Počelo je vrtoglavicom, čudnom i teškom, ali Zagrepčanka Maja Brenčić (59) nije se previše zabrinula. Povezala ju je s problemima srednjeg uha, na koje su nedugo prije posumnjali liječnici, pa je toga dana otišla na posao. No, stanje joj se pogoršalo i vratila se kući. Bilo joj je mučno, povraćala je i nakon toga zaspala, a kad se probudila osjećala se odlično.
- Nastavila sam normalno živjeti i raditi, no za nekoliko dana vrtoglavica se ponovila i uz to sam se osjećala stvarno loše. Otišla sam svojoj doktorici i ona mi je rekla da moram na hitnu. Susjed me vozio, a kada sam u automobilu počela fufljati, shvatila sam da imam moždani udar - opisuje Maja događaj koji joj je u listopadu 2022. iz temelja promijenio život.
Zanimljivo je što se kod nje moždani udar, u pitanju je bio ishemijski, nije manifestirao tipičnim simptomima, a to su obješenost ili oduzetost jedne strane lica ili tijela ili pogrešno povezivanje riječi. Glavna je bila izrazita vrtoglavica, kasnije praćena mučninom. U hitnoj obradi prvi testovi nisu pokazali nešto nedvojbeno, no Maja nije mogla lijevom rukom dotaknuti nos. Hospitalizirana je i pokazalo se da je prije tog udara vjerojatno već imala dva blaža, ali nije ih zamijetila.
Nisam se kontrolirala
Imala je tada 56 godina. Ranije je svakih nekoliko godina kontrolirala krvnu sliku i ostale važne parametre i uvijek su bili u redu, ali u pandemiji korone to je zapustila, dijelom i zbog tadašnjih uvjeta. Nakon moždanog udara otkrili su joj visoki tlak i dijabetes tipa 2, ali i nasljednu trombofiliju, poremećaj zgrušavanja krvi povezan s nastankom ugrušaka.
- Prestala sam se kontrolirati i tako se to dogodilo. Nisam provjeravala ni tlak. Uz to sam pušila, doduše posljednjih desetak godina malo. Ali, nisam imala nikakve simptome ni tegobe. Da sam znala da su mi šećer i tlak povišeni, liječila bih se i udar mi se vjerojatno ne bi dogodio. Pazila bih i bilo bi drugačije, to vidim iz ove perspektive. S druge strane, tu je i stres, a njega ne možeš izbjeći - kaže danas Maja koja je nakon udara u bolnici provela dva tjedna.
Kad se prvi dan ujutro probudila i dalje joj se vrtjelo, a do kupaonice je išla oslonjena leđima na zid. Vrtoglavica joj nije prošla ni nakon dvije godine, ima je i danas. Daljnje su pretrage pokazale da ima i visoki titar na autoimune bolesti. Za nijedno od otkrivenih stanja ranije nije znala, nije niti pomišljala da bi ih mogla imati. Kad se vratila doma, prionula je oporavku.
- Imamo fizijatricu u obitelji, pa mi je točno objasnila kakva su moja prava, što mogu dobiti, gdje i kako. Toplice nisam dobila jer hodam, ali recimo, imam pravo na vježbe s fizioterapeutom. Živim sa sinom studentom u kući, a pomoglo mi je i što sam, dok sam se oporavljala, živjela kod majke u stanu na trećem katu u zgradi bez lifta, pa sam stalno stubama išla gore-dolje, a i puno sam šetala oko zgrade. Ali kad sam prvi puta izašla, nakon dva tjedna, umorila sam se nakon što sam hodala deset metara. Jednostavno nisam mogla više, mišići su mi bili atrofirali - govori.
Moždani udar pogodio joj je centar za ravnotežu u malom mozgu. Osim vrtoglavica, posljedica je i ukočena lijeva strana tijela. Može pomicati lijevu ruku i raditi neke pokrete, ali otežano. Ne može pisati na tipkovnici, stvari joj ispadaju iz ruke, fina motorika je loša. Može hodati, malo zavlači lijevu nogu, ali cijelo vrijeme ima trnce i utrnuta joj je lijeva strana tijela. Hoda uz pomoć štapa zbog sigurnosti, kako ne bi pala, jer dok hoda svako malo joj se zavrti u glavi. Vježbanje ne preskače nijedan dan.
- Vježbe mi pomažu. Imam pravo na tri tjedna vježbanja u komadu dva puta godišnje, ali naravno, to nije dovoljno, moraš vježbati i sam. Bez toga ništa. Puno i hodam, ne samo zbog posljedica moždanog, nego i zbog tlaka i šećera. Zimi nastojim hodati barem tri kilometra na dan, a ljeti pet - objašnjava svoj program vježbanja Maja koja je bitno napredovala u posljednje dvije godine, puno je stabilnija, može puno dulje hodati, snažnija je i može se brinuti o sebi. Osim fizičkih, moždani udar ostavio je i neke kognitivne posljedice, iako se niti jedne niti druge nisu manifestirale odmah nakon udara, nego su se pojavile kasnije. I na tom polju Maja stalno vježba.
Nijedan dan bez vježbanja
- Kad sam došla iz bolnice nisam stizala pročitati titlove, pa mi je njihovo "hvatanje" bilo važna vježba. Nekad mi uzmanjka riječ i ne mogu naći pravi izraz, pa vježbam i razgovarajući, rješavam križaljke i slično. Oporavak je uključivao i puno čitanja, proučila sam literaturu o svojim bolestima i o prehrani. Neke sam rečenice malo teže razumjela, ali nisam se dala, vraćala sam se i čitala, čitala, čitala. Prvo sam uzela Gogoljeve "Ukrajinske pripovijetke", zatim Edu Popovića, ponovno nakon 30 godina. Gledala sam puno dokumentaraca i stalno sam nešto učila i ponavljala. A nije mi bilo lako, nisam mogla bez popisa ni po tri stvari u dućan otići, bio mi je problem to zapamtiti - sjeća se naša sugovornica.
Kaže kako je tip osobe kojoj je čaša polupuna, tako se nosi sa životnim udarcima. Još dok se oporavljala, razboljela joj se i umrla majka, od maligne bolesti, kao i Majin suprug koji je preminuo prije dvanaest godina.
- Prvo se ona brinula za mene, poslije ja za nju. Bila je sreća u nesreći što sam bila na bolovanju, pa sam mogla biti uz nju i nije morala ići u neku ustanovu - kaže Maja koja je i dalje na bolovanju i čeka rješenje o invalidnosti. Nakon godinu dana liječenja predala je papire, a od tada je prošlo još godinu dana. Očekuje vještačenje, nakon njega umirovljenje.
- Stalno vježbam, ali nisam za posao. Naporno bi mi bilo već svaki dan ići na posao i uspravno sjediti, jer mi je cijela lijeva strana ukočena. U oporavku mi je jako važno i što je tvrtka, u kojoj sam poslovna tajnica, stala uz mene. Imaju jako puno razumijevanja, sjete me se svaki Božić, Uskrs, daju mi regres. Otvoreno sam im rekla što mogu očekivati od mene, a oni su rekli da će čekati dok se to ne razriješi. Zbog toga mirno spavam.
Danas Maja Brenčić šećer drži pod kontrolom inzulinom i lijekovima, uzima i lijek za tlak, beta blokator i acetilsalicilnu kiselinu za antikoagulaciju. Po preporuci neurologinje uzima vitamine B te dnevnu dozu vitamina C - svaki dan iscijedi jedan limun u čaj. Promijenila je životni stil. Prestala je pušiti, počela je jesti isključivo integralnu tjesteninu, meso je jako smanjila, a suhomesnato tu i tamo uzme poneki zalogaj. Uvela je u prehranu "zaboravljene" namirnice, kao što su heljda i ječam, jer nastoji smanjiti gluten. Jede mnogo povrća, kuha variva bez zaprške, voće baš ne smije jesti zbog šećera. Kruh više gotovo i ne jede, samo malu šnitu integralnog kruha s malo sira za doručak. Druga česta opcija za doručak su joj zobene pahuljice. Nije ni prije jela nezdravo, hranila se domaće, klasično, čak je i na posao nosila ručak koji je pripremljen kod kuće. Zato se na prehrambene promjene lako priviknula, ali slaba je na slatko, pa si ga ipak povremeno priušti.
Premda ne gubi volju, misli da za nju nekog velikog napretka više nema. Nije da to ne bi željela, ali smatra da vježbanjem može uglavnom samo održavati današnju razinu.
- Već za to je potrebno puno truda. Motivirana sam, ali ipak u nekim danima pomislim da je sve besmisleno, no onda to prođe i osvijestim da se bez vježbanja za pola godine ne bih mogla dići iz kreveta. I onda vježbaj, šetaj, vježbaj, šetaj i sve se vrati na svoje.
Iako su prošle dvije godine i puno je pročitala i naučila o svojoj bolesti, Maji je sve to još relativno svježe, polako dolazi k sebi i polako je prihvaća. Iz bolesti je izvukla i nešto pozitivno, uspjela je, kaže, posložiti stvari u životu. U petak će se prošetati pistom na reviji crvenih haljina, završnici Dana crvenih haljina, a svim ženama poručuje da redovno mjere tlak, šećer i ostale pokazatelje rizika i da se zdravo hrane. I neka si posvete više vremena. I neka paze na sebe.
Nacionalni dan borbe protiv moždanog udara u žena
Edukativna javnozdravstvena akcija Dan crvenih haljina provodi se u organizaciji Hrvatskog liječničkog zbora - Hrvatskog neurološkog društva i Hrvatskog društva za spolne razlike u neurološkim bolestima. U organizacijskom odboru volonterski su neurologinje Arijana Lovrenčić-Huzjan, Zdravka Poljaković, Marina Roje Bedeković, Vesna Matijević i Svjetlana Šupe, logopetkinja Dinah Vodanović i poduzetnica Andreja Pasarić. Sabor je prepoznao važnost kampanje pa je prošle godine Dan crvenih haljina, odnosno prvi petak u veljači, proglašen Nacionalnim danom borbe protiv moždanog udara u žena.
Već tradicionalno Dan crvenih haljina obilježava se svečanom završnicom, ove godine u petak 7. veljače u auli Sveučilišta u Zagrebu. Zvijezde večeri bit će hrabre žene koje su preživjele moždani udar i koje će za ovu priliku biti manekenke. Maja Brenčić, Branka Bernardić, Marija Hribar, Andrijana Anić-Antić, Anamari Tomasović i Silvija Božičević na prigodnoj će reviji nositi crvene kreacije koje su za njih izradili dizajneri Greta Gudelj, Igor Dobranić, Iva Karačić, Željka Šafran, Jasmina Arnautović i Dora Rubić.
Organizirat će se i brojne aktivnosti. U srijedu 5. veljače od 11 do 14 sati na zagrebačkom Trgu Petra Preradovića održat će se besplatni preventivni neurološki pregledi i savjetovanja sa zdravstvenim radnicima, kao i humanitarni buvljak. Prikupljena sredstva donirat će se udruzi Genom. Na društvenim mrežama akciju prati hashtag #nosicrveno koji poziva sve da u petak 7. veljače odjenu nešto crveno i tako podrže akciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....