Način na koji mislimo i osjećamo izravno utječe na naše zdravlje. Razumijevanje tog procesa otvara put za prevenciju bolesti

Studijem i istraživanjem neuroznanosti stekla sam nova znanja i uvide koje želim podijeliti sa svima koji žele bolje razumjeti sebe i svoje zdravlje, u svrhu edukacije, prevencije i poticanja dubljeg razumijevanja vlastitog biološkog i emocionalnog stanja. Neuroznanost proučava mozak i živčani sustav te njihovu neraskidivu povezanost s tijelom, umom i emocijama, spajajući ono što je u tradicionalnoj medicini dugo bilo promatrano odvojeno:

• fizičko zdravlje,
• psihičko stanje i
• emocionalni svijet.

Ona otkriva da iza svake misli, osjećaja i bolesti stoji precizan biološki proces koji se odvija u našem živčanom sustavu. Emocije nisu apstraktni pojmovi, već mjerljive reakcije mozga i tijela. Područje neuroimunopsihologije već desetljećima proučava kako psihološki stres, emocionalne traume i kronična napetost djeluju na imunološki, endokrini i živčani sustav. Znanstvena istraživanja jasno potvrđuju: dugotrajni stres povećava razinu upalnih markera, slabi imunološku otpornost i povećava rizik od kardiovaskularnih, autoimunih i metaboličkih poremećaja.

Razumijevanje sebe i svog unutarnjeg stanja vodi nas prema našem mozgu koji je središnji dirigent cijelog našeg života, mjesto gdje se susreću misli, emocije i tijelo

G-Stock Studio/Shutterstock

Živjeti svjesnije u doba psihosomatskih i mentalnih poremećaja

O ovoj temi pišem jer duboko vjerujem da je razumijevanje sebe, svojih emocija, misli i tjelesnih reakcija temelj ne samo prevencije, nego i životne ravnoteže i vitalnosti. Posljednje tri godine donijele su značajan porast psihosomatskih i mentalnih poremećaja, što jasno pokazuje da suvremeni način života, prepun stresa i zanemarivanja unutarnjih potreba, čini svijest o vlastitom unutarnjem stanju ključnom za očuvanje zdravlja. Živjeti svjesnije znači ostati prisutan u sadašnjem trenutku, manje se vraćati u jučer ili brinuti za sutra te stalno učiti o sebi. Takvo razumijevanje omogućuje nam prepoznati prve znakove neravnoteže prije nego što prerastu u bolest, naučiti slušati svoje tijelo i živjeti s većom pažnjom. To je put prema preuzimanju odgovornosti za vlastito zdravlje i unutarnju dobrobit. Razumijevanje sebe i svog unutarnjeg stanja vodi nas prirodno prema jednom od najvažnijih ključeva tog procesa, našem mozgu. Mozak nije samo organ; on je središnji dirigent cijelog našeg života, mjesto gdje se susreću misli, emocije i tijelo.

Mozak - središnji dirigent života

Mozak je jedan od najfascinantnijih organa u ljudskom tijelu. Težak tek oko kilogram i pol, troši gotovo 20 posto ukupne energije tijela i orkestrira sve: misli, emocije, pokrete, hormone, sjećanja, imunitet i percepciju stvarnosti. Svaka emocija, odluka i reakcija nosi svoj neurobiološki potpis, kroz električne impulse, kemijske prijenosnike i hormonske promjene. Kada osjećamo strah, aktivira se amigdala, dio mozga koji prepoznaje prijetnju i pokreće niz tjelesnih reakcija: ubrzano lupanje srca, napetost mišića, suženje fokusa. Kada smo sretni ili zaljubljeni, aktiviraju se centri nagrade u mozgu i oslobađaju se kemijske supstance dopamin, serotonin i oksitocin (hormoni i neurotransmiteri koji potiču osjećaj zadovoljstva, sreće, motivacije i povezanosti).

Emocije nisu "u glavi", one su u cijelom tijelu. Kada ih ne izražavamo ili ih potiskujemo, stvara se kronična napetost u živčanom sustavu. Dugoročno, to mijenja hormonsku ravnotežu, slabi imunitet i može pridonijeti razvoju brojnih psihosomatskih i kroničnih bolesti. Mozak nije samo pasivni promatrač unutarnjih stanja, već aktivni dirigent koji neprekidno prevodi emocionalne i misaone impulse u tjelesne reakcije. Razumijevanje tog mehanizma ključno je za uvid u to kako stres i trauma ostavljaju trag na našem zdravlju.

Stres, trauma i tijelo - neodvojiva veza

Kada doživimo emocionalni šok, mozak pokreće tzv. HPA-os (sustav koji uključuje hipotalamus, hipofizu i nadbubrežnu žlijezdu) i oslobađa hormone stresa, poput kortizola i adrenalina, koji pripremaju tijelo za reakciju "bori se ili bježi". U kratkom roku, to je prirodan mehanizam preživljavanja, priprema nas za akciju i zaštitu. No kada stres traje tjednima ili mjesecima, tijelo ostaje u stanju stalne pripravnosti. Kronično povišen kortizol:

• slabi imunosni sustav,
• remeti san,
• potiče upalne procese i
• iscrpljuje organizam.

Na emocionalnoj razini, takvo stanje često vodi prema:

• anksioznosti,
• depresiji,
• osjećaju praznine ili
• emocionalnoj iscrpljenosti.

Zato danas sve više raste značaj psihoneuroimunologije, znanstvene discipline koja proučava međudjelovanje emocija, mozga i imunosnog sustava. Istraživanja potvrđuju da emocionalna stabilnost, osjećaj povezanosti i sposobnost regulacije stresa izravno smanjuju rizik od kardiovaskularnih, autoimunih i metaboličkih poremećaja. Način na koji mislimo i osjećamo uvelike određuje funkcioniranje tijela. Razumijevanje tog procesa otvara put ne samo za prevenciju bolesti, već i za iscjeljenje, jer kada naučimo prepoznati, razumjeti i regulirati vlastite emocije, počinjemo mijenjati neurobiološke obrasce koji oblikuju naše zdravlje.

Kad emocije postanu biologija

Stres, trauma i potisnute emocije nisu samo psihološki pojmovi, već imaju vrlo konkretne neurofiziološke posljedice. To znači da kada proživimo traumatičan događaj, naš mozak ga ne pohranjuje kao običnu uspomenu, nego ga naše tijelo "pamti" kroz promjene u načinu disanja, napetost mišića, probavu i kvalitetu sna. Dio mozga koji prepoznaje opasnost (amigdala) odmah aktivira obrambeni sustav, dok dio koji pomaže da stvari racionalno razumijemo (hipokampus) često prestaje raditi. Tako naše tijelo čuva tragove onoga što um želi zaboraviti.

Traume ostavljaju trag u tijelu kroz tzv. tjelesno pamćenje, koje se očituje u navikama disanja, napetosti mišića, obrascima spavanja i probave. Razumijevanje ovog procesa ključno je za iscjeljenje, jer osvještavanje i procesuiranje emocija pomaže tijelu da promijeni te obrasce i obnovi ravnotežu.

Kroz proces rada usmjerenog na osvještavanje osjećaja, istraživanje unutarnjih sjećanja i povezivanje emocionalnog iskustva s tijelom, klijentica je postupno razdvojila prošle traumatske obrasce od sadašnjeg trenutka. To je omogućilo mozgu stvaranje novih neuronskih veza, smanjenje kronične napetosti i vraćanje tijela u stanje ravnoteže. Svaka nova stresna situacija može probuditi stare emocije i fizičke reakcije koje više nisu primjerene trenutnom iskustvu. Kada ih osvijestimo i emocionalno obradimo, mozak doslovno stvara nove veze, mijenja svoju strukturu i vraća tijelo u ravnotežu.

