Piše: Melita Pavlek, novinarka, NLP leadership coach, vlasnica bloga www.7thsensecoaching.com
Svijet je otišao v rit. Konkretan dokaz tome su ljudi koji poput zombija hodaju s nabijenim slušalicama u uši sasvim nezainteresirani za svijet oko sebe.
Danas teško da ćete naći i jednu osobu ispod 30. koja nema slušalicu u uhu i nada se da će u slučaju neke vanjske prijetnje biti dovoljno pribrana da čuje trubljenje auta ili zvuk kočnice. Ljudi koji ne urone u sve ono što im dan nosi i isključuju se auditivno od okoline pravi su zombiji.
Tako sam mislila do prije pola godine. Čeznutljivo sam gledala klince koji ne čuju ptice, žamor niti kišu jer je ono što bruji iz mobitela bitnije i bolje. I kako to obično biva u svim mojim životnim epizodama moja malograđanština i potreba da osuđujem u hipu se okrenula protiv mene.
Pozitivne priče
Nije se desilo ništa strašno! Riknuo mi je vanjski zvučnik pa sam umjesto normalnog telefoniranja morala jedno vrijeme za mobitel koristiti samo i isključivo slušalice. Prvo su mi išle na živce, a zatim sam skužila da je to baš dobra fora. Umjesto da tražim izgovore kako ne stignem dovoljno čitati počela sam slušati audio knjige. Odabrala bih nekoliko i izmjenično ih slušala pretvarajući svoje jutro u predivan miks motivacijskih sadržaja i dobrih pozitivnih priča. Kad sam shvatila da mi je to postalo navika počela sam javni prijevoz sve više mijenjati za hodanje ne bi li bolje mogla upiti sadržaj. A onda se u rutinu ubacila i pandemija i natjerala me na više hodanja.
Ruta se s 1 kilometra jutarnjeg pretvorila u 5 km , a Wayne Dyer i Tony Robbins postali su mi bliski prijatelji vodeći me svojim glasom u svaki novi dan.
Slušalice su me promijenile. Ne samo da je ova mala, sitna, zanemariva navika promijenila moj mentalni ulazak u dan već je promijenila i moju fiziologiju. Ovo će biti prva zima da nisam zaradila neki ekstra šlauf oko struka, a dobila sam više vremena za sebe.
Od predrasuda do lekcije
Vrijeme u kojem upijam sve životne mudrosti koje sam neko vrijeme zaboravila ili preskakala zbog nagomilanih obaveza. Više ne mislim da su oni sa slušalicama šašavi individualci koji ne uzimaju od svijeta sve što im može ponuditi. Dapače, mislim da uzimaju ono što im treba u tom trenutku.
Ja znam da ja jesam. Vlastite predrasude uvijek me nauče najvažnije lekcije, a ja ne bi bila ja kad drugima ne bi prenijela i dobru stranu životne 'batine'. I ako neki puta ne budem čula pjev ptica znat ću da sam ih zamijenila za nešto što je mojoj duši u tom trenutku bilo važnije. Bez obzira na to što bilo tko drugi misli o tome.
PORUKA KOJU SAM SAVLADALA: Ne osuđujte lako i ostavite mjesta učenju i od onih najmlađih i od onih starijih. Ovo je idealno vrijeme za to.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....