Mojoj kćeri, tinejdžerici, dečko je slomio srce. Ne razgovara s nama, ne izlazi, kako joj mogu pomoći?

Moju 16-godišnju kćer ostavio je dečko, nakon nekoliko mjeseci hodanja. Inače je vedra i druželjubiva, a sada je loše raspoložena, gotovo da i ne razgovara s nama, ne izlazi. Htjela bih joj pomoći, ali nisam sigurna kako razgovarati. Moji roditelji nisu ni znali za moje ljubavne boli, sama sam se s njima nosila, no kćeri bih željela dati drugačiji primjer.

• Jasna, Pula

Imate lijepe namjere i svakako je za pohvalu to što ne želite biti distancirani poput vaših roditelja. Vaša se kći zatvorila u sebe i to je znak da joj je pomoć potrebna - što vas više odguruje od sebe, to vas više treba i to jače želi da se uključite. No, nemojte je "prisiljavati" na razgovor - tinejdžeri su ipak tinejdžeri i cijelo njihovo biće može se protiviti "otvaranju". Pristupite joj blago, imajući na umu da je vaša uloga slušati, a ne davati savjete, pogotovo ako ih ne zatraži. I svakako se oduprite porivu da joj kažete kako je i vama bilo grozno, pa ste preživjeli. Ne želi to slušati, ovo što se događa, događa se sada i događa se njoj. Prilike za priče iz vaše mladosti bit će kada se kći oporavi i tada će sasvim drugačije zvučati.

Mladenačka ljubav

Niste naveli detalje o vezi, ali to i nije toliko važno. Važno je to da ne smijemo omalovažavati mladenačku ljubav, to što se možda dijelom odvijala virtualno, njenu snagu ili trajanje; u tridesetima vezu koja traje nekoliko mjeseci doživljavamo kao kratku, no u drugom srednje to je popriličan ljubavni staž. Pored toga, vremena su se promijenila, pa iako se roditeljima tinejdžera on line dejtovi mogu činiti neozbiljnima, osjećaji koji se pritom razvijaju stvarni su. Ne treba zaboraviti ni društvene mreže, u vaše doba nisu postojale i s te je strane bilo lakše. Sada možete računati na to da će sve, a ponajviše ono što ne želite, završiti na njima, pa možda i to ima veze s time što je vaša kći prestala izlaziti. Pitajte je za prijateljice i prijatelje, tko joj je najbliži i s kim se razumije, vjerojatno bi joj njihova podrška dobro došla, pa bi bilo uputno ohrabriti je da pogleda i u tom smjeru. Nitko se ne treba sam nositi s krizom, ali isto tako, krize su sastavni dio života i iz svake možemo mnogo naučiti.

Životna škola

Kako kaže dr. sc. Aubrey Coates, pedijatrijska psihologinja iz Dječjeg bolničkog medicinskog centra u Cincinnatiju, u nekim su aspektima tinejdžerske veze vrlo slične vezama odraslih - kada sve ide dobro, uzbudljive su i obećavajuće, no kada završe, može se činiti kao da je kraj svijeta. Roditeljima nije lako gledati kako im djeca pate, no treba imati na umu da su promjene u vezama normalne te da su hodanja i prekidi koristan dio adolescencije.

- Ljubavne krize i prekidi mogu pomoći tinejdžerima da nauče gdje su im granice, da se nauče nositi sa snažnim osjećajima, jer prekid veze mnogima je prvi veći životni gubitak, da bolje komuniciraju te da razvijaju svoju osobnost. Za roditelje je, pak, ključno pronaći ravnotežu između pružanja podrške i davanja prostora djetetu da samo prođe kroz izazovan period - kaže dr. sc. Coates te predlaže kako to učiniti.

Pitajte kćer što joj je važno u životu i s kakvim ljudima želi provoditi vrijeme

DimaBerlin/Shutterstock

Sedam koraka

• Obrada emocija: ne postoji određeni vremenski okvir za oporavak od slomljenog srca. Neki tinejdžeri prebrode to brzo, drugima treba više vremena. Dajte im vremena da obrade emocije.

• Pitajte žele li savjet: tinejdžeri se ponekad opiru dijeljenju misli s roditeljima, najčešće zato što osjećaju da će im oni odmah reći što bi trebali ili što ne bi trebali učiniti. Izbjegavajte dijeliti savjete, jednostavno dopustite djetetu da izbaci iz sebe to što ga tišti. Ako imate savjet, prvo pitajte dijete želi li ga čuti i ako kaže da ne želi, nemojte ga izreći. To roditelju može biti teško, ali je bolje za budućnost, jer će vam se dijete vjerojatnije htjeti povjeriti i u sljedećim kriznim situacijama. Jednako je važno da roditelj bude dostupan i da istinski sluša dijete kada je spremno razgovarati. Gledajte ga i posvetite mu punu pažnju. Ugasite telefon, televizor i računalo, neka vam ništa ne odvlači pozornost.

• Neka podijele osjećaje: važno je da tinejdžeri imaju osobu s kojom mogu razgovarati. Ako se ne žele otvoriti vama, predložite im da razgovaraju s prijateljem, članom obitelji ili drugom bliskom odraslom osobom. Posebno ih potaknite da podijele osjećaje. Pitajte ih osjećaju li se tužno, usamljeno, tjeskobno itd. Možda to neće reći, ali važno je da znaju da su ti osjećaji normalni.

• Društvene mreže: one su svijet u kojem se mnogi tinejdžeri snalaze sami. Pitajte ih stvaraju li im društvene mreže dodatni stres. Ako je tako, inzistirajte da naprave stanku. U svakom slučaju, ne podcjenjujte utjecaj društvenih mreža.

• Nastaviti s rutinom: važno je da se dijete vrati rutini školskih obveza, izvannastavnih aktivnosti, obroka s obitelji itd., odnosno, da nastavi s njima. Rutina pruža osjećaj ugode i osjećaj da život ide dalje.

• Zabavite se zajedno: tinejdžeri se često osjećaju usamljeno nakon prekida veze, pa će imati neizmjerne koristi od izlaska iz kuće ili zajedničke zabavne aktivnosti kod kuće. Igrajte omiljene društvene igre, otiđite zajedno na mjesto koje obitelj voli ili se samo glupirajte - date li djetetu izbor, vjerojatno će biti sklonije pridružiti vam se. Cilj je podržati ga bez "ozbiljnog roditeljstva" i davanja savjeta.

• Učenje iz iskustva: dosad su roditelji rješavali sve dječje probleme, a sada trebaju dopustiti tinejdžerima da ih sami rješavaju. To nije lako prihvatiti, no to će pomoći djeci da ojačaju. Potaknite ih da uče iz prekida veze, ali nemojte to izravno izgovoriti. Pitajte ih, primjerice, što im je važno u životu i s kakvim ljudima žele provoditi vrijeme. Potaknite ih da razmišljaju o svojim jedinstvenim i pozitivnim karakteristikama. Krajnji je cilj da uče o sebi i o drugima.

Prekidi veza i emocionalna uznemirenost normalan su dio razvoja. No, roditelji bi trebali potražiti stručnu pomoć, kaže dr. sc. Coates, ako je njihov tinejdžer dugotrajno uznemiren, ako ga to ometa u školskim i izvannastavnim aktivnostima, kućnim poslovima i slično te ako se dulje izolira. To posebno vrijedi ako ima povijest poremećaja mentalnog zdravlja.