Terapeutkinja: Zašto je siječanj emocionalno najteži mjesec i što to zapravo govori o vama

Prvog tjedna siječnja sjela je preko puta mene klijentica u kasnim tridesetima. Došla je nekoliko dana nakon završetka blagdana - onog razdoblja kada se sve naglo stiša, a svakodnevica se vrati bez prijelaza. Ušla je polako, s umorom koji ne dolazi od nespavanja, nego od predugog pretvaranja. Rekla je: „Shvatila sam da nisam lijena, ni slaba, ni neuspješna. Samo sam bila predugo odvojena od sebe.“

Njezino stanje se nije čarobno riješilo. No, postalo je razumljivo. A razumijevanje vrlo često donosi više olakšanja nego savjeti. Kao terapeutkinja, i sama često svjedočim koliko ljudima znači da ih se napokon čuje bez popravljanja i bez žurbe.

Siječanj je za mnoge upravo to - mjesec u kojem se ne događa ništa spektakularno, ali se osjeti sve ono što smo mjesecima gurali pod tepih. Kao da tijelo, emocije i unutarnji svijet zajedno kažu: sada je red na mene.

Blagdani stvaraju privremeni emocionalni balon nakon kojeg često ispliva ono što smo mjesecima gurali pod tepih

SHUTTERSTOCK

Zašto je siječanj za mnoge najduži i emocionalno najteži mjesec

Iako kalendarski nije najduži, siječanj se često doživljava kao mjesec koji traje beskonačno. Blagdani stvaraju privremeni emocionalni balon: rituali, očekivanja, obilje hrane, druženja, svjetla i buka. Mnogi ljudi tada žive na emocionalnoj i tjelesnoj rezervi.

Tijekom prosinca često:

• ignoriramo umor,
• prejedamo se „jer su blagdani“,
• potiskujemo tugu uz veselje,
• odgađamo suočavanje s nezadovoljstvom,
• tijelo koristimo kao spremnik za stres.

U terapijskom jeziku to često nazivamo emocionalnim i tjelesnim kreditom. A kao i svaki kredit – on prije ili kasnije dolazi na naplatu.

Zanimljivo je da se u popularnoj psihologiji i medijima treći ponedjeljak u siječnju često naziva najdepresivnijim danom u godini – takozvani Blue Monday. U 2026. godini taj dan pada na treći ponedjeljak, 19. siječnja. Iako taj koncept nije znanstveno precizan niti dijagnostički relevantan, zadržao se jer simbolično opisuje zbroj okolnosti koje se tada često poklope. On dobro oslikava ono što mnogi ljudi stvarno osjećaju: kombinaciju umora, spuštenog raspoloženja, financijskog pritiska, manjka dnevnog svjetla i naglog suočavanja sa stvarnošću nakon blagdana.

Kilogrami kao simptom, a ne glavni problem

Jedan od čestih razloga dodatnog nezadovoljstva u siječnju jesu kilogrami nakupljeni tijekom blagdana. No, u terapijskom radu rijetko se radi samo o hrani ili tijelu. Hrana tijekom blagdana često ima svoju psihološku funkciju:

• regulira emocije,
• služi kao nagrada nakon iscrpljenosti,
• pruža utjehu u usamljenosti,
• stvara privid kontrole u kaosu.

Kada u siječnju stanemo pred ogledalo, ne gledamo samo broj na vagi. Gledamo:

• granice koje nismo postavili,
• umor koji smo zanemarili,
• tugu koju smo pokušali zasladiti,
• prazninu koju smo nastojali ispuniti.

Tijelo tada nije problem, nego podsvjesni zapisnik svega što se događalo. U terapijskoj praksi često vidim koliko se ljudi prema sebi odnose strože nego što bi se ikada odnosili prema nekome koga vole. Kilogrami nisu moralni neuspjeh, nego često trag načina na koji smo se nosili s preopterećenjem.

Mentalni i emocionalni dugovi koje smo zakamuflirali tijekom blagdana

Blagdani su društveno dozvoljeno vrijeme pretjerivanja – u emocijama, u očekivanjima, u davanju i u trošenju sebe. Ispod tog sloja često ostaju neriješeni dugovi u kojima se nalaze bolni odnosi koji se ne diraju, iscrpljenost koju ignoriramo, unutarnja praznina prekrivena bukom i aktivnostima te pitanja o smislu koja se sustavno potiskuju. Kada sve to prestane, ostanemo sami sa sobom. I tada siječanj zna djelovati depresivno – ne zato što je loš, nego zato što je iskren.

