Zašto ne možemo prestati gledati loše vijesti? Psihologinja otkriva kako tome stati na kraj

Jeste li se ikada uhvatili kako bez razmišljanja satima skrolate po ekranu, gutajući vijest za viješću, a gotovo svaka od njih u vama stvara nelagodu, tjeskobu ili osjećaj bespomoćnosti? Taj začarani krug ima i ime doomscrolling ili listanje negativnih vijesti. Riječ je o ozbiljnom obrascu ponašanja koji itekako utječe na naše mentalno zdravlje. Psihologinja Susan Albers objašnjava zašto to činimo, koliko nam šteti i što možemo poduzeti da se napokon oslobodimo te loše navike. S vremenom doomscrolling postaje automatski, gotovo nesvjestan čin i čim imamo slobodnu minutu, posežemo za mobitelom i krećemo listati. Istraživanja pokazuju da stalno konzumiranje negativnog sadržaja može pogoršati anksioznost i depresiju, pa čak izazvati i napadaje panike i uzrokovati nesanicu – jer nakon večernjeg skrolanja teško je isključiti mozak i samo tako zaspati. Isto tako, može stvoriti osjećaj zbunjenosti i "ludila", kad informacije s različitih izvora međusobno potpuno kontriraju. Doomscrolling također povećava osjećaj usamljenosti i izoliranosti te može pojačati lučenje kortizola, odnosno hormona stresa, što dugoročno slabi tijelo i psihu. Dobra vijest je da je moguće prekinuti s ovom lošom navikom. Doktorica Albers savjetuje nekoliko koraka:

1. Postavite granice

To znači da sami sebi trebamo odrediti kad i koliko dugo smijemo čitati vijesti, pa makar to značilo da telefon ostavimo u drugoj sobi ili da ujutro prvo popijemo kavu i doručkujemo prije nego što posegnemo za ekranom. Ako granice ne postavimo sami, vrlo brzo ćemo otklizati natrag u staru rutinu.

2. Obratite pozornost na signale vlastitog tijela

Ukočen vrat, bolne oči, ubrzano disanje ili težina u prsima često su jasan alarm da nam skrolanje više šteti nego koristi. Ako ih primijetimo, vrijeme je da stanemo.

3. Izbjegavajte katastrofiziranje

Naše misli često skaču ravno u najgori mogući scenarij, iako je realnost daleko blaža. Pokušajte se zaustaviti i upitati: što je vjerojatniji ishod, a ne onaj najgori koji mi mozak servira?

4. Provjeravajte mobitel svjesno, a ne kompulzivno

To znači da kad ga uzmete u ruke, zastanete na trenutak i upitate se zašto to radite. Već ta mala pauza može vas vratiti u sadašnji trenutak.

5. Usporite

Ako već ne možete potpuno prestati, barem pokušajte skrolati sporije. Kad jurimo kroz sadržaje, naša sposobnost koncentracije i fokusiranja postaje sve slabija, a usporavanjem vraćamo barem dio kontrole.

6. Usmjerite se na sadašnji trenutak

Možda je pravi trenutak da nazovete prijateljicu, odete pod tuš, pročitate nekoliko stranica knjige ili jednostavno udahnete svjež zrak. Sve što vas vraća u "ovdje i sada" bolja je opcija od gubljenja u crnim vijestima.

7. Potražite i dobre vijesti

Svijet nije samo crn. Uvijek postoje i priče koje pokazuju ljudsku toplinu, suosjećanje i dobrotu – i itekako vrijedi podsjetiti se na njih.

8. Vježbajte zahvalnost

Kada osjetite da vas doomscrolling vuče prema dolje, pokušajte pronaći zrno svjetla u svemu tome – podsjetite se na ono što već imate i na čemu možete biti zahvalni. Znanost pokazuje da zahvalnost poboljšava raspoloženje, san i čak fizičko zdravlje.

9. Pokrenite tijelo

Tjelovježba, šetnja ili joga vraćaju fokus na tijelo, oslobađaju od napetosti i podižu serotonin – hormon sreće. Nekad je dovoljan i desetominutni hod da se odvojimo od ekrana i promijenimo energiju.

10. Isključite se

Napravite detoks od društvenih mreža, maknite se na neko vrijeme i udahnite život izvan ekrana. Kad se vratite, ako se uopće vratite, primijetit ćete razliku.

11. Potražite stručnu pomoć

Razgovor s terapeutom, posebno onim koji koristi kognitivno-bihevioralni pristup, može vam pomoći da razumijete zašto se tako ponašate i naučite nove obrasce koji će vam olakšati svakodnevicu.

Doomscrolling je, dakle, navika koja nas polako, ali sigurno iscrpljuje, ali i začarani krug navike iz koje se može izaći. Umjesto da dopustimo da nas beskrajni niz negativnih vijesti obuzima i udaljava od života, vrijedi pokušati preuzeti kontrolu. Jer život je ovdje i sada, a ne u ekranu u našim rukama.