Dr. Božo Radić pojašnjava kada su probavne tegobe bezazlene, a kada su znak za uzbunu

Nadimanje, plinovi, zatvor, proljev, grčevi, žgaravica... probavnih tegoba je mnogo i svi smo ih imali u nekom trenutku u životu. No, iako su ti problemi vrlo česti, za neke čak i svakodnevica, mnogi ih ne doživljavaju ozbiljno ili pak zbog nelagode trpe u tišini. Zašto to ne bismo trebali činiti, kada su takve tegobe bezazlene, a kada znak za uzbunu te kako živjeti s njima i pomoći si, objasnio nam je gastroenterolog dr. sc. Božo Radić koji ističe da je riječ o tegobama koje su izuzetno česte u populaciji.

Ignoriramo signale

Prema europskim podacima, više od 300 milijuna stanovnika Europe i Mediterana ima dijagnosticiranu neku bolest probavnog sustava.

- Iako nema direktnih podataka, može se pretpostaviti da Hrvatska slijedi sličan obrazac. Primjerice, sindrom iritabilnog crijeva (IBS) pogađa deset do 15 posto populacije, što bi značilo da između 300.000 i 500.000 građana naše zemlje živi s ovim stanjem, a vrlo je raširena i žgaravica, tj. simptom u sklopu gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB). No, unatoč rasprostranjenosti probavni simptomi često se smatraju "normalnim" i nečim što jednostavno treba pretrpjeti i naučiti živjeti s tim. Generacijama su se neugodne tegobe poput nadutosti ili grčeva smatrale dijelom svakodnevice, a ne razlogom za posjet liječniku. Čak i danas mnogi ljudi pokušavaju sami rješavati te probleme, bez stručne pomoći, koristeći kućne pripravke ili jednostavno ignorirajući simptome - kaže dr. sc. Radić napominjući da, prema studijama, samo 30 posto osoba koje pate od IBS-a potraži liječničku pomoć, što znači da većina boluje u tišini, bez postavljene dijagnoze i bez adekvatnog liječenja. A posljedice takvog postupanja mogu biti višestruke - od snižene kvalitete života zbog kronične nelagode i iscrpljenosti do potencijalno ozbiljnih komplikacija ako se na vrijeme ne prepozna ozbiljnije stanje koje stoji u pozadini simptoma.

Većina prolaznih probavnih smetnji nije opasna i povlači se uz jednostavne mjere ili s vremenom. Međutim, postoje slučajevi kada se preporučuje potražiti pomoć liječnika.

- Općenito je pravilo da svaki simptom koji je izražen, traje dulje od nekoliko dana, pogoršava se ili ometa normalan život zahtijeva liječničku procjenu. Nagla pojava jakih tegoba kod inače zdravog čovjeka može signalizirati da se javio akutni problem koji treba hitnu pažnju - kaže dr. sc. Radić.

Kod starijih veći rizik

Jedno je od najčešćih pitanja kako razlikovati "običnu" probavnu smetnju od simptoma ozbiljne bolesti. Naš sugovornik priznaje da u praksi to ponekad nije jednostavno jer se isti simptom može javiti i kod relativno bezazlenih stanja i kod teških oboljenja. Ipak, postoji nekoliko smjernica, a među njima su intenzitet i trajanje simptoma.

- Blage, povremene tegobe, poput lagane žgaravice nakon obilnog obroka ili nadutosti koja se smiri nakon ispuštanja plinova, obično su funkcionalne i prolazne su naravi. Nasuprot tome, simptomi koji su vrlo intenzivni ili kontinuirani, poput boli koja traje tjednima, svakodnevnih proljeva ili trajne žgaravice bez olakšanja, češće ukazuju na organski poremećaj koji treba istražiti. Već spomenuti alarmantni simptomi gotovo su uvijek znak da se ne radi o bezazlenoj funkcionalnoj smetnji nego o bolesti koju treba ozbiljno shvatiti. Na primjer, za razliku od sindroma iritabilnog crijeva koji ne uzrokuje krvarenje niti mršavljenje, pojava krvi u stolici, temperatura i mršavljenje upućuju na potrebu za dodatnom obradom, jer se u pozadini može skrivati upalna bolest crijeva ili maligni tumor - upozorava dr. sc. Radić, dodajući da je važno pratiti i odgovor na jednostavnu terapiju.

Benigne probavne tegobe, kaže, obično dobro reagiraju na promjenu prehrane ili na osnovne lijekove. Primjerice, povremena žgaravica često se smiri uz antacid iz ljekarne ili inhibitore protonske pumpe u dozama koje se mogu kupiti bez liječničkog recepta, a funkcionalni zatvor često se olakšava nakon povećanja unosa vlakana i tekućine. Ako pak simptomi ne reagiraju na takve mjere ili se čak pogoršavaju unatoč pravilnoj prehrani i odgovarajućoj terapiji, takvo stanje zahtijeva liječničku obradu.

- Kod mladih i inače zdravih osoba mnogo je manja vjerojatnost da su probavne tegobe posljedica teške bolesti, iako nije nemoguće. S druge strane, osobe starije od 50 godina ili one s kroničnim bolestima trebaju biti opreznije. U toj skupini trebalo bi ranije reagirati i zatražiti liječnički pregled jer se s dobi povećava učestalost organske patologije probavnog sustava, poput tumora, kroničnih upala, divertikuloze i slično - kaže dr. sc. Radić naglašavajući da jedino liječnik može procijeniti je li riječ o bezazlenom poremećaju ili ozbiljnoj bolesti. Bolje je otići liječniku i saznati da je sve u redu nego propustiti rano otkrivanje bolesti.

- Nadalje, žgaravica je najčešće simptom gastroezofagealne refluksne bolesti ili hijatalne hernije (kila na otvoru dijafragme), no također može ukazivati na peptički ulkus želuca ili dvanaesnika. Proljev ima širok spektar uzroka: od benignih virusnih gastroenteritisa (npr. crijevna viroza), bakterijskih infekcija poput salmoneloze ili kampilobaktera, koji su česti uzročnici trovanja hranom, do kroničnih upalnih bolesti crijeva kao što su ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest. Proljev može također biti simptom celijakije, sindroma iritabilnog crijeva, hipertireoze ili insuficijencije gušterače. Kronični proljev koji traje duže od četiri tjedna zahtijeva daljnje ispitivanje jer može biti uzrokovan parazitskom infekcijom, ali i malignim bolestima poput raka debelog crijeva. Zatvor je čest problem koji može biti uzrokovan nedostatkom vlakana i tekućine u prehrani, sjedilačkim načinom života ili je dio funkcionalnog poremećaja, poput IBS-a s konstipacijom. Ako je zatvor kroničan, može ukazivati na ozbiljnije uzroke poput mehaničkog suženja crijeva (primjerice zbog polipa, tumora ili striktura), metaboličkih poremećaja (npr. hipokalemije) ili neuroloških bolesti (npr. Parkinsonova bolest, spinalna lezija ili autonomna neuropatija) - navodi dr. sc. Radić. Dodaje i da grčevi i difuzni bolovi u trbuhu mogu biti posljedica nakupljenih plinova u crijevima, ali mogu biti i znakovi upalnih bolesti crijeva, opstrukcije crijeva ili drugih ozbiljnih stanja, što zahtijeva hitnu medicinsku procjenu.

Različite bolesti - slični simptomi

Važno je naglasiti da više različitih bolesti može imati vrlo slične simptome. Primjerice, simptomi sindroma iritabilnog crijeva, poput boli u trbuhu, nadutosti, naizmjeničnog proljeva i zatvora, mogu se u početku poklapati sa simptomima kronične upalne bolesti crijeva. Slično tome, žgaravica i kiseli okus u ustima mogu biti samo "običan" refluks, ali i znak erozivnog ezofagitisa ili Barrettova jednjaka, tj. promjene sluznice jednjaka uslijed kroničnog refluksa.

- Celijakija je još jedan primjer bolesti čiji se simptomi preklapaju s mnogim tegobama pa tako kronični proljev, nadutost, pa čak i zatvor mogu biti prisutni godinama, a da se ne otkrije da je uzrok svega unos glutena. Procjenjuje se da oko jedan posto populacije boluje od celijakije, ali mnogi slučajevi ostanu dugo neprepoznati jer simptomi mogu biti blagi i nespecifični - ističe dr. sc. Radić te dodaje da postoji i preklapanje s nekim ginekološkim stanjima koja mogu imati simptome vrlo slične probavnim. Na primjer, endometrioza, miomi maternice ili ciste na jajnicima mogu izazivati nadutost, bol u donjem dijelu trbuha, zatvor ili osjećaj pritiska, pa žene s takvim simptomima često prvo potraže pomoć gastroenterologa, a tek naknadno se otkrije da je uzrok ginekološke prirode. Zbog svega toga, kaže, liječnici često primjenjuju tzv. diferencijalnu dijagnostiku, listu mogućih dijagnoza koje bi mogle objasniti tegobe pa potom ciljanim pretragama sužavaju tu listu.

Kako si pomoći kod blažih smetnji

Imate li blaže simptome, možete posegnuti za lijekovima za samopomoć. No, uvijek je potreban oprez.

- U ljekarnama su dostupni antacidi i inhibitori protonske pumpe za žgaravicu, simetikon za nadutost, blagi laksativi poput laktuloze, politeilenglikola, magnezijeva oksida ili glicerinskih čepića za zatvor te antidijaroici poput enterosorbena (npr. aktivni ugljen i sl.) za kratkotrajni proljev. No, te pripravke treba koristiti privremeno i u skladu s uputama, a ako nema poboljšanja, nužno je potražiti savjet liječnika - savjetuje dr. sc. Radić. Dodaje da i neki biljni pripravci mogu imati blagotvorno djelovanje.

Primjerice, čaj od kamilice ili mente može umiriti želudac i smanjiti grčeve, đumbir je koristan kao pomoć kod mučnine, dok komorač i kim mogu pomoći kod nadutosti, a učinkovitost tih biljaka prepoznata je i kod dojenčadi. U svakom slučaju, ponavljaju li se simptomi, traju unatoč poduzetim mjerama ili se pogoršavaju, to je znak da je ipak potrebna liječnička pomoć, upozorava naš sugovornik.

Povezanost sa stresom i psihom

Sve je jasnije da mozak i probava imaju snažnu vezu. Postoji čitav živčani sustav u crijevima, poznat kao "drugi ili crijevni mozak", koji intenzivno komunicira s centralnim živčanim sustavom. Stoga nije čudno da psihičko stanje itekako utječe na rad probave, ali i obratno.

- Stres se ubraja među ključne okidače funkcionalnih probavnih tegoba. Mnogi su osjetili da u periodima nervoze ili anksioznosti dobiju "čvor" u želucu, izgube apetit ili dobiju proljev prije važnog događaja. Kod osoba sklonih sindromu iritabilnog crijeva emocionalni stres često izaziva ili pojačava simptome - kaže dr. sc. Radić navodeći da jedan dramatičan pokazatelj utjecaja stresa dolazi iz prirodnih katastrofa. Japanski zdravstveni registri bilježe da nakon velikih potresa značajno poraste broj slučajeva dispepsije i čireva, čemu pridonosi ekstremni stres. Ističe da psihička napetost može povisiti razine želučane kiseline i hormona kortizola, promijeniti motilitet crijeva i čak narušiti ravnotežu crijevne mikrobiote stvarajući predispoziciju za simptome. To možemo povezati i s potresima koji su pogodili Hrvatsku i situacijama koje su se vidjele u praksi, ističe gastroenterolog Radić.

Ne ignorirajte alarme

Iako su probavne tegobe uobičajeni dio života i većinom prolazne prirode, naš sugovornik upozorava da ne ignorirate signale koje vam tijelo šalje. Ako se jave neki od navedenih alarmantnih znakova, obavezno se javite svom liječniku jer pravovremeni pregled može otkriti ozbiljnu bolest u ranom stadiju i spasiti vam život.

- Nažalost, u Hrvatskoj je rak debelog crijeva i dalje vrlo čest i često se otkriva kasno, što potvrđuje i podatak da se samo 11 posto slučajeva kolorektalnog karcinoma u nas dijagnosticira u lokaliziranom stadiju, dok se ostatak otkriva tek kad se tumor proširio. Nemojte čekati da zanemarivanje simptoma i propuštanje preventivnih pregleda dovedu do ozbiljnih posljedica. Ako bih mogao nešto poručiti u jednoj rečenici, to bi bilo: napravite kolonoskopiju i ne bojte se potražiti stručnu pomoć - savjetuje dr. sc. Radić.

Signali koje ne smijete zanemariti

Nužno se odmah konzultirati s liječnikom ako se pojave sljedeći alarmantni znakovi:

• uporno povraćanje ili teški proljev, osobito ako traju duže od dva do tri dana ili uzrokuju dehidraciju
• krv u stolici ili crna stolica (melena)
• povraćanje krvi
• iznenadna, probadajuća, vrlo jaka bol u trbuhu - poput uboda nožem, pogotovo ako je praćena tvrdoćom trbušne stijenke, groznicom ili povraćanjem
• poremećaji gutanja, osjećaj da hrana zapinje i ne prolazi
• neobjašnjiv gubitak tjelesne težine ili apetita
• anemija koja može biti posljedica kroničnih probavnih problema
• povišena tjelesna temperatura uz probavne simptome poput jakih bolova u trbuhu, proljeva ili povraćanja.

Gastropsihološke ambulante

Logično je zapitati se gdje tražiti pomoć ako su probavne tegobe povezane s mentalnim zdravljem, kod gastroenterologa ili kod psihologa. Gastroenterolog Božo Radić ističe da je prvi korak uvijek posjet liječniku obiteljske medicine koji će procijeniti treba li vas uputiti gastroenterologu.

- Ako pacijent nema organsku bolest, što je često slučaj, već su tegobe povezane s funkcionalnim poremećajima i psihosomatskim faktorima, tada na scenu stupa psihološka pomoć. Edukacija o prirodi poremećaja, tehnike nošenja sa stresom, pa i psihoterapija, osobito kognitivno-bihevioralna terapija, pokazale su se vrlo učinkovitima u smanjenju simptoma kod sindroma iritabilnog crijeva i sličnih stanja. Povezanost mozga i probave očituje se i u terapiji. Primjerice, određeni neuromodulatori (npr. triciklički antidepresivi kao amitriptilin ili duloksetin) u malim dozama djeluju na modulaciju crijevne aktivnosti i mogu ublažiti bol kod iritabilnog crijeva. Dakle, nema srama u traženju psihološke podrške zbog probavnih tegoba - ističe dr. sc. Radić, dodajući da danas postoje i tzv. gastropsihološke ambulante gdje osoba može istovremeno dobiti terapiju spazmoliticima ili neuromodulatore, prehrambene savjete nutricionista i pomoć psihologa u usvajanju tehnika opuštanja.