Ako sam odlučila javno dijeliti svoj život s drugima, to ne znači da sam se zauvijek obvezala ostati ista

„Neću te više pratiti jer si se promijenila.“

„Ne zanima me tvoja trudnoća.“

„Ne želim gledati sadržaj s djecom.“

To su samo neki od komentara koje ljudi bez imalo zadrške ostavljaju drugima – influencerima, javnim osobama, ali i običnim ljudima koji su se usudili živjeti drugačije nego prije.

Iskreno, nikad mi neće biti jasno zašto netko osjeća potrebu to napisati, umjesto da se jednostavno makne od sadržaja koji ga više ne zanima. Ljudi se mijenjaju. Njihovi se životi mijenjaju. Interesi, tijela, prioriteti, odnosi – sve se mijenja. Pogotovo kod žena.

Mijenjamo se i to je okej

Ako sam odlučila dijeliti svoj život s drugima, privatno ili poslovno, to ne znači da sam se obvezala ostati ista verzija sebe zauvijek. Čak i da imam identične interese kao prije pet godina, bilo bi neprirodno da se barem nešto u meni nije promijenilo. Logično je da više nisam jednako zanimljiva svima kao što ni meni nisu svi jednako zanimljivi kao nekad.

To očekujem i u privatnom životu, iako se često ne ispuni. Ljudi odlaze. Neki zato što ja tako odlučim, a neki zato što ne mogu prihvatiti moje promjene. Dosadile su im moje mačke. Ili moje kopanje po sebi. Ili činjenica da ne ostajem dužna ni na kritiku ni na pohvalu. Nemamo iste kapacitete. I to je u redu.

Lako je moguće da će im smetati i ono što tek dolazi. Život koji planiram voditi možda im je nezamisliv, stran ili naporan. S druge strane, nekoga će baš te promjene inspirirati da i sam pokuša nešto drukčije. Da se pomakne. Da se mijenja. Na bolje.

Jer promjena na bolje ne može biti loša stvar, čak i kad zbog nje gubimo ljude ili pratitelje. I koliko god zvučalo kao floskula – jedan život imam i planiram ga živjeti po svojim pravilima, pazeći pritom da ne povrijedim nikoga ako je moguće. Znam da će se neki zbog toga osjećati razočarano, kao što sam se i ja znala osjećati zbog tuđih odluka. To je dio odnosa među ljudima.

Uvijek se sjetim kako bi neka iz društva, nakon što rodi, ostala barem privremeno sama jer se njezin život potpuno promijenio. Dok druge nisu. Jedna ostane „ista“, druga se potpuno posveti biću s kojim dijeli isto srce u drugom tijelu. Ni jedna ne griješi. Samo im se putevi razdvoje.

Teško je pratiti nekoga kome se život trenutačno vrti oko bebe. Još je teže prihvatiti da više nemamo jednako zajedničkog vremena. Ali isto je tako lijepo sudjelovati – koliko se može i želi. Oni koji to ne mogu prihvatiti možda nemaju kapacitet za prilagodbu. A ni to nije ničija krivnja.

Promjena nije izdaja

Ono što odbijam jest stajati u mjestu kako se netko ne bi uvrijedio. San mi je otići iz Zagreba, možda i iz države. Da, neki ljudi će mi nedostajati. Ali oni pravi podržat će odluku koja me u tom trenutku čini sretnom. Kao što ću i ja podržati svaku promjenu koja nekome podiže život – brak, razvod, novu karijeru, novu adresu.

Promjena nije izdaja. Nije ni napad, ni provokacija, ni osobna uvreda. Ona je znak da živimo, da rastemo i da preuzimamo odgovornost za vlastiti život.

Ne dugujem nikome da ostanem ista.

Neću umanjivati svoje snove da bih ostala prihvatljiva.

Neću stati da se netko ne bi osjećao nelagodno.

Ljudi će odlaziti. Neki tiho, neki glasno. I to je u redu.

Oni koji ostaju, ostaju jer te prihvaćaju dok se mijenjaš.

Imamo jedan život.

I ne dugujemo ga nikome osim sebi.

Zato se mijenjajte.

Rastite.

Odlazite kad treba.

Niste stablo.

I ne morate ostati na istom mjestu.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.