Moja situacija je komplicirana. Zaglavila sam u dugogodišnjem lošem odnosu. Dugo godina nemamo seksualne odnose. Imali smo veliku krizu u braku, on je napravio velike dugove, a ja sam bila bolesna od karcinoma. Imamo troje, sada već odrasle, djece. Brak je već davno pukao, ali bilo je lakše ostati u braku radi djece i financija. Sada su djeca odrasla, a on radi i boravi u drugoj državi, postali smo skrbnici djece koja studiraju. Ja sam postala ravnodušna i bez emocija, počela sam razmišljati o drugim muškarcima i žudjeti za zagrljajem, dodirom i seksom. Naravno, ne mogu to raditi a da se ne povežem emocionalno. Prijavila sam se na aplikaciju za upoznavanje i pretraživala razne kontakte. Mome egu je godila zainteresiranost za moj profil. Svjesna sam da gubim razvodom i osjećam krivnju. Uz to, živim u malom gradu i sigurno bi me optuživali. Također me brine što će djeca misliti o meni. Za mene je ovaj brak mrtav. Razapeta sam između želje za novim odnosom kao i potrebe da ostanem u komfornoj zoni braka. Što mi je činiti? Vaš savjet tražim...
Draga naša čitateljice,
Najbitnije i prvo što vam želim reći – osjećam vas, vidim i razumijem. Osjećam vašu snagu koju možda ni sami više ne osjećate. Vidim ženu koja je iznijela život kakav bi mnogi teško izdržali: bolest, financijsko preživljavanje, majčinstvo, emocionalnu samoću. Razumijem vašu odgovornost na leđima i godine šutnje u braku koji je odavno prestao biti prostor bliskosti. Vaša priča nije "komplicirana", ona je potpuno ljudska. I zato joj treba pristupiti s nježnošću, a ne osudama.
Mnogi ljudi s kojima razgovaram misle da je ključni trenutak onaj kad je netko kliknuo na aplikaciju za upoznavanje ili kad je počeo razmišljati o drugoj osobi. Ali prava istina je da ste se vi emocionalno razišli od muža davno prije aplikacije.
Brak u kojem nema nježnosti, intime, podrške i razumijevanja, zajedničkog života, sigurnosti, dodira, smijeha, razgovora… odavno je izgubio oblik koji zovemo partnerstvom, samo se to ne vidi kao što se vidi kada jedna adresa postane dvije adrese ili kada se potpišete kemijskom na papir za razvod braka.
Ovo o čemu vi pišete nije prevara. To je prirodna reakcija tijela i duše koje vape za toplinom i kontaktom. Jer, čak i najhrabriji među nama ne mogu vječno živjeti bez osjećaja da pripadaju, da netko vidi njihovu ranjivost, da su nekome važni, ma da im se netko iskreno nasmije i učini ih potrebnima nekome. Vi niste pogriješili time što ste poželjeli zagrljaj. To je najnormalnija, najljudskija potreba koja postoji.
Duge godine žrtvovanja ostavljaju trag
Ovo što zovete "komfornom zonom" zapravo je navika, navika života u preživljavanju. Zapamtite, zona komfora nije mjesto udobnosti, nego prostor poznatog, čak i kad je taj prostor bolan, u kojem ostajemo jer nas je strah promjene, to jest strah od nepoznatoga drži nas vezanima za ono što nam je već odavno prestalo služiti.
Godine kad ste se borili s karcinomom, kad ste nosili financijski teret, kad ste bili i majka i stup kuće i emocionalni amortizer… to sve ostavlja ožiljke koji često prorade tek kad djeca odrastu i kad se napokon stvori prostor za disanje. I tada – kad žena napokon digne glavu – shvati da život koji ima nije život koji želi.
To je točno trenutak u kojem ste vi sada. U ovakvim situacijama većina mojih klijenata na glas izgovori: "da barem mene partner prevari pa da mi bude lakše da se rastanemo". Jer je teško preuzeti odgovornost za svoju sreću, nitko nas tome ne podučava.
Aplikacija za upoznavanje nije problem, ona je simptom, i to je činjenica. To što ste se prijavili na aplikaciju nije "moralni pad", kako bi neki površno pomislili. To je glas vašeg tijela, vaše intime, vaše žudnje za životom. I to je važno čuti.
Važno je i ovo: Vaša reakcija da vam pažnja godi potpuno je očekivana nakon godina neviđenosti. Niste robot. Niste stroj. Niste "samo mama" ili "samo supruga". Vi ste žena! Vi ste sve uloge koje postoje. Tijelo, srce, želja. I imate potpuno pravo željeti da vas netko dodirne, pogleda, poželi, razumije.
Odgovor već znate
A sada najveća istina, a vi već znate odgovor. Kad žena kaže: "Za mene je ovaj brak mrtav" … tu više nema puno filozofije. To nije impuls. To je zaključak nakon desetljeća boli. Pravo pitanje nije "što da radim s brakom?" Pravo pitanje je: Što ću napraviti s ostatkom svog života?
Jer vi još niste završili svoju priču. Dapače, tek sada počinjete osjećati da biste opet mogli živjeti, disati, ljubiti, uživati, smijati se na glas!
Strahovi koje imate su normalni, uobičajeni, ali vam ne pomažu da se budite sretni i uživate u životu:
- Strah od okoline
Mali gradovi vole priče, ali tako je svugdje. Ljudi će pričati što god vi napravili. Ali nitko od njih neće živjeti vaš život i neće živjeti posljedice vaših odluka. Vi hoćete. Ne živite da bi drugi bili mirni.
- Strah od razvoda i financija
Da, razvod je težak, ali ostati u braku koji vas emocionalno ubija još je teže. Vi ste već izdržali najgore što život može ponuditi. Ne podcjenjujte vlastitu snagu. Novu šansu niste dobili da nastavite jednako, već da doista živite u sreći.
- Strah što će djeca misliti
Djeca su odrasla. I što je najvažnije, djeca vide. Oni već znaju da tu braka nema. Oni već osjećaju vaš umor i njegovu odsutnost. I vjerujte mi, djeca najviše žele vidjeti mamu sretnu. Ne savršenu. Sretnu.
Oni će vas poštovati više ako im pokažete da žena ima pravo na život, na ljubav, na novi početak. Ovime sada ih učite da je u redu biti žrtva, biti nesretan, pristajati na manje. Da vas sada pitam: Zamislite svoju kćer na svome mjestu. Što biste joj savjetovali iz dubine svog srca, svoje duše, pa i razuma?
Prije bilo kakve odluke – jedna stvar je ključna
Ne idite ni u novi odnos, ni u razvod iz emocionalnog rasula. Uzmite vrijeme da se prvo vratite sebi. Pitajte se: Što ja zapravo želim?, Kakvu vrstu odnosa priželjkujem?, Kako želim živjeti sljedećih deset godina?, Što meni uopće znači partnerstvo – danas, ne prije dvadeset godina?, Što moje tijelo govori, a što moj strah pokušava utišati?
Kad ste jasni sa sobom, bit ćete jasni i u svojim postupcima. Ne radite ništa iz moranja, radite iz izbora.
A sada konkretno što vam je činiti?
- Dopustite si priznati da brak jest pri kraju. To nije izdaja. To je poštenje. Prema oboma.
- Razgovarajte s mužem – kratko, jednostavno, iskreno. Ne o prošlosti, nego o tome gdje ste sada. Recite kako se vi osjećate, pitajte kako se on osjeća. S tonom podrške, ne optužbi. Otvorite razgovor poticajno: "Hej, predugo se poznajemo da nam nije sve jasno, idemo napraviti kavu i razgovarati kao prijatelji."
- Razmislite o strukturiranom razvodu u kojem oboje ostajete roditelji, ali ne partneri.
- Razmislite o psihološkoj podršci za sebe, ne zato što ste "slomljeni", nego zato što vam treba siguran prostor za odluke.
- Nemojte ulaziti u novi odnos dok ste emocionalno između dva života. To će vas dodatno rastrgati.
- Počnite graditi svoj novi identitet žene, a ne samo supruge i majke.
- Stanite uz sebe. Vi ste jedina osoba koja će biti uz vas do kraja vašeg života. Potrebna vam je iskrena podrška, razumijevanje i vrijeme.
Za kraj – jedna istina koju često govorim svojim klijentima:
Neki brakovi se ne završavaju razvodom. Završavaju se puno ranije, samo ljudi ostanu sjediti u ruševinama svojeg života iz straha da prođu kroz vrata i potraže bolje mjesto za sebe.
Vi već stojite na tim vratima. Srce vam je već na drugoj strani. Vaše tijelo je već davno reklo što želi. I nema u tome ništa sramotno. Ni pogrešno. Ni grešno. To je život koji vas zove natrag k sebi. I kad žena krene prema sebi, na kraju uvijek pronađe i ljubav. A selo…? Selo neka stoji, priča, dok vi živite i budite se s osmijehom.
Topli pozdrav,
Petra Pinjuh
Petru možete pratiti i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i TikTok.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....