Prijedlog iskusnog liječnika: Zašto ovo ne bi bio peti vitalni znak, uz temperaturu, disanje, puls i tlak?

Srčani ritam i stopa disanja stoljećima se već koriste kao vitalni znakovi, oni po kojima se procjenjuje osnovno funkcioniranje tijela. Sredinom 17. stoljeća pridružila im se tjelesna temperatura, a oko 1900. godine, kada je razvoj aparata to omogućio, i krvni tlak. Neko se vrijeme govorilo da bi peti vitalni znak mogao biti osjećaj boli, no to nikada nije prihvaćeno, a najočitiji razlog je taj što je bol subjektivan simptom, a ne objektivno mjerljiv znak. Neki se liječnici zalažu za to da se kao peti vitalni znak počne pratiti dnevni broj koraka, među njima je i liječnički veteran, 92-godišnji dr. George Lundberg, patolog, koji je u dugačkom radnom vijeku bio profesor na više sveučilišta, zamjenik voditelja laboratorija, kao i glavni urednik publikacije Cancer Commons. I dalje je aktivan kao autor te surađuje sa zdravstvenim portalom Medscape.

- Četiri tradicionalna vitalna znaka univerzalno su prihvaćena kao vrijedna za praćenje zdravlja. Prepoznavanje njihovih odstupanja od uobičajenog stanja pruža korisne smjerove za otkrivanje nekih temeljnih bolesti, ali sami po sebi ti znakovi imaju nisku specifičnost. Puls i disanje su, naravno, klasa za sebe, no uz mjerenje tjelesne temperature i krvnog tlaka mogao bi ići i broj dnevnih koraka, jer sada, kada imamo precizne brojače koraka koji se široko upotrebljavaju, i ta vrijednost zadovoljava standarde prema kojima bi se mogla smatrati petim vitalnim znakom – objasnio je prijedlog dr. Lundberg.

Na što sve ukazuje

Da bi hodanje bilo uspješno, mnoštvo anatomskih, fizioloških i psiholoških funkcija mora usklađeno djelovati. Zbog toga mjerenje dnevnog broja koraka može pomoći u praćenju funkcionalnosti:

• leđne moždine i senzornih i motoričkih perifernih živaca donjih ekstremiteta
• kostiju, zglobova, hrskavice, tetiva, ligamenata i burzi („vrećice” sa zglobnom tekućinom) u donjem dijelu tijela
• srčanog minutnog volumena i prohodnosti koronarnih i perifernih arterija
• vestibularnog aparata (organ u unutrašnjem uhu koji služi za održavanje ravnoteže) i propriocepcije (osjećaj za vlastito tijelo u prostoru).

Značajna odstupanja u bilo kojem od ovih područja mogu utjecati na dnevni broj koraka. Stoga je nizak broj koraka vrlo osjetljiv pokazatelj da nešto nije u redu.

Pitanje volje

Naravno, na činjenje, a i na praćenje broja koraka, snažno utječe volja, pa kritičari to zamjeraju ovom prijedlogu, no dr. Lundberg i to smatra prednošću. Broj koraka mogao bi kaže, poslužiti kao pokazatelj psihološke spremnosti, odražavajući mentalitet, motivaciju, izdržljivost, raspoloženje i stav osobe.

- Moglo bi se tvrditi da četiri etablirana vitalna znaka predstavljaju nevoljna stanja i da su zbog toga objektivni. To je djelomično točno, osim činjenice da na puls, brzinu disanja i krvni tlak mogu utjecati individualne radnje, okruženje i okolnosti. Dakle, ni „subjektivnost” broja koraka ne bi trebala biti diskvalificirajući faktor – smatra liječnik i dodaje: -Za svaki novi vitalni znak trebalo bi utvrditi referentne raspone za različite demografske skupine. S obzirom na to da mnoge baze podataka već sadrže mnoštvo mjerenja iz stvarnog svijeta ne bi trebalo biti preteško definirati referentne raspone ili normalne vrijednosti.

Osobno iskustvo

Dr. Lundberg godinama prati broj vlastitih koraka, a u svakodnevnom hodanju nalazi i motivaciju u brizi za zdravlje i monitor kojim prati zdravlje, piše. Redovno koristi napredne modele mjerača, pa jednostavno pristupa svojim dnevnim, tjednim, mjesečnim i godišnjim rezultatima unatrag do 2018. godine.

- Kao što se može zamisliti, razdoblje od 85. do 92. godine nisam prošao bez akutnih bolesti. Kad pregledavam te podatke, uviđam da je osjetljivost mog dnevnog broja koraka kao pokazatelja neke bolesti bila jednako dobra kao i osjetljivost četiri vitalna znaka. Po tome je dnevni broj koraka lako dostupan marker s velikom osjetljivošću i primjenjiv kod različitih stanja – smatra iskusni liječnik.