Kako spriječiti stres frakturu, najčešću ozljedu trkača koju mnogi zanemaruju

Imam 29 godina i bavim se rekreativnim trčanjem. Osjećam bolove u desnom stopalu. Na pregledu mi je rečeno da je riječ o "stres frakturi". Što je to, kako nastaje i kako se liječi?

• Ante Š., Skradin

Odgovara dr. sc. Ines Doko Vajdić, fizijatar i reumatolog, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb

Pod stresnim frakturama se u medicinskom žargonu podrazumijevaju frakture nastale prekomjernim mehaničkim opterećivanjem kosti u kojoj se fraktura dogodila.

Osim ključnog rizičnog podatka prekomjerne upotrebe, odnosno ponavljajućeg pokreta, šanse za stres frakturu povećavaju se ukoliko je osoba pušač, ima prethodnu osteoporozu, poremećaje krvnih žila, hormonalne poremećaje, relativni manjak mišićne mase, manjak kalcija i vitamina D, ukoliko naglo poveća razinu fizičke aktivnosti, te uslijed abnormalnog prijenosa smjera sila na kost, tj. poremećene biomehanike kosti/zgloba (neadekvatna obuća, vježbanje na neravnim ili nepravilnim površinama, poremećena urođena biomehanika i anatomija pacijenta – primjerice, ravna stopala, O-noge ili X-noge itd.). Stresne frakture smatraju se čestim ozljedama, otprilike 40 posto profesionalnih sportaša imat će stresnu frakturu u nekom trenutku svoje karijere. Najčešće se radi o stres frakturama potkoljenice i stopala. Konkretno za ozljede nastale uslijed trčanja, oko 16 posto svih ozljeda u trkača otpada na stres frakture, a unutar njih se najčešće radi o frakturama metatarzalnih kostiju.

Dr. Ines Doko Vajdić, fizijatar-reumatolog u KBC Sestre milosrdnice

Foto: Darko Tomaš/CROPIX

Po postavljenoj dijagnozi započinje se s liječenjem, koje ovisi o vrsti frakture i njezinoj točnoj anatomskoj lokaciji. Konzervativno liječenje uključuje poštedu od tjelesne aktivnosti koja je dovela do stresne frakture, poštedu od bolnih pokreta, izmjenu tjelesne aktivnosti (primjerice, vježbanje u vodi radi očuvanja kardiorespiratorne kondicije i radi sprečavanja gubitka mišićne mase), krioterapiju (lokalno hlađenje zahvaćenog područja nekoliko puta dnevno). Za smanjivanje boli koriste se i lijekovi - paracetamol i/ili blagi opioidi, te nesteroidni protuupalni lijekovi. Katkad je nužna i imobilizacija kosti (longete, gipsani ovoji, ortoze i sl.). Iako je svaki pacijent i ozljeda individualan i period poštede se treba prilagoditi pacijentu u dogovoru s vodećim liječnikom, općenite preporuke nalažu da period postupnog vraćanja u tjelesnu aktivnost treba vremenski iznositi barem onoliko koliko je trajao period od nastanka ozljede do potpunog nestanka boli. Kirurško liječenje provodi se kod određenih fraktura prema indikaciji ortopeda.

Preporučuje se i smanjiti prethodno navedene rizične faktore jer njihovo smanjivanje ima povoljan učinak na adekvatno zarastanje trenutne stresne frakture i prevenciju budućih stresnih fraktura. Stoga se, osim prestanka pušenja, povećanja unosa kalcija i vitamina D te adekvatne prehrane, preporučuje dugoročna modifikacija treninga, jačanje muskulature, po potrebi biomehanička analiza i ispravljanje obrazaca tjelesne aktivnosti te korištenje ciljane obuće.

Svoja pitanja šaljite na e-mail adresu: [email protected]. Odgovore objavljujemo u magazinu Doktor u kući, koji izlazi svaki prvi četvrtak u mjesecu te na našem portalu živim.hr.