„Nešto nije u redu sa mnom“ – ili je u redu da konačno osjećaš?

U siječnju mnogi ljudi zaključe da s njima nešto nije u redu jer:

• nemaju motivaciju,
• osjećaju prazninu,
• ne prepoznaju se u vlastitom tijelu,
• ne raduju se planovima,
• preispituju vlastiti život i smisao.

No, u velikom broju slučajeva nije riječ o slabosti niti o poremećaju, nego o trenutku u kojem se unutarnji svijet više ne može i ne želi ignorirati. Stoga ne treba postavljati pitanje „Što mi je?“ nego radije – „Što sam mjesecima preskakala slušati?“

Duhovna komponenta siječnja: kad nestane buka, ostane pitanje smisla

Siječanj često ogoli i duhovnu razinu našeg postojanja. Kada prestanu obaveze, proslave i vanjski sadržaji, ostane tišina. A u toj tišini često se pojave pitanja: Ima li ovo što živim smisla? Jesam li u kontaktu sa sobom? Što me stvarno hrani, a što me samo kratkoročno puni?

Bez obzira nazivamo li to duhovnošću, vjerom, unutarnjim osloncem ili jednostavno kontaktom sa sobom – čovjeku je potreban osjećaj smisla, a ne samo funkcioniranja. Bez tog smisla teško se održavaju promjene, odluke i planovi.

Kako izaći iz siječanjskog emocionalnog i tjelesnog minusa

Ne postoji brzo rješenje, ali postoji smjer. Ne radi se o popravljanju sebe, nego o ponovnom povezivanju sa sobom.

1. Prestani se kažnjavati – Siječanj nije vrijeme za samokritiku, rigidne dijete i stroge odluke, nego vrijeme za razumijevanje.

2. Počni slušati tijelo – Umor, težina i bezvoljnost nisu neprijatelji, već poruke koje traže pažnju.

3. Razdvoji tugu od depresije – Tuga je zdrava reakcija na gubitke, razočaranja i neispunjene potrebe. Kada se ignorira, produbljuje se.

4. Daj prostor duhovnom pitanju – Duhovno pitanje ne mora imati neposredan odgovor. Važno je da si dopustiš osjetiti i promisliti ono što ti u srcu i umu dolazi, bez potrebe da odmah pronađeš rješenje. Možeš si postaviti jednostavno pitanje, primjerice: "Što mi trenutno daje osjećaj smisla?" ili "Što mi sada nedostaje?". Sam čin postavljanja takvih pitanja može pružiti olakšanje i stvoriti kontakt sa sobom i vlastitim unutarnjim smislom.

5. Potraži mjesto gdje ne moraš biti „dobro“ – Terapija, iskren razgovor, pisanje ili tišina mogu biti prostori u kojima se maska napokon spušta.

Siječanj ne mora biti mjesec koji treba samo preživjeti. Može biti vrijeme kada vraćamo dugove prema sebi, priznajemo umor, mijenjamo odnos prema vlastitom tijelu i ponovno se povezujemo sa smislom. Nije ugodan, ali može biti iscjeljujući.

Pitanja za samorefleksiju

Ova pitanja mogu vam pomoći da zastanete i osvijestite svoje osjećaje, potrebe i ponašanja tijekom siječnja.

• Što sam tijekom blagdana gurala u stranu da bih funkcionirala?
• Što mi moje tijelo trenutno pokušava reći?
• Koju emociju mi je najteže priznati?
• Čime punim prazninu, a čime se stvarno hranim?
• Što mi u ovom trenutku daje osjećaj smisla?

I za kraj…

Ako osjećate da ne znate kako dalje sami – niste sami. Ponekad ljudi potraže pomoć tek kada im postane neizdrživo, ali podrška je jednako važna i onda kada je „samo previše“. Potražiti stručnu pomoć nije znak slabosti, nego odgovornosti prema sebi. Ponekad nam je potreban netko tko će s nama nositi ono što je preteško nositi samima.

Mirella Rasic Paolini, specijalistica za mentalno zdravlje i holistička terapeutkinja