'Jedine etikete koje se meni dopadaju vezane uz starost su mudrost i sloboda'
 FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK
protok godina

Ako je tijelo ostarjelo imamo li se zaista obavezu osjećati starima? Ma kakvi!

Tko je taj koji nas proglašava starim, naše tijelo, naš um ili pak društvo

Ovaj put bih vam željela nešto napisati o godinama, o starenju. Naime, zanima me jeste li ikada razmišljali o tome je li protok godina nužno povezan sa starenjem? Ili to po inerciji prihvaćamo kolektivni obrazac - o tome kakav bi tko trebao biti u određenim godinama? Tko je taj koji nas proglašava starim, naše tijelo, naš um ili pak društvo? Ako je tijelo ostarjelo imamo li se zaista obavezu osjećati starima?

Jