Imala sam dojam da se mogu spasiti i opet početi istinski disati samo ako si dopustim ono što mi je nekoć bilo nezamislivo!

Ponekad je jako važno biti neodgovoran!

Možda će vam se ovo učiniti kao neobična izjava, ali zapravo je jako bitna.

Evo situacije. U prošloj sam vam kolumni pisala kako mi je bilo na seminaru Dr. Joea Dispenze i kako sam se vratila kući puna ushićenja. Pogotovo pod snažnim i iscjeljujućim dojmom efekata meditacija, bila sam sigurna da ću ih nastaviti raditi svaki dan, baš kao što sam činila i tijekom ljeta. No, na moje iznenađenje, dogodio mi se - povratak u staru energiju. Cijelo sam ljeto bila na različitim mjestima pa sam u svakom tom novom i drugačijem ambijentu mogla i ja biti nova i drugačija. I raditi ono što je važno za mene. S lakoćom. No naše su kuće i stanovi doslovno impregnirani poznatom energijom našeg uobičajenog starog Ja. To možete osjetiti i bez da se bavite feng shuijem. Svaki detalj u domu podsjeća vas i svjesno i podsvjesno na način kako uobičajeno živite, u vašoj uobičajenoj energiji. Pa tako, vraćajući se kući, htjeli ili ne htjeli svi ubrzo postajemo (ako ne pazimo) svoje dobro poznato staro Ja.

Kakvo je to vaše uobičajeno Ja? Radujete li se kad mu se vratite ili vam je draže ono Ja koje se probudi kad ste na moru ili negdje drugdje na odmoru?

Jedino je u tome ležao spas

Moje staro Ja vječno ima napisane velike popise obveza. I jako je odgovorno - izuzetno mu je važno da izvrši sve što je potrebno učiniti i isporuči sve što je bilo kome obećalo. Takvo Ja koje je u situaciji s puno vanjskih opterećenja još više mislilo da se mora pobrinuti o svemu i svakome (bez obzira na to što se time iscrpljivalo preko svih granica) me pred pola godine bilo dovelo do jako lošeg fizičkog i psihičkog stanja. Pa sam počela tražiti nove puteve, doslovno mi je trebao spas od stiska tog mog previše odgovornog Ja - od stiska starih naučenih obrazaca koji su uzrokovali da me obveze gotovo potpuno uguše. Jako je duboko u meni bio urezan obrazac da ja mogu doći na red tek nakon što se pobrinem o svemu za što sam odgovorna. I onda sam u jednom trenutku shvatila - koliko god mi to teško bilo, moram se prisiliti ponekad biti neodgovorna! Da, biti baš onaj bauk i sramota kojeg si cijeli život nisam dopuštala. Jedino je u tome ležao spas. Pa sam tako, usprkos velikoj nelagodi, neodgovorno odgodila za jesen radionice koje sam trebala održati u travnju i svibnju, pa sam si dopustila neodgovorno kasniti s predajom nekih feng shui analiza i ispravkama zadaća za feng shui školu (prije bih znala nekoliko noći za redom ne spavati, samo da obećano dovršim na vrijeme), a neke poslove sam jednostavno (neodgovorno) odbijala. Ako pratite moje kolumne, vjerojatno ste zamijetili da je moje cijelo proljeće i ljeto bilo puno raznih putovanja i događanja. Odlučila sam puno više živjeti, nego ispunjavati obveze, (neodgovorno?) sam trošila novac na ono što moje srce želi i prihvaćala svaki prijedlog koji mi je izmamljivao osmijeh na lice. Uz svjestan rizik - možda će se netko naljutiti, možda će mi zamjeriti, možda izgubim neki posao ili mi netko odbije platiti. Bila sam spremna na tu cijenu, imala sam dojam da se radi o životu i smrti i da se mogu spasiti i opet početi istinski disati samo ako si dopustim da budem neodgovorna. Ako si dopustim ono što mi je bilo nezamislivo. I na kraju se ništa strašno nije desilo, nikakva kazna nije stigla i sve je bilo dobro i svakim danom sve bolje.

Ono najvažnije

A sad, kad sam se vratila s ljetnih pustolovina, kod kuće me staro Ja zaskočilo nespremnu - preko ljeta se nagomilalo toliko stvari koje je sada trebalo hitno napraviti, a nove obveze su samo počele iskakati. Pa sam tako shvatila da sva tri dana nakon povratka sa seminara nisam uopće uspjela odvojiti vrijeme da napravim za mene tako važnu Dispenzinu meditaciju, da sam opet ‘k‘o navito kolo‘ i da ponovno liježem daleko iza ponoći. Opet je zavladao zakon - prvo odgovornost pa onda ti. I zato sam zastala, rekla samoj sebi „Dosta!“, prisjetila se svoga lijeka (neodgovornosti) i danas izašla bez obzira na to što važne obveze doslovno ‘gore‘. Otišla sam prošetati na nasip i napraviti dugačku hodajuću meditaciju. Skinula sam tenisice i šetala bosa uz Savu, sa suncem u trepavicama i osjećajem prelijepe energije koja raste u mom tijelu i duši. I nakon dva sata se vratila kući obnovljena.

Navečer, kad sam se telefonom čula sa suprugom koji je bio u Opatiji, rekla sam mu:“Danas sam bila neodgovorna“ i opisala mu svoj dan, a on mi je odgovorio:“Ne, danas si konačno bila odgovorna. Napravila si prvo ono što je najvažnije.“ I bio je potpuno u pravu.