Ne možete li stajati na jednoj nozi deset sekundi bez ljuljanja, grčenja i skakutanja, možda vam tijelo pokušava nešto reći. I to nešto važno. Sposobnost stajanja na jednoj nozi, naime, ubraja se među pokazatelje koji najtočnije predviđaju starenje. Studija Klinike Mayo iz prošle godine otkrila je da sposobnost održavanja ravnoteže u stoju na jednoj nozi bolje pokazuje koliko dobro osoba stari nego njezina snaga ili hod - ne samo da otkriva neuromuskularno zdravlje, već može biti i signal nekih bolesti.
- Znamo da neaktivnost može dovesti do slabljenja ravnoteže, ali i problemi u mozgu mogu dovesti do slabljenja ravnoteže. Širok raspon kroničnih stanja - unutar kojeg su dijabetes, artritis, multipla skleroza, Parkinsonova i Alzheimerova bolest - može tiho narušiti vašu ravnotežu tijekom vremena. Neka od njih utječu na živce i propriocepciju, dok druga ometaju kognitivne funkcije i donošenje odluka, što sve utječe na stabilnost. Jedan od naših zadataka je otkriti uzrok teškoća s ravnotežom - kaže dr. Parminder Padgett, klinička neurologinja i supervizorica fizikalne terapije u Medicinskom centru Dartmouth Hitchcock.
Važan test
Iako se stajanje na jednoj nozi zatvorenih očiju može činiti kao neozbiljan test, to je zapravo iznenađujuće sveobuhvatna provjera. Ravnoteža je, naime, složena sposobnost cijelog tijela koja uključuje oči, uši, zglobove, mišiće i mozak. Ipak, nakon 40. godine života ona pomalo slabi, čemu pridonosi i sjedilački način života uobičajen na Zapadu. Rezultat je postupan gubitak stabilnosti koji može imati ozbiljne posljedice: padove i prijelome, ali i izoliranje i smanjivanje dostupnog svijeta, jer ljudi više ne vjeruju svom kretanju, pa ga izbjegavaju.
No, ne mora doći do toga. Dobar osjećaj za ravnotežu ovisi o integraciji vida, somatosenzornog sustava (odgovoran je za senzorne informacije iz naših mišića, zglobova, kože i fascija o dodiru, položaju tijela, temperaturi, bolovima) i vestibularnog sustava, smještenog u unutarnjem uhu, koji regulira ravnotežu i orijentaciju. Kada bilo koji od ovih elemenata počne slabiti, s njim može slabiti i osjećaj ravnoteže. Naravno, to se i ne mora dogoditi, pogotovo ne u 40. godini, jer često je ono što smatramo „normalnim starenjem” zapravo odraz dugotrajnog zanemarivanja. Dr. Clayton Skaggs, kiropraktičar, fizikalni terapeut i osnivač CIHP-a (Central Institute for Human Performance) u kojem se istražuju mogućnosti ljudskog tijela, daje i primjer.
- Ako netko primijeti da mu postaje teško ustati sa stolca bez pomoći ruku, njegov unutarnji sustav za ravnotežu navest će ga na to da nastavi koristiti ruke pri ustajanju. To će postati njegov nov način ustajanja koji će voditi još većoj slabosti i još manjoj sposobnosti za ustajanje bez pomoći ruku. Takve prilagodbe i mjere opreza u izvođenju nekih pokreta samo ubrzavaju gubitak tih pokreta – ističe Skaggs.
Kako zaštititi, pa i vratiti ravnotežu
Dobra je vijest da ravnoteža nije nepromjenjiva osobina. Može se uvježbati, obnoviti i održavati u bilo kojoj dobi, ako održavate tijelo u formi kretanjem, a mozak radom.
- Dominantna točka stabilnosti trebao bi biti naš trup. On je presudan za stajanje na jednoj nozi, za ustajanje sa zahodske školjke, za dohvaćanje rukom predmeta s gornjih polica - kaže Skaggs. - Kada nije tako, tada se gornji dio leđa, tetive koljena i prsni mišići počinju naprezati kako bi vam pomogli u tim jednostavnim kretnjama. To postaje obrazac, a vaši sustavi stabilnosti slabe.
Za mnoge su ljude pedesete godine prekretnica, tada se opuste i tješe se kako održavaju um aktivnim pomoću rješavanja križaljki. To ni izbliza nije dovoljno, jer važno je kretati se, podcrtava dr. Padgett koja svojim pacijentima uobičajeno daje dvostruke zadatke: trebaju istovremeno obavljati fizičku aktivnost i kognitivni izazov, jer oboje je važno za dobru ravnotežu. Primjerice, hodaju i istodobno imenuju različite vrste voća, počevši od slova A, pa kroz abecedu.
- Kako starimo, tako sve važnija postaje raznolikost pokreta, posebno za vestibularni sustav. Ušni kanali služe i za to da pomognu mozgu kako bi u svakom trenutku znao gdje vam je glava u prostoru i jeste li uspravni - tumači liječnica. Predlaže vježbe joge, primjerice, pozu psa koji gleda dolje i ostale poze u kojima je glava spuštena. - Mozak se mora moći nositi s informacijama koje tako dobiva, mora ih moći obraditi i usvojiti, kako bi znao koji je položaj uspravan.
Vrlo korisne aktivnosti
Posebno su korisne aktivnosti koje uključuju nepredvidljivost ili igru, poput žongliranja, planinarenja ili bacanja i hvatanja frizbija. Što su pokreti složeniji, to će osoba trebati više reagirati i uvijek, u svakom novom položaju, iznova tražiti ravnotežu, kaže dr. Padgett.
- Radite na svojoj reaktivnoj ravnoteži, u tome pomaže i bosonogo hodanje, jer senzorne informacije koje dobivate dok ste bosi puno su izraženije i korisnije. I stopalo će biti angažiranije i pokretljivije kada ste bosi - kaže Skaggs. - I male promjene mogu probuditi nedovoljno korištene sustave. Stoga, hodajte po spužvastoj podlozi ili neasfaltiranoj stazi ili jednostavno zatvorite oči tijekom vježbe ravnoteže.
Savjet je, dakle, kretati se što je više moguće, jer to je najvažnije za dobru ravnotežu. Pronađite vježbe i pokrete u kojima uživate kako biste lakše sustavno vježbali ravnotežu. Time ćete poboljšati fizičku funkcionalnost, prostornu svijest, a možda i pamćenje, sugeriraju istraživanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....