Mozak i tijelo govore istim jezikom

Mozak i tijelo ne djeluju odvojeno, nego su neraskidivo povezani dijelovi složenog sustava koji neprestano razmjenjuje informacije. Komunikacija je dvosmjerna: signal iz mozga može ubrzati rad srca, promijeniti razinu hormona, potaknuti imunosne reakcije ili izazvati upalu. Istovremeno, stanje tijela, poput umora, boli, napetosti ili probavnih problema, oblikuje naše raspoloženje, misli i ponašanje.

Zato je ključan holistički ili cjeloviti pristup koji integrira um i tijelo. To znači razumijevanje emocionalnih i mentalnih procesa, svjesno izražavanje osjećaja, podršku živčanom sustavu te njegovanje zdravlja kroz disanje, kretanje, prehranu i kvalitetan odmor. Takva integracija nije samo metoda liječenja, nego iscjeljenja i prije svega put prema dubljem razumijevanju sebe i postizanju ravnoteže.

Primjerice, jedan klijent godinama je imao kronične napade tjeskobe, nesanice, napetosti i bolova u mišićima, unatoč urednim liječničkim nalazima. Tijekom procesa rada na sebi otkrili smo da su simptomi povezani s duboko usađenom disfunkcionalnom obiteljskom situacijom: otac alkoholičar, majka dominantna i manipulativna, često stavljajući sebe u ulogu žrtve. Ta dinamika stvorila je duboke emocionalne obrasce nesigurnosti, straha i potiskivanja osjećaja.

Tijelo je reagiralo kroz simptome, kroničnu bol, probavne smetnje, probleme sa spavanjem i razvoj vitiliga, autoimune bolesti kože koja je odraz unutarnjeg stresa i emocionalne neravnoteže. Kroz dubinski unutarnji rad, koji je uključivao osvještavanje obrazaca, rad na traumama, podršku živčanom sustavu, disanje i tjelesne vježbe, klijent je postupno oslobađao tijelo napetosti i vraćao unutarnju ravnotežu. Simptomi su se smanjivali, a samopouzdanje i emocionalna snaga rasli. Ovo je samo jedan od brojnih primjera koji potvrđuje da zdravlje nije samo uklanjanje simptoma, to je dubinski proces integracije uma i tijela. Stoga držim da cjelovit pristup otvara put trajnoj promjeni i istinskoj slobodi, jer kada razumijemo i njegujemo svoj unutarnji svijet, njegujemo i svoje tijelo.

Zašto je psihofizičko zdravlje najvrjedniji kapital

Najisplativija investicija koju možemo napraviti jest ulaganje u sebe i svoje psihofizičko zdravlje. To je moja filozofija. Dubinski rad na sebi, kroz osvještavanje emocija, razumijevanje vlastitih obrazaca, rad s traumama i njegovanje unutarnje ravnoteže, temelj je zdravog i ispunjenog života. Kada zanemarujemo svoje unutarnje potrebe, često odgađamo suočavanje s problemima, nadajući se da će sami nestati ili ih maskiramo aktivnostima, hranom, radom, zabavom ili drugim oblicima bijega. Dugoročno, takav pristup ozbiljno ugrožava naše zdravlje. Potisnute emocije ne nestaju, ostaju u tijelu i mozgu, mijenjaju biokemiju, oslabljuju imunitet i povećavaju rizik od kroničnih bolesti.

Suprotno tome, sustavan rad na sebi donosi duboku transformaciju. Oslobađa nas starih obrazaca, smanjuje napetost, vraća osjećaj snage i povezanosti te gradi čvrste temelje za dugoročno psihofizičko zdravlje. Ulaganje u razumijevanje i njegovanje vlastitog unutarnjeg svijeta nije trošak, nego najvrjednija investicija koju možete učiniti za svoj život.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje