Neurologinja upozorava: Kod žena su moždani udari jači te se često javljaju dva nespecifična simptoma, prepoznajmo ih

Moždani udar u Hrvatskoj godišnje pogađa više od 12.000 osoba. Jedan je od najvažnijih uzroka smrti u našoj zemlji s oko 5.000 fatalnih ishoda u godini, a među onima koji ga ne prežive više je žena, 3.000 prema 2.000 muškaraca. Premda su žene znatno pogođenije, svijest o tome je niska, slabo su prepoznati čimbenici rizika, kojih je kod žena više, a malo se govori i o posljedicama koje daleko nadmašuju tjelesni invaliditet. Pozornost na ova pitanja već sedmu godinu zaredom skreće Dan crvenih haljina, nacionalni dan borbe protiv moždanog udara u žena, koji se obilježava prvog petka u veljači stručnim skupovima, edukacijama, besplatnim preventivnim pregledima i sad već dobro poznatom revijom crvenih haljina, kreacija domaćih dizajnera, koje nose žene koje su preživjele moždani udar. Jedna od organizatorica Dana, prof. dr. sc. Arijana Lovrenčić-Huzjan, spec. neurologije, pročelnica Poliklinike u Klinici za neurologiju KBC-a Sestara milosrdnica u Zagrebu, ističe kako, zastrašujuće, ima gotovo 200 čimbenika rizika za moždani udar. Neki od njih značajniji su za žene, drugi za muškarce.

- Znamo da su hipertenzija, šećerna bolest i fibrilacija atrija, čija pojavnost bitno raste s dobi, značajniji rizici za žene. Povišene razine masnoća i debljina podjednak su rizik za žene i muškarce. Važni rizici su i ateroskleroza, koja je značajnija za muškarce, zatim bubrežna bolest i apneja u snu, ali i psihosocijalni stres i depresija koji se puno jače odražavaju na žene. Tu su i drugi rizici koji su dio životnog stila i zapravo ih ne moramo imati: pušenje, nekretanje, loša prehrana i ono na što uglavnom ne možemo utjecati, a to je onečišćenje okoliša, čime bi se trebale puno jače baviti vlade država. Rizik su i kronične upale, a znamo i da određeni hormoni mogu utjecati. Lancet je prije dvije godine stratificirao rizike za moždani udar, među njima su i oni spolno specifični, a tu se ubrajaju hormonska kontracepcija, trudnoća, jer u njoj dolazi do pojačanog zgrušavanja krvi, povišeni tlak u trudnoći, gestacijski dijabetes, sve komplikacije vezane uz porod, mrtvorođenstvo. A sve što se događa tijekom trudnoće utječe na ženu još godinama. Važno je i koliko traje generativni ciklus, naravno da je bolje imati što dulji, bolje je imati više djece, bolje je dojiti, sve to smanjuje rizik za moždani udar.

Prof. dr. sc. Arijana Lovrenčić-Huzjan

Josip Bandić/CROPIX

Kako bismo općenito trebali živjeti da smanjimo te rizike?

Treba se pridržavati važnih odrednica zdravlja. Prije smo ih imali sedam, to su prehrana, tjelesna aktivnost, šećer, tjelesna masa, masnoće, krvni tlak, nepušenje. Prošle je godine dodana i osma odrednica, a to je spavanje. San ima više faza, a u trećoj i četvrtoj, koje prethode REM fazi, luči se hormon rasta koji obnavlja organizam. Ako ne spavamo dovoljno, nećemo imati dovoljno tog hormona. Čovječanstvo u prosjeku spava gotovo jedan sat manje nego prije 30 godina. Spavanje je važno za imunitet organizma, ako premalo spavamo raste rizik za različite ishode koji se tiču krvožilnog sustava, za moždani i srčani udar i za iznenadnu smrt.

Predsjednica ste Društva za spolne razlike u neurološkim bolestima. Zašto je bilo potrebno osnovati ga?

Zato što ispravnim prepoznavanjem određenih rizika možemo bolje evaluirati određene bolesti i bolje ih liječiti. Neke su bolesti češće u žena, neke jače utječu na žene, prvenstveno je to moždani udar koji je kod žena nedovoljno prepoznat. Što to znači? Nakon talidomidske katastrofe žene su jednostavno bile isključivane iz istraživanja moždanog udara, prosječni pacijent u kliničkom ispitivanju bio je muškarac viših srednjih godina, a prosječni pacijent u hitnoj službi žena starija od 65 godina s puno više rizičnih čimbenika i puno osjetljivija na sve što će joj se događati. A u kliničkom ispitivanju postavi se granica - do 65. godine. Pitanje je onda je li ta terapija jednako djelotvorna za sredovječne muškarce i za starije žene, ali i za one mlađe. Puno je više muškaraca u kliničkim ispitivanjima, po tim se rezultatima razvijaju lijekovi koje onda primjenjuju i za žene pod pretpostavkom da smo svi isti. I što se dogodilo? FDA je 1999. povukla 20 lijekova, gotovo sve zbog nuspojava, pa i fatalnih, koje su ustanovljene kad su već bili registrirani za primjenu kod žena. Nakon toga pomalo se gleda kako liječiti žene, kako povećati njihov broj u kliničkim ispitivanjima. Žene u velikom broju uzimaju i kontracepciju i hormonsku terapiju, morate ispitati utjecaj nekog lijeka i u tom slučaju, a morat ćemo razmišljati i o uključivanju trudnica u ispitivanja.

I demencije više pogađaju žene. Kad zbrojite smrtnost od moždanog udara i demencija, gotovo je dvostruko viša kod žena nego kod muškaraca, a slično je i po učestalosti. Što je najgore, procijenjeno je da će se do 2050. broj demencija utrostručiti. Kao i kod moždanog udara, golem broj demencija mogao bi se spriječiti, jednostavno moramo razmišljati o zdravlju mozga. Premda točan uzrok za Alzheimerovu bolest nije poznat, sigurno je da su svi vaskularni rizični čimbenici rizik i za demenciju, a tu treba dodati i traumatsku ozljedu mozga, smetnje sluha i smetnje vida koje dodatno pridonose smanjenju kognitivnih funkcija.

Spolne razlike postoje i kod drugih neuroloških bolesti. Autoimune bolesti češće su kod žena, recimo, multipla skleroza. Parkinsonova bolest češća je u muškaraca, a također učestalost pojedinih simptoma se razlikuje prema spolu.

Razlikuju li se po spolu simptomi moždanog udara?

Svi pogođeni muškarci i žene često imaju iste glavne simptome – objesi se jedna strana lica ili tijela i ne mogu govoriti. Ali žene imaju češće rijetke, nespecifične simptome, kao što su glavobolja i poremećaj svijesti, pa i na to treba obratiti pažnju. Na što još treba misliti? Muškarci i žene uglavnom drugačije reagiraju. Kad je muškarcu nešto, onda je to najčešće: "Boli me, umirem, vozi me na hitnu!" A kod žena? "Uh, mislim da mi se nešto događa. Idem u bolnicu, ali prvo ću im pripremiti da imaju za pojesti. Idem nazvati, ali usput ću pokupiti unuka iz vrtića." Što se još događa? Često starije žene žive same. Ako padnu, nemaju nikoga tko bi im pomogao i pozvao hitnu pomoć, a u liječenju moždanog udara izuzetno je važno vrijeme. Što prije osoba dođe, to bolje. Odgađanjem se gubi mnogo - svaka sekunda znači milijune neurona i neuronskih veza.

Uz sve te razlike, možemo li reći da postoji ženski i muški mozak?

Na neki način, barem u osjetljivosti i načinu razmišljanja. Ali o mozgu još toliko toga ne znamo. Ono što znamo je da se kod oba spola još prije rođenja iskazuju neke predispozicije za određene bolesti, razne, ne samo neurološke, ovisno o X i Y kromosomu.

Kakve vrste moždanih udara postoje?

Moždanih udara ima raznih i svi su posljedica nastalog problema cirkulacije. Ugrubo ih dijelimo na ishemijske, kod kojih se cirkulacija zaustavlja zbog suženja žile u glavi, i hemoragijske, kod kojih dolazi do krvarenja zbog pucanja žile u glavi. Ishemijski su češći. Nažalost, mi spadamo u ne baš tako dobro razvijene zemlje i imamo puno veću incidenciju moždanog udara u odnosu na zapadnu Europu, gdje bismo željeli biti.

Direktni uzrok ishemijskog udara može biti aterosklerotski začepljena velika žila u vratu ili u glavi, što je puno češće u muškaraca, ili vaskulopatija, znači bolest krvnih žila, što je puno češće u žena. Pitanje je i je li udar kardioembolijski, tada je uzrok u srcu, otkuda ugrušak doputuje u glavu. Takvi su udari najčešći kod starijih žena s fibrilacijom atrija, veliki su i imaju lošiji ishod. Uzrok udara može biti i bolest malih krvnih žila, za koju su rizik dugotrajni visoki tlak ili dijabetes. Imamo i rijetke moždane udare koji su puno zastupljeniji kod žena, primjerice, zbog disekcije (pucanja) krvne žile. Te osobe običnu nisu pretile i neaktivne, jednostavno imaju predispozicije za nastanak takve bolesti. Rijedak je i udar izazvan upalom krvnih žila, i taj je češći u žena. Niz je moždanih udara vezanih uz trudnoću, primjerice, reverzibilni cerebralni vazokonstrikcijski sindrom. Hemoragijski moždani udari nastaju najčešće uslijed djelovanja povišenog krvnog tlaka, ali uzrok može biti i aneurizma ili splet krvnih žila koji dovodi do pucanja žila ili neka urođena bolest žila koja se pogoršava s dobi i uz visoki tlak. Dodajmo ovome i da su aneurizme, proširenja krvnih žila, puno češće u žena, a žene imaju i veći rizik od pucanja aneurizme. Taj rizik podižu tlak i pušenje.

Jesu li moždani udari teži kod muškaraca ili kod žena?

Podjednako su teški kod oba spola, a razornost i posljedice mogu ovisiti o tipu udara i dobi pogođene osobe. Recimo, bolest malih krvnih žila neće možda napraviti velik moždani udar, ali puno takvih malih udara dovest će do demencije. Svaki moždani udar ima rizik od ponavljanja, zato mi doslovno odmah krećemo u sekundarnu prevenciju. Želimo što prije dobiti bolesnika, jer rizik za ponavljanje najveći je unutar 24 sata od prvog udara. To nije čudno, jer ako se nekome uslijed visokog tlaka smrvio plak u suženoj velikoj krvnoj žili, visok je rizik da djelići opet odu dalje, pa opet. Može se prvo javiti i upozoravajući znak, TIA (tranzitorna ishemijska ataka), nakon koje u roku od 24 sata može nastati velik, onesposobljavajući moždani udar. Ali ne mora nastati, to ovisi o brzoj reakciji i liječenju.

Kad gledamo prema dobi, mlade žene do 45. godine imaju veći rizik za moždani udar nego muškarci, upozorava neurologinja

Josip Bandić/CROPIX

Simptomi ovise o tome koje je područje zahvaćeno. Fizičke posljedice su oduzetost ili slabost jedne strane tijela, nemogućnost govorenja, nerazumijevanje. Tjelesni deficit procjenjuje se nakon tri mjeseca i onda se kaže kakav je ishod moždanog udara. Ali, moždani udar je puno više od toga. Moramo misliti na smanjenu kvalitetu životu, kognitivne promjene, apatiju, bolove, ali i na depresiju i krhkost. One su puno prisutnije kod žena, pa se žene češće puste, nemaju ni volje ni snage za oporavak. Nadalje, polovica pacijenata ima apatiju godinu dana nakon udara, a poslije toga ona još dodatno raste. Trideset posto razvije i depresiju. Kod mlađih pacijenata 30 posto ima seksualnu disfunkciju, zatim centralna bol... sve je to moždani udar. Naravno, tu je i demencija. Svi pacijenti nakon moždanog udara imaju kognitivne promjene, no kod starijih je žena najveći problem što u velikom broju žive same, što od fibrilacije atrija dobivaju stvarno jake udare, ne dolaze na vrijeme u hitne službe, pa ih ne možemo pravovremeno liječiti, zbog čega će imati veći neurološki deficit, uslijed toga nedovoljnu želju za oporavkom i slabe rezultate rehabilitacije. Sve to pridonosi razvoju demencije i povezano je s lošim ishodom, često i smrtnim. Puno je više takvih moždanih udara kod žena nego kod muškaraca. Važno je reći i ovo: kad muškarac dobije demenciju uglavnom ga njeguje supruga. Kada žena dobije demenciju, često je već udovica, nitko se više za nju zapravo ne brine, pa završi u stacionaru i gotovo. To također trebamo osvijestiti.

Kod starijih žena, dakle, treba misliti na fibrilaciju atrija. Kako se ona može držati pod kontrolom?

Svijest o važnosti fibrilacije atrija raste. Ona je, naglašavam, najveći rizik za moždani udar kod starijih žena. Vrlo je česta i može izazvati velike moždane udare s velikim neurološkim deficitom. To je oblik nepravilnog srčanog ritma koji može uzrokovati nastanak ugrušaka. Može se tome doskočiti antikoagulantnim terapijama, samo ih treba primjenjivati. Praćenje srčanog ritma, dok osoba nije imala moždani udar, spada u domenu obiteljskog liječnika. Ako se ustanovi fibrilacija atrija, kardiolog je taj koji će, uzevši u obzir ostale kardiovaskularne rizike, uvesti antikoagulaciju u terapiju. Ona se pokazala prilično učinkovitom, opasnosti od krvarenja su minimalne, a dobrobit je golema. K tome, novi oralni antikoagulansi imaju puno manji rizik i puno ih je jednostavnije uzimati u odnosu na one starije, poput varfarina.

Spomenuli ste TIA-u. Što se poduzima kad se pojavi?

TIA je prolazna smetnja cirkulacije koja se može, ali i ne mora javiti kao upozorenje. Tretiramo je isto kao i moždani udar, isti trenutak tražimo uzrok i dajemo sekundarnu prevenciju. Ona se i manifestira kao moždani udar, ali prođe kroz 15 do 20 minuta ili sat vremena. Pokazalo se i da polovica TIA može imati neko ishemijsko oštećenje.

Postoji li još nešto što može upozoriti na moždani udar?

Ne. Nastaje naglo, zato se i zove udar. Zbog toga i treba na njega upozoravati. Mladi, recimo, predmnijevaju da je normalno biti zdrav, a kad razgovaram sa svojim studentima vidim da mahom puše, ne jedu redovito, a kad jedu to su sendviči i fast food, ne spavaju dovoljno, sjede po cijeli dan... Kad sve zbrojite, koliko je to rizika za nastanak moždanog udara? Nadalje, u zadnja dva do tri desetljeća obrnuo se odnos broja moždanih udara kod starijih i mlađih osoba - danas imamo dvostruko više moždanih udara kod mlađih osoba (ispod 60. godine), nego kod starijih. To je trend. Raste broj moždanih udara kod mlađih i kod žena, a kod muškaraca blago opada.

Čime se to tumači, stilom života?

Tako je. Svi se čimbenici rizika pojavljuju u mlađoj dobi nego prije, primjerice, visoki tlak, šećer, masnoće. Ljudi se sve manje kreću, sve više sjede, sve lošije jedu, živi se prebrzo i taj je stres strašan, pogotovo za žene. Opasnost za moždani udar svake godine raste, a zna se da bi se moglo spriječiti 80 posto rizika za razvoj moždanih udara u dobi od 18 do 50, 55 ili 60 godina, ovisno o istraživanju. Treba reći i da je u dobi od 35. do 45. godine maligna bolest također značajan nekonvencionalni čimbenik rizika – ili već postoji kad se udar dogodi ili se ustanovi unutar godinu dana od moždanog udara. Veza je vjerojatno poremećaj u sustavu zgrušavanja krvi. Istodobno, raste i broj malignih bolesti i spušta se dobna granica. Šokantno je i da je jedan od pet smrtonosnih moždanih udara kod mladih izazvan psihostimulansima, najviše onima koji se šmrču. Šmrkanje droga, naime, izaziva nagli porast tlaka, što može izazvati moždani udar. No, najveći su rizik kod mlađih, a relativni kod starijih, infekcije, poput gripe i covida-19. Taj bi se rizik lako mogao poništiti cijepljenjem. Hemoragijske moždane udare kod mlađih može izazvati preintenzivno vježbanje, pa i spolna aktivnost.

Što je najveća opasnost kod mlađih žena?

Sve više žena koristi hormonsku kontracepciju, sad je to oko 40 posto žena generativne dobi. Međutim, moramo misliti na to da se u kombinaciji oralne kontracepcije i hipertenzije rizik za moždani udar povećava i za osam puta (manje ako je hipertenzija dobro kontrolirana), a slično je i u kombinaciji s pušenjem, migrenama s aurom, dijabetesom... U redu, žene trebaju uzimati kontracepciju, ali stvarno ne moraju pušiti. I stvarno mogu imati dobro kontroliranu hipertenziju. Prije uvođenja kontracepcije treba puno toga razmotriti što se tiče zgrušavanja krvi, ali kad se žena odluči za kontracepciju onda svakako treba razmišljati o drugim vaskularnim čimbenicima rizika i kako ih može smanjiti.

Koliko je čest moždani udar u trudnoći?

