S koliko poštovanja se odnosite prema vlastitom tijelu, doživljavate li ga kao savršen i čudesan instrument?

Neki dan mi je jedna prijateljica pokazala staru violinu koja pripada njezinoj obitelji. Violina je izrađena pred više od 100 godina, svirala ju je njezina prabaka. Fascinantno je bilo vidjeti taj prekrasni instrument - njegov čudesan zaobljeni oblik tako pažljivo izrađen od drveta boje lješnjaka, s puno ljubavi, znanja i umješnosti. Violina je izgledala dostojanstveno, potpuno savršena i tako moćna i mudra istovremeno. Kao da u sebi skriva i čuva neke božanske zvuke koji nas mogu povezati s Univerzumom. Zamišljala sam starog majstora koji je brižljivo i s puno osjećaja dotjerivao svaki njen djelić i ženu koja se prepuštala svijetu glazbe u satima kad su violina i ona postajale jedan instrument.

"Ja nisam nikada učila svirati violinu." - rekla je moja prijateljica - "Da vidimo kako zvuči!" Pa je uzela gudalo i povukla njime nekoliko puta po žicama. Začulo se neugodno škripanje, kao kad vrata nisu podmazana. Žice stare violine (a i gudala vjerojatno) opustile su se kroz sve te godine i u kombinaciji sa sviračicom koja nije poznavala ovaj instrument kreirale su samo - nesklad.

Violina je i dalje bila savršena - samo joj je trebao netko tko će je znati uštimati i iz nje ponovno izvući skladne i uzvišene tonove.

Ono što je meni u tom trenutku palo na pamet bilo je da su i naša tijela upravo takve violine. Savršene, pune ljepote, mudrosti i skrivenih nota koje nas povezuju s Univerzumom.

Savršena violina

A što mi činimo sa svojim violinama? Jesmo li uopće svjesni koliko su dragocjene? Ili ih zanemarujemo, dopuštajući da se žice opuste i na njima sviramo (tretiramo ih) nesvjesno, po inerciji?

S koliko poštovanja se odnosite prema vlastitom tijelu? Doživljavate li ga kao savršen i čudesan instrument? Izvlačite li iz tog instrumenta njegovu najbolju glazbu? Ili ste dopustili da na njega 'pada prašina' i svirate 'tek toliko'? Svi znate da je vašoj violini potrebna istinski zdrava hrana, da joj je potrebno puno kretanja, obraćanje pažnje svim organima i svim mišićima, da joj treba puno čiste vode, čistog zraka i prirode. Skladni 'zvuci' koje će vam dati ako se prema njoj ispravno odnosite bit će gipkost, snaga, otpornost i puno životne energije. I s puno više lakoće će vam prenositi intuitivne uvide.

Nedavno sam gledala mali animirani film o čudesnosti procesa začeća. Bilo je zapanjujuće vidjeti koliko se malenih usklađenih koraka treba dogoditi u sićušnom, oku nevidljivom svijetu, koji se odvijaju "sami od sebe", vođeni mudrošću tijela i Univerzuma, da bi se kreirala prva minijaturna stanica iz koje će se zatim razviti novo ljudsko biće, potpuno i cjelovito, s tijelom usklađenim poput savršene violine.

Što god da sada mislite o svojem tijelu, pokušajte vjerovati da se u njemu još uvijek krije savršena violina kojoj je samo potrebno posvetiti dužnu pozornost, poštovanje i ljubav da se obnovi i zablista. I vjerujte da vas to vaše tijelo čak može iznenaditi svojim sposobnostima i mogućnostima koje možda nikada do sada niste otkrili!

To je jedina 'violina' koju imate u ovom životu. Itekako zaslužuje vašu pažnju.

Sanjine radionice i savjetovanja možete potražiti OVDJE.