"Život ide dalje", "Pomiri se s tim", "Počni živjeti punim plućima", "Ne okreći se unatrag", "Ne razmišljaj više o njemu". Sve su to savjeti koje nam bliske osobe, prijatelji i obitelj daju kad smo slomljeni zbog prekida veze. Naravno, i sami znate da biste tako trebali postupiti, ali ima nešto što morate prije učiniti... riješiti se njegovih stvari ili stvari koje vam je poklonio i koje se nalaze na policama, u ladicama, na vješalicama u ormaru ili u vašoj torbici i koje vas, poput nevidljivih elastičnih traka, vuku natrag u prošlost vaše veze. Možda je i to savjet koji ste dobili od prijateljice ili od bake, no to je i tema kampanje "Move on" indijskog Tindera, u sklopu koje je po Mumbaiju kružio ružičasti kamion za otpad kako bi svi oni slomljenih srdaca u njega mogli odbaciti knjige, plišance, odjeću i ostale stvari svojih bivših partnera i partnerica.
Riješiti se stvari kako bismo se riješili uspomena
Dobronamjerni savjeti na stranu, kad veza pukne i kad smo slomljeni od tuge, pomaže li zaista i u kojoj mjeri maknuti od sebe stvari osobe koju ne uspijevamo izbaciti iz glave?
- Predmeti su poput prozora s pogledom u prošlost koji se stalno iznova otvaraju. Ponekad je dovoljno baciti pogled na neki mali poklon da osjetimo kako nam ta osoba nedostaje i da se probude druge emocije koje nas i dalje drže vezanima uz nju - objašnjava psiholog i psihoterapeut Adriano Formoso. Ipak, upozorava da ne iscjeljuje toliko sama gesta bacanja stvari koliko pohranjivanje sjećanja u neku zonu pamćenja koja neće utjecati na sadašnjost, već će ostati dio naše prošlosti. Na kraju krajeva, to ljubavno iskustvo nas je učinilo onim što smo danas. U prirodi se događa da gorile ubijaju mladunčad koja su potomstvo prethodnog mužjaka: to je brutalan način brisanja prošlosti. Mi, ljudi, trebali bismo nastojati ne ponavljati takve životinjske dinamike koje počivaju na želji da se poništi sve što je bilo prije.
- Iako je riječ o posve drugoj temi, treba spomenuti i to da danas šokirani svjedočimo genocidima koji kriju istu primitivnu logiku poništavanja drugih. Naučiti dati mjesto prošlosti, bez njezina uništavanja, znak je ljudskosti - ističe Formoso.
Ne možete baciti, ali spremate u kutije
Ponekad uviđamo da bi nam koristilo da više nemamo pred očima neki predmet koji je pripadao bivšem, ali nešto kao da nam ne dopušta da ga bacimo.
- Ta kočnica je prirodna. Predmeti nose u sebi dijelove nas koji su se isprepleli s drugom osobom. Može biti od pomoći staviti ih u kutiju, zatvoriti je i spremiti. To je kompromis koji ipak prepušta vremenu odluku što ćemo s tim: ne bacamo, ali odabiremo da nećemo dopustiti da nam te stvari stalno izvlače neugodne emocije – pojašnjava Formoso.
Želite se riješiti i poklona koje ste primili od bivšeg?
Neki u jednom danu pobacaju sve, dok drugi svaku sitnicu čuvaju godinama. O čemu to ovisi?
- To su dva različita načina suočavanja s gubitkom. Osobe koje rade jasan rez sklone su odmah riješiti se svih stvari, dok oni koji se boje osjećaja praznine preferiraju sačuvati svaki trag bivšeg partnera – kaže dr. Formoso, dodajući da ti različiti načini odražavaju tip privrženosti: neki prekid doživljavaju kao prirodan čin, a drugi kao ranu koju je nemoguće iscijeliti.
Postoje razni načini kako se možete riješiti njegovih (ili njezinih) stvari
Baciti, uništiti, pokloniti. Ne rješavaju se svi tih "problematičnih" stvari na isti način.
- Bacanje odražava potrebu da se nešto prereže, uništavanje odražava bijes koji još ključa u osobi, a poklanjanje znači da postoji želja i sklonost da se teret pretvori u poklon. To su tri reakcije koje odražavaju tri različita simbolička jezika. Uništavanje može imati katarzičnu vrijednost poput krika, no poklanjanje sugerira sposobnost da se napravi sljedeći korak u životu: predmet tada prestaje predstavljati zamku i postaje uspomena koja može kružiti, otići negdje drugdje i možda nekim drugim osobama pružiti radosne trenutke – objašnjava stručnjak.
Kad dođe nova ljubav
Kod onih koji odluče sačuvati te opipljive uspomene bivših, sve ili dio njih, problemi mogu nastati kad se pojavi nova ljubav.
- Problem je to što predmeti mogu biti poput tihog prisustva. Vidio sam mnogo puta kako kod parova nastaju napetosti ne zbog prošlosti same po sebi, već zbog stvari koje su pripadale bivšim partnerima, a ostale su izložene pogledima. Nije problem uspomena, već ono što s njom radimo: ako uspomene čuvamo kao arhivu naše osobne povijesti, one će ostati dio nas ne predstavljajući teret ni za koga. No, ako ih doživljavamo kao male vremenske kapsule, koje svako toliko koristimo kako bismo otputovali u prošlost, oplakujući je i žaleći za njom, sadašnji partner će to osjetiti - upozorava Formoso.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....