Ovi poremećaji spavanja mogu biti predznak Alzheimerove i Parkinsonove bolesti i 15 godina prije dijagnoze

Poremećaji spavanja postali su, nažalost, uobičajen i rastući svjetski zdravstveni problem te se procjenjuje da čak 25 posto Europljana pati od nesanice. Studije su već pokazale čvrstu vezu između spavanja i neurodegenerativnih bolesti, demonstrirajući da poremećaji i značajna remećenja spavanja mogu izazvati i kratkoročne kognitivne smetnje i pogoršati dugoročni rizik za razvoj demencija. No, ograničenje je što su istraživanja mahom imala mali broj sudionika ili su kratko trajala ili su se pak bavila samo jednom bolešću, za razliku od nove britansko-američke studije, čiji su rezultati objavljeni u publikaciji npj Dementia. U njoj je znanstveni tim analizirao podatke više od milijun osoba iz Finske i Ujedinjenog Kraljevstva prikupljene kroz 20 godina. Poremećaji spavanja i neurodegenerativne bolesti sudionika klasificirani su prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, čime se osiguralo da se studija usredotoči na klinički dokumentirana stanja, a ne na simptome koje sudionici sami prijavljuju.

Snažne veze

Otkrivene su snažne veze između poremećaja spavanja i spektra neurodegenerativnih bolesti u kasnoj životnoj dobi. Poremećaji spavanja povezani s biološkim dnevnim ritmom - koji uključuju stanja poput nesanice, narkolepsije, apneje u snu i parasomnija (primjerice, mjesečarenja) - pokazali su se značajnim čimbenicima rizika u kasnijem razvoju Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, demencije te, najviše, vaskularne demencije (najviši rizik, povećan 41 posto).

Neorganski poremećaji spavanja, poput noćnih mora i generalizirane nesanice koja nije uzrokovana supstancama, bili su slično povezani s povećanim rizikom od demencije, Parkinsonove bolesti i vaskularne demencije (dvostruko veći rizik i ponovo najviši). Studija je također otkrila da teži oblici određenih poremećaja spavanja imaju tendenciju jače podići rizik za neke od promatranih neurodegenerativnih bolesti.

Pitanje nasljeđa

Važno je reći i da su mnoge otkrivene povezanosti opstale čak i nakon prilagodbe genetskim čimbenicima rizika. Konkretno, kod Alzheimerove bolesti se utjecaj dijagnosticiranih poremećaja spavanja na rizik od neurodegeneracija činio uglavnom neovisnim o genetskim čimbenicima, međutim, kod Parkinsonove bolesti studija je pronašla dokaze o interakciji između genetskog rizika i određenih poremećaja spavanja.

Sve povezanosti koje su znanstvenici otkrili prethode dijagnozama neurodegenerativnih bolesti između pet i čak 15 godina, što upućuje na to da procjene spavanja mogu biti rani pokazatelj budućeg rizika za razvoj neurodegenerativnih bolesti. Rano otkrivanje omogućilo bi i rano liječenje poremećaja spavanja čime bi se ublažili neurodegenerativni poremećaji u kasnoj životnoj dobi.