Nije rijedak. Na 100.000 trudnoća dolazi 30 udara. Razni su mehanizmi, no možda je najčešći uzrok hipertenzivna bolest u trudnoći. Imamo i parenteralnu miokardiopatiju u trudnoći kod koje srce dobiva veći volumen, zatim trombozu venskih sinusa zbog pojačanog zgrušavanja krvi itd. Ovo zadnje događa se kod jednog na 2500 do 10.000 poroda i to nije malo. I carski rez povećava rizik. Nakon trudnoće rizik ostaje visok godinama, a u trudnoći je najveći u zadnjem tromjesečju, na porodu, pogotovo za hemoragijski udar, i u rano postporođajno doba.

Koliko žene štite spolni hormoni?

Žene su dosta dugo pod njihovom zaštitom. Kad gledamo prema dobi, mlade žene do 45. godine imaju veći rizik za moždani udar nego muškarci. Potom rastu muški moždani udari, a onda od početka menopauze raste rizik za žene i to jako, a moždani udari su teški. Za razliku od toga, srčani udari su od mladosti cijelo vrijeme češći u muškaraca.

Menopauza utječe utoliko što prestaje hormonska zaštita za krvne žile?

Tako je, ali postoji i nešto dodatno, a to su vrući valovi, tzv. valunzi. Napravljeno je veliko istraživanje koje je procjenjivalo njihov značaj, jer nisu jednaki kod svih žena. Kod nekih su blagi i period u kojem se javljaju brzo prođe, no ima i žena kod kojih rano počnu i nastavljaju se tijekom cijele menopauze. Mogu se jako mučiti s njima i imati tzv. super fleševe koji su jaki, bude ih iz sna. Dosta je takvih žena, one kognitivno jače propadaju, više je demencije među njima. Pokazalo se i da imaju puno veći rizik za moždani i srčani udar, a i za smrt. Valove treba shvatiti ozbiljno, jer sve se pokazalo gorim kod žena koje ih imaju, pogotovo žestoke vruće valove. Oni su nezavisan rizik za moždani udar i tako ih treba gledati. Povećavaju rizik za plak u karotidnoj arteriji i za debljinu intime-medije (najdubljih slojeva stijenke arterije) koja je opet nezavisni predskazatelj nekih vaskularnih događaja. Vrući valovi mogu se smanjiti hormonskom terapijom, pri čemu treba dobro odvagnuti čimbenike rizika, potencijalnu korist i štetu, a pokazano je djelovanje i nove nehormonske terapije. Ima i drugih metoda, poput akupunkture, sve što poboljšava stanje je dobrodošlo, a intervencija je važna već i zato da bi se spriječilo remećenje sna. S ulaskom u menopauzu žene postaju izloženije, raste rizik za hipertenziju, za dijabetes, metaboličke promjene, počinju kognitivne promjene, promjene raspoloženja, puno toga o čemu se uopće ne voli govoriti. Tolerancija prema ženskoj patnji je, nažalost, enormna.

Što je s migrenom kao rizikom? Što je uzrokuje i mogu li se napadi spriječiti?

Postoji više od 150 genetskih varijanti koje se povezuju s rizikom za nastanak migrene. Žene imaju više migrena od muškaraca i dokazano je da su one kod njih puno veći rizik za nastanak moždanog udara, pogotovo migrena s aurom. Sve je još rizičnije ako žena koristi hormonsku kontracepciju, puši itd. Dva puta je veći rizik za moždani udar kod žena s migrenom, tri puta ako imaju migrene i mlađe su od 45 godina, sedam puta ako uzimaju hormonsku kontracepciju, devet puta ako puše, a još ako imaju sve to u kombinaciji... To je gledano u odnosu na žene koje nemaju navedene rizične čimbenike.

Ženama koje imaju aktivnu migrenu i puno napadaja, pri čemu im ne pomažu dovoljno zdrav stil života i liječenje vaskularnih čimbenika rizika, preporučuje se terapija koja će smanjiti napadaje migrene, znači profilaktičko liječenje. Postoji nespecifična i specifična terapija. Nespecifična je ona koju upotrebljavamo za liječenje povišenog krvnog tlaka, depresije ili epilepsije, a specifična novorazvijeni lijekovi za migrenu koji su se pokazali djelotvornima. Moram reći da je HZZO dao dozvolu za liječenje prema preporuci za lijek, dakle, kod osoba koje imaju migrene više od četiri dana mjesečno. Takvu mogućnost liječenja bolesnici nemaju ni u bogatijim zemljama, kao što su Njemačka i Danska. Terapija je djelotvorna, a djeluje tako što blokira receptore u mozgu koji su odgovorni za nastanak migrene.

Što je najvažnije poduzeti nakon što se moždani udar dogodi?

Ključno je da pacijent što prije prođe vrata bolnice, tada aktiviramo naš sustav i radimo na svakoj minuti, jer izgubljeni neuroni ne mogu se nadoknaditi. Čak i najbolje liječeni moždani udar imat će posljedica, a kako ne bi ako od simptoma do aktivacije sustava prođe previše vremena. Nažalost, moram reći da ima i pacijenata koji nam dođu sljedeći dan. Mi na našem dijelu radimo, ali moraju raditi i drugi, zato zahvaljujemo medijima što pomažu u osvještavanju građana. U nekim su zemljama velike kampanje usmjerene prema djeci – baki ili djedu je ispala šalica, malo dijete zna da je to moždani udar i zove hitnu pomoć. Onda u kampanji kažu: Dijete-heroj, spasio je ili spasila je baku ili djeda. To je jedan od načina kako podići svijest o tipičnim simptomima i kako što više skratiti vrijeme do zbrinjavanja.

Organizacijski odbor Dana crvenih haljina: logopetkinja Dinah Vodanović i neurologinje Zdravka Poljaković Skurić, Svjetlana Šupe, Arijana Lovrenčić-Huzjan, Vesna Matijević i Marina Roje Bedeković

Zvonimir Ferina

Važno je da već hitna pomoć prepozna simptome. Po dolasku u bolnicu, to je odlično uhodano, liječnik uzima anamnezu, vadi se krv, CT-om se slika mozak i kreće se u liječenje. Jako je važno da osoba ima pratnju koja može reći kakve su smetnje i kada su nastale, koje lijekove pacijent uzima, ima li druge bolesti i ostalo što može biti važno. Liječenje ovisi o tipu udara – ako je uzrok tromb onda se ili otapa lijekom ili se uklanja pomoću katetera kojim se ulazi u žilu (trombektomija). Ako je uzrok krvarenje, prvo treba utvrditi zašto je nastalo – je li puknula neka krvožilna tvorba ili je uzrok visoki tlak. Kod pucanja žile uslijed visokog tlaka, tlak se mora spustiti kako bi se zaustavilo krvarenje i spriječio rast hematoma. Ako je uzrok problem u krvnoj žili ili spletu žila onda se liječi ta proširena žila ili splet. Liječenje može biti kirurško, ali sve je češće endovaskularno, što znači da se ulazi u krvnu žilu, to radi intervencijski radiolog, te se zatvara proširenje. Bolesnik se potom zbrinjava u neurološkoj intenzivnoj skrbi. Pratimo jako puno parametara i odmah idemo s liječenjem, tj. sekundarnom prevencijom. Liječe se tlak i masnoće, daju se lijekovi koji djeluju na zgrušavanje itd. Djelujemo na sve čimbenike rizika i najvažnije je postići da se moždani udar ne ponovi. Na tome treba ustrajati i prilagoditi stil života. Više ne može biti kao dotad.

Koliko se često moždani udar ponavlja?

- Te brojke rastu, pogotovo u mlađih bolesnika, kod 16 posto njih udar se ponavlja. Istina je da je nakon prvog udara smrtnost kod mlađih niska, ispod tri posto, i da se dvije petine potpuno motorički oporave, ali dugotrajno gledano, u deset godina umre 23 posto takvih mlađih pacijenata. Nakon ponovljenog moždanog udara u kratko ih vrijeme umre 16,7 posto. Rizici rastu i nakon prvog udara, primjerice za epilepsiju pet posto u prve tri godine, kasnije i više; kognitivne promjene ima gotovo polovica; rizik za poremećaje pamćenja iznosi 41 posto nakon 12 godina, za depresiju 30 posto, za anksioznost 20, za poremećaje spavanja 36 posto. Tu je i kronični umor. Neki se ne mogu vratiti na posao, a to su još mladi ljudi, mnogi žele karijeru, djecu.

Što poručujete ženama Danom crvenih haljina?

Da se osvijeste i preuzmu život u svoje ruke, da stave na prvo mjesto sebe i svoje zdravlje. Nadam se da je naše aktivnosti prepoznao velik dio populacije i da se taj dan ipak malo više razmišlja o svemu što možemo učiniti. Nekako se nadam da će ljudi sve manje pušiti i da će se sve više kretati, da neće zdravlje i život shvaćati zdravo za gotovo i da će prihvatiti našu poruku: Želim živjeti – što trebam učiniti za to.