da su terapijske mogućnosti ograničene te se poboljšanje stanja ne očekuje. Povećanje tzv. kognitivne rezerve općenito može odgoditi demenciju, čak i dvije godine, jer veća kognitivna rezerva jedno vrijeme može bolje kompenzirati kognitivni pad. No, kada demencija postane evidentna, pogoršanje obično brže napreduje, vjerojatno kao posljedica stadija bolesti koji je bio bolje prikriven nego u osoba s nižom kognitivnom rezervom. Povećanje kognitivne rezerve može se ostvariti cjeloživotnim učenjem, redovitom tjelesnom aktivnošću, adekvatnom prehranom te prethodno boljom kvalitetom života.
Radimo li dovoljno na prevenciji moždanih udara? Što svatko može učiniti za sebe?
- Gledamo li epidemiološke pokazatelje ne bismo mogli reći da radimo dovoljno. Godinama nam je incidencija moždanog udara slična, pa dugo već u Hrvatskoj imamo 9.000 do 12.000 osoba koje se godišnje hospitaliziraju zbog moždanog udara. Od njega godišnje umire oko 5.000 osoba, a oko 80.000 osoba u našoj zemlji živi s posljedicama moždanog udara. Rizik od moždanog udara svatko bi mogao procijeniti pomoću riskometara koji su dostupni i besplatni. Uz to, trebamo imati na umu da bi se čak 90 posto moždanih udara moglo spriječiti ako bi se kontroliralo deset čimbenika rizika na koje možemo utjecati. To su: neadekvatna prehrana, nedovoljna tjelesna aktivnost, arterijska hipertenzija, šećerna bolest, hiperlipidemija, fibrilacija atrija, prekomjerna težina i pretilost, pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola te stres i depresija. Radite li na tih deset modificirajućih čimbenika, ujedno ćete smanjivati rizik od demencije i od srčanog udara, jer svi ovi čimbenici utječu na krvne žile, a one su svuda. Međutim, postoje i čimbenici rizika na koje ne možemo utjecati, a to su dob, spol, prethodni moždani udar, neke genetske bolesti.
Na svjetskoj je razini shvaćeno da prethodne kampanje nisu dovele do smanjenja broja moždanih udara, jer su bile usmjerene na osobe koje su pod povišenim rizikom. Stoga je odlučeno da kampanje budu sveobuhvatne te da poručuju kako se moždani udar može dogoditi svakome, neovisno o spolu i dobi te da je svaka četvrta osoba pod rizikom od moždanog udara. Europski podaci pokazuju da će od 2015. do 2035. godine broj osoba s moždanim udarom porasti za 34 posto, na što značajno utječe starenje populacije.
Predviđa se i daljnji porast broja oboljelih od demencija. Koliko se zna o uzrocima demencija, u prvom redu Alzheimerove bolesti?
- Da, predviđa se porast broja osoba s Alzheimerovom demencijom. Procjenjuje se da trenutno u Hrvatskoj s njom živi oko 80.000 osoba. Starenje svakako ima značajan doprinos u njenom razvoju, a poznato je da se čak do polovice broja demencija može spriječiti ili odgoditi ako se kontrolira 14 čimbenika rizika koji se mogu podijeliti prema razdobljima života. Tako je čimbenik rizika već u djetinjstvu slabija edukacija, u srednjoj dobi to su smetnje sluha, hiperlipidemija, depresija, traumatska ozljeda mozga, fizička neaktivnost, pretilost, šećerna bolest, pušenje, arterijska hipertenzija i prekomjerna konzumacija alkohola. U starijoj dobi pridružuju se socijalna izolacija, onečišćenje zraka i smetnje vida. U nemodificirajuće čimbenike rizika spadaju starija dob, ženski spol i genetski čimbenici.
Jasan uzrok Alzheimerove bolesti još nije poznat. Postoje dvije hipoteze o njenom nastanku na temelju poremećaja dvaju važnih proteina koji su prisutni u ovoj neurodegenerativnoj bolesti. Prema beta-amiloidnoj hipotezi nakupljanje beta-amiloida pokreće lanac događaja koji u konačnici rezultiraju patologijom i simptomima Alzheimerove bolesti. Druga, tau hipoteza pretpostavlja da patologija tau proteinskog spleta prethodi stvaranju beta-amiloidnog plaka te da je tau fosforilacija i nakupljanje glavni uzrok neurodegeneracije u Alzheimerovoj bolesti. Oko pet do 15 posto slučajeva Alzheimerove bolesti javlja se u obitelji, što može biti povezano s ranijim razvojem simptoma bolesti.
Znači, s prevencijom demencije treba početi već u djetinjstvu, i to učenjem.
- Tako je, jer slabija edukacija jedan je od rizičnih faktora. Treba stvoriti kognitivnu rezervu, ako je ona skromna, znači da mozak nije pripremljen na veće zahtjeve. Ako manje učimo, razvija se manje sinapsi, pa kada dođu starost ili duboka starost ili bolest, onda nemamo dovoljno sinapsi koje bi osigurale adekvatnu kognitivnu funkciju. Sinapse se mogu stvarati cijeli život, ali moždane stanice ne mogu. Dakle, koliko neurona imamo, imamo, to je to, međutim, u slučajevima u kojima dođe do oštećenja neurona može nastupiti neurogeneza te se oni u toj situaciji mogu regenerirati pomoću neuralnih matičnih stanica. Ključno je, ipak, to što možemo razvijati mrežu između njih - što više sinapsi imamo i što više stanice komuniciraju, to je veća vjerojatnost da će smetnje pamćenja nastupiti kasnije. To je ta rezerva koja nas štiti.
Što je moždana magla? Je li ona prolazna pojava ili razlog za brigu? Spominje se kao jedan od "pratitelja" menopauze, stresa, autoimunih bolesti...
- S pojmom moždane magle većina se susrela tijekom i nakon pandemije covida-19, no moždana magla može se javiti u stanjima povećanog stresa, ali i kod menopauze. Karakterizirana je spoznajnim smetnjama, poput smetnji pamćenja, koncentracije, nemogućnošću fokusiranja i nedostatkom mentalne jasnoće. Moždana magla može se javiti i u raznim medicinskim stanjima i bolestima, poput sindroma kroničnog umora, fibromialgije, anemije, depresije, šećerne bolesti, migrene, hipotireoze, autoimunih bolesti, dehidracije i virusnih infekcija. Hormonski poremećaji mogu utjecati na razvoj moždane magle u menopauzi. Medikamentozno liječenje predviđeno je za liječenje podliježuće bolesti ili stanja, uz adekvatno trajanje i kvalitetu sna, redovitu tjelesnu aktivnost, upravljanje stresom, adekvatnu prehranu sa smanjenim unosom alkohola te vježbanje mozga (brain fitness).
Moždanu maglu treba razlikovati od moždanog truljenja ili moždane kaše (brain rot) koja je posljedica negativnih učinaka na mentalne i/ili intelektualne sposobnosti koje ima prekomjerno izlaganje online sadržajima (bilo društvenim mrežama ili nesvrsishodnom skrolanju) koji se smatraju trivijalnim ili nezahvalnim. No, simptomi mogu biti slični moždanoj magli te uključuju poremećaje koncentracije, laku ili čestu dezorijentiranost, smetnje pamćenja, probleme s brigom o sebi, promjene u osobnosti i rasuđivanju te u donošenju odluka.
Ima li mozak obrambene metode protiv svih tih napadača i ometača?
- U "čišćenju" mozga svakako važnu ulogu imaju potporne moždane stanice, a osobito spomenute mikroglijalne stanice i glimfatički sustav. Tijekom sna moždane se stanice smanjuju te se prostor među njima povećava više od 50 posto, što pomaže tijeku čišćenja mozga. Tada likvor, odnosno moždana tekućina, uz pomoć arterija ulazi u prostor između stanica, dolazi do miješanja s intersticijskom tekućinom i ispiranja, odnosno filtracije štetnih tvari preko venske krvi koja se šalje u jetru. Mozak se najbolje čisti tijekom najdublje faze spavanja, kada proizvodi spore delta valove, mišići su potpuno opušteni, a srčana frekvencija i disanje na najnižoj su razini. Taj stadij obuhvaća 40 posto sna i važan je za regeneraciju stanica, tkiva i mišića te dopunjavanje energije. Količina sna ovisi o nizu čimbenika poput dobi, načina života, zdravlja i genetike. Okvirno možemo reći da je odraslim osobama potrebno barem sedam, a djeci barem osam sati sna. Na aktivaciju i ispravno funkcioniranje glimfatičkog sustava utječe održavanje zdravlja krvnih žila kontrolom krvnog tlaka, zdravom prehranom (npr. mediteranska dijeta, tj. prehrana bogata omega-3 višestruko nezasićenim masnim kiselinama) i tjelovježbom.
Što je najbolje što možemo učiniti za svoj mozak?
- Najbolje ga je koristiti. Ako bismo citirali poznatog španjolskog neuroznanstvenika Santiaga Ramona y Cajala, dobitnika Nobelove nagrade, rekli bismo da svaki čovjek, ako to želi, može postati kipar svog mozga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....