Iako smo u današnje vrijeme mnogo više osviješteni o značenju i ulozi prehrane u zdravlju nego što smo bili ranije, još uvijek se često ne hranimo na odgovarajući način. Što zbog manjka vremena, što zbog nedovoljnog razumijevanja ili nezainteresiranosti, što zbog toga jer nam je teško okaniti se loših prehrambenih navika... U svakom slučaju, manjak nekih esencijalnih vitamina, minerala i drugih mikronutrijenata nije rijetkost, čak ni među zdravim osobama s normalnom tjelesnom masom.
Malnutricija u širem smislu podrazumijeva svaki nutritivni disbalans, odnosno gubitak tjelesne mase i/ili mišićnog tkiva, te razne oblike nedostataka ili višaka pojedinih hranjivih tvari, a svaki takav disbalans potencijalno može biti opasan po zdravlje, može ugrožavati liječenje ako obolimo, a može nam i skratiti život. Kad govorimo o malnutriciji u užem smislu, mislimo na pothranjenost koja je povezana s bolešću, a to stanje znatno otežava oporavak, produljuje boravak u bolnici, povećava rizik komplikacija i troškove liječenja. Nažalost, prema podacima istraživanja NnutritionDay iz Europe, čak svaki četvrti pacijent primljen u bolnicu je pothranjen ili izložen riziku od pothranjenost. A, nimalo drugačija nije situacija ni kod nas, kaže nam prof. Darija Vranešić Bender, klinička nutricionistica i dopredsjednica Hrvatskog društva za kliničku prehranu i Odbora za edukaciju i kliničku prehranu ESPEN-a (Europsko društvo za kliničku prehranu i metabolizam).
Brojne bolesti idu ruku pod ruku s pothranjenošću
Pothranjenost ili malnutricija nije stanje koje je rezervirano samo za osobe s ekstremnim manjkom tjelesne mase, kao što mnogi misle. Naprotiv, nutritivne manjkove mogu imati i zdrave, pa i dobro uhranjene osobe. Naime, kako kaže prof. Vranešić Bender, osoba je pothranjena ili u malnutriciji ako ima indeks tjelesne mase manji od 18,5 i pritom je zdrava ili ima indeks tjelesne mase manji od 20 i hospitalizirana je ili kronično bolesna. No, to je samo jedan parametar i uvijek postoje iznimke.
- Ne mora svatko s indeksom tjelesne mase 20, 19 ili 18 biti pothranjen. No, ta "obična" pothranjenost samo je jedan aspekt ove složene priče jer, ako ona dolazi uz komponentu upalnog zbivanja koju nose teške akutne i kronične bolesti, onda je zadatak liječenja osnovne bolesti znatno teži. Primjer su maligne bolesti, gdje dolazi do takozvane tumorske kaheksije koja je oblik malnutricije kod kojeg uslijed djelovanja tumora nastaju nepovoljni metabolički procesi koji potiču gubitak mišićnog i masnog tkiva, te dolazi do brojnih metaboličkih poremećaja. Nadalje, i samo onkološko liječenje nosi rizike raznih nuspojava koje mogu utjecati na unos hrane, stoga su onkološki bolesnici skupina kojoj treba pružiti nutritivnu skrb što ranije, kod samog postavljanja dijagnoze, po mogućnosti prije nego što se razvije pothranjenost kako bi liječenje bilo što uspješnije - kaže prof. Vranešić Bender.
Starije osobe u riziku
Danas postoji puno veći spektar bolesnika koji nije pothranjen u užem smislu, nego mogu imati i normalne vrijednosti tjelesne mase, mogu biti čak i pretili, a pritom imati neki oblik nutritivnog disbalansa, poput značajnog gubitka mišićne mase, što nazivamo sarkopenijom.
- Na primjer, akutno ili kronično bolesne osobe starije dobi mogu imati manjak mišićne mase, što je danas posebno često. Kod starijih osoba često viđamo prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost udružene sa sarkopenijom, odnosno gubitkom mišićne mase i snage. Takvo stanje povećanog udjela masnog tkiva i smanjene mišićne mase predstavlja dodatnu ugrozu po pitanju oporavka i preživljenja. Ujedno, takav status sastava tijela izazovan je za bilo kakvu skrb i vrlo je teško postići reverziju tog procesa koji nazivamo sarkopenijskom pretilosti. Naime, izuzetno je teško raditi na tome da se vrati mišićno tkivo, a izgubi suvišno masno tkivo, primjerice kod osobe koja je slabo pokretna i starije životne dobi. To su situacije koje zahtijevaju kontinuiranu nutritivnu potporu, multidisciplinarnu skrb i dugotrajno praćenje - smatra prof. Vranešić Bender.
Negativne navike nose posljedice
Kad govorimo o malnutriciji u širem smislu, među općom populacijom te mlađim i zdravim osobama, ne trebamo se zavaravati time da je idealna ili čak "podebljana" tjelesna masa jamstvo da nemamo nutritivnih manjkova. Naime, sasvim je moguće, a nije ni rijetkost, da osoba ima normalne udjele masnog i mišićnog tkiva, ali svejedno ima neki manjak vitamina ili minerala zbog načina života ili neuravnotežene prehrane.
- Ljudima najčešće nedostaju vitamin D, željezo i magnezij. To su najčešći nutritivni deficiti i to ne samo kod nas, nego općenito u zapadnom svijetu. Kad je riječ o određivanju vitaminsko mineralnog statusa, vitamini B kompleksa (B12 i folna kiselina), vitamini C i E, te neki minerali poput cinka, bakra i željeza su mikronutrijenti koji se najčešće određuju, koji su nam rutinski dostupni i ono što često tražimo kod pacijenata. No, kod zdrave populacije, u pravilu se smatra da uravnotežena prehrana i suplementacija u okvirima fizioloških doza može osigurati dovoljnu količinu svih nutrijenata. Ako imamo uravnoteženu prehranu i po potrebi dopunjavamo s osnovnim dozama vitamina i minerala, te ako smo pritom relativno zdravi, onda je taj status vrlo vjerojatno dobar - kaže prof. Vranešić Bender. Naravno, ako imamo negativne prehrambene navike, imat ćemo i posljedice u vidu nutritivnih nedostataka. A one mogu biti mnogo ozbiljnije nego što često mislimo.
- Bilo koji nutritivni disbalans povećava rizik od pobola i vrlo vjerojatno skraćuje životni vijek, smanjuje funkcionalnost i neovisnost te otežava liječenje osnovne bolesti - upozorava prof. Vranešić Bender.
Proteini - kritični nutrijent
Danas se sve više važnosti pridaje proteinima koji "vrište" sa svih strana, od proteinskih pločica i napitaka do kruhova, pudinga, keksa i kaša. Možda i zbog toga što su proteini sada u trendu, unos proteina je, po mišljenju naše sugovornice, u općoj populaciji odgovarajući.
- Čak se ponekad i pretjeruje s tim, naročito među adolescentima. Nama u svakodnevnoj praksi dolaze zabrinuti roditelji s djecom koja su usmjerena na unos proteina i smatraju da ih nikada nije dovoljno. No, proteina može biti i previše. Problem može nastati kod dugotrajnih, ekstremno visokih unosa proteina, ali i općenito bilo koji oblik neuravnotežene prehrane može izazvati dugoročne probleme - kaže prof. Vranešić Bender.
Na stranu trendovi, činjenica je da su proteini kritični nutrijent kod bolesnika, a pogotovo kod osoba starije dobi.
- Njima nije dovoljno 0,8 g po kilogramu tjelesne mase, nego trebaju unositi između 1,2 do 1,5 g po kilogramu tjelesne mase, što je čak i dvostruko više od opće populacije. Tome onda treba posvetiti puno više pažnje jer često nije moguće normalnim unosom hrane osigurati takav velik unos proteina pa je često indicirano propisivanje medicinskih pripravaka hrane za posebne potrebe koji imaju visok udio proteina ili drugih ključnih nutrijenata, a često i energije ako je potrebno - govori nam.
Bez mišićne snage nema oporavka
- I dok mišićna masa igra iznimno važnu ulogu u oporavku od teških bolesti, mišićna snaga i funkcija ključna je za sam proces oporavka. Nakon teških bolesti i dugotrajnog ležanja vrlo se često razvija nemoć, krhkost i malnutricija. Iz literature je znano da se manje od 50 posto osoba koje su bile zaposlene prije ulaska u jedinicu intenzivnog liječenja vraća na posao unutar godine dana. Veliki gubici mišićne mase, snage i funkcije tijekom akutne hospitalizacije uzrokom su tjelesne nemoći i značajno doprinose produženom trajanju oporavka. Taj problem se dodatno pogoršava ako je snižena mišićna masa bila prisutna i prije hospitalizacije i tada postoji šansa da se puni oporavak nikada neće postići - kaže stručnjakinja.
Nutritivna skrb ruku pod ruku s dijagnozom
Kad je riječ o malnutriciji izazvanoj bolešću, podaci iz ESPEN-ovog istraživanja pokazuju koliko je ona zapravo česta jer se prepoznaje kod svake četvrte osobe zaprimljene u bolnicu.
- No, sama bolest nije jedini uzrok budući da tijekom liječenja često treba provesti brojne dijagnostičke pretrage tijekom kojih se ponekad gladuje ili se odgađa hranjenje, javlja se i određeni psihosocijalni stres uslijed bolesti, a nerijetko se javljaju i nuspojave liječenja. I nutritivne potrebe su često promijenjene, a ne zadovoljavaju se uvijek adekvatno bilo zbog nedostatka znanja, skrbi i osoblja koje bi u sustavu bilo zaduženo da pruži odgovarajuću nutritivna skrb svakom pojedinom pacijentu i da se ona individualizira – pojašnjava prof. Vranešić Bender ističući da su neke bolesti više podložne pothranjenosti, primjerice onkološke bolesti, bolesti probavnog sustava, bolesti respiratornog sustava poput KOPB-a i sve one bolesti koje zahvaćaju normalni modalitet hranjenja, poput neuroloških bolesti, kod pacijenata na intenzivnom liječenju i slično. Jako je važno podići svijest da u samom trenutku dijagnoze neke ozbiljne bolesti, a naročito onkološke, tom pacijentu treba pružiti i nutritivnu potporu.
- Ne mora se razviti nikakav vidljivi aspekt pothranjenosti, ali možemo predvidjeti ono što mu slijedi, a to su operativni zahvati, onkološke terapije koje su zahtjevne i imaju nuspojave. Zato je jako važno da takav pacijent bude u dobrom nutritivnom statusu - ističe prof. Vranešić Bender dodajući da pacijenti u trenutku dobivanja dijagnoze danas često i dobiju nutritivnu skrb no, nažalost, to još uvijek nije rutina. Trebalo bi biti puno više kliničkih nutricionista u bolnicama i nutricionista u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Zdrava prehrana će se s vremenom itekako isplatiti
- Stoga bi savjet za sve u cilju prevencije pothranjenosti bio držati se uravnotežene zdrave prehrane što više i što duže i od što ranijih godina te prakticirati te principe u obitelji. Kada se javi bolest, onda je hrana zaista moćno oružje, no neusporedivo je veća preventivna moć pravilne prehrane. Uvijek je bolje ako smo navike i koncept usvojili rano jer pravilna prehrana ima kumulativan i dugoročan učinak tijekom života - zaključuje naša sugovornica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....