Moja djevojka ima ADHD: volim je, ali se često svađamo. Što učiniti da naša veza uspije?

Moja djevojka ima ADHD. Volimo se i planiramo zajednički život, ali pomalo me strah jer se često svađamo zbog sitnica. Misli joj ponekad znaju odlutati, pa našim prijateljima djeluje nezainteresirano. Ponekad se osjećam kao da je odgajam i mislim da joj to smeta. Što mogu učiniti kako bismo bolje funkcionirali zajedno?

• Luka, Zagreb

Vaše pitanje pokazuje veliku emocionalnu zrelost. Mnogi bi u sličnoj situaciji tražili način na koji će promijeniti drugu osobu, dok vi polazite od toga što vi možete učiniti da odnos postane funkcionalniji. Upravo je takva perspektiva prvi korak prema zdravoj i održivoj vezi. Važno je naglasiti da ljubav, iako nužna, sama nije dovoljna za svakodnevni život. Obveze, drugačiji ritam, navike i temperamenti zahtijevaju dodatnu dozu strpljenja i dogovora. U vašem slučaju postoji i poseban čimbenik, ADHD, koji ne definira vašu partnericu, ali snažno oblikuje njezin doživljaj okoline i reakcije na nju. Nije stoga čudno pitati se hoće li male nesuglasice s vremenom postati veće, hoće li vas umoriti osjećaj da preuzimate previše odgovornosti ili da partnericu tretirate kao dijete.

Jačanje veze

ADHD ne znači nesposobnost za ljubav i kvalitetan odnos, to je poremećaj regulacije pažnje i izvršnih funkcija. Iako može otežati obavljanje svakodnevnih zadataka, iza toga stoji osoba puna talenata, snova i emocija. Ljudi s ADHD-om često su kreativni, spontani, puni energije i topline. Vaš trenutačni strah da ćete biti u roditeljskoj ulozi nije znak da nešto ne valja, nego dokaz da ste svjesni složenosti situacije i da želite odnos u kojem ćete se oboje osjećati viđeno i podržano.

Kod ADHD-a mozak ima teškoće u slanju i primanju signala koji pomažu u održavanju fokusa i kontrole emocija. Zbog toga ono što drugim ljudima izgleda jednostavno i rutinski, osobi s ADHD-om može biti vrlo izazovno i iscrpljujuće. Osobe s ADHD-om ponekad se toliko usredotoče na nešto što ih zanima da zaborave obaviti osnovne stvari. To nije nemar, nego na taj način njihov mozak funkcionira. Kada shvatimo tu razliku, frustracije prestaju biti osobni teret i postaju zajednički izazov, tj. prilika za izgradnju funkcionalne veze.

Kod odraslih se ADHD često vidi kroz teškoće s koncentracijom, organizacijom i kontrolom emocija. Osoba može djelovati nezainteresirano jer joj pažnja lako odluta, ali iza toga nije manjak volje nego borba s fokusom. Izazov je i organizacija vremena i obveza, pa nesporazumi često nastaju oko svakodnevnih sitnica. Impulzivnost može dovesti do brzih reakcija i riječi koje povrijede, iako iza njih ne stoji loša namjera.

Važno je razumjeti i da osobe s ADHD-om emocije osjećaju intenzivnije, što može donijeti toplinu, entuzijazam i spontanost, ali i ispade ljutnje ili frustracije. Energija varira: ponekad su potpuno uronjeni u ono što rade, a ponekad im je teško početi i najjednostavniji zadatak. Kada to razumijemo, nesuglasice postaju prilika za zajedničko suočavanje, učenje i jačanje veze.

Začarani krug

Ako se sve ovo ne prepozna i ako se o tome ne razgovara, može doći do frustracije i udaljenosti. Problemi često nastaju u svakodnevnim situacijama, u tišini, osjećaju da partner nije viđen ili u umoru koji polako smanjuje bliskost. Drugi partner često se osjeća nedoživljeno, dok osoba s ADHD-om vodi unutarnju borbu s održavanjem pažnje, a ne s voljom. Ta razlika često utječe na podjelu odgovornosti u vezi, što može dovesti do toga da jedan partner preuzima organizaciju i kontrolu, osjećajući se preopterećeno.

U društvu se odsutnost ili rastresenost partnerice mogu pogrešno protumačiti kao nezainteresiranost, što vodi nerazumijevanju i udaljenosti. Istovremeno, emocionalne promjene u vezi donose i trenutke intenzivne bliskosti, ali i izazove koji stvaraju napetost. Ako se ta dinamika ne razumije, lako nastaje začarani krug. Što se više trudite održati red, partnerica se više osjeća kritiziranom i povlači, a što se ona više povlači, vi sve više pojačavate kontrolu. Ako se takav obrazac ne prepozna, može dovesti do kronične napetosti i udaljenosti, ali ako se na vrijeme uoči i obradi, postaje prilika za rast jer otvara prostor za dublju komunikaciju, empatiju i kreativna rješenja.

Ipak, jedan od najvećih izazova u vezi u kojoj jedan partner ima ADHD jest osjećaj da preuzimate roditeljsku ulogu. Vama to može biti iscrpljujuće, a njoj ponižavajuće. Zato je važno graditi drugačiji okvir u kojem se odgovornosti dijele. Umjesto stalnog podsjećanja i kontrole, korisno je dogovoriti zajedničke rutine i koristiti alate poput popisa zadataka, aplikacija ili podsjetnika. Tako sustav preuzima ulogu kontrolora, a vi zadržavate ravnopravnost i osjećaj partnerstva.

Važan je i jezik kojim komunicirate. Umjesto kritike, korisno je koristiti izraze koji naglašavaju zajedništvo i suradnju. Isto tako, ključno je usmjeriti pažnju i na snage partnerice, a ne samo na njezine izazove. Ako naglašavate njezinu kreativnost, spontanost i toplinu, održavate ravnotežu između teškoća i vrijednosti koje unosi u vaš odnos. Postavljanje granica bez krivnje jednako je važno. Imate pravo reći što vas iscrpljuje, ali bez optuživanja i s naglaskom na vlastite potrebe. Takav pristup ne umanjuje ljubav, nego gradi zdrav temelj za odnos.

U partnerskom odnosu susreću se osobne povijesti, obrasci ponašanja i emocionalne rane. Kada jedan partner ima ADHD, terapija može biti dragocjen alat za oboje. Može biti siguran prostor u kojem se otvaraju teme koje su inače teške za razgovor, bez optuživanja i obrane. To je mjesto zajedničkog učenja, razvijanja strategija i pronalaženja načina za lakšu svakodnevicu. Kroz taj proces nestaje pritisak nesporazuma, a stvara se više prostora za ljubav, bliskost i zajedničko uživanje u životu. Vi ste već spremni na razumijevanje, dijalog i zajednički rad na odnosu. To je snažan temelj i dobar put da zajedno izgradite funkcionalnu vezu, punu topline, podrške i zajedničkog rasta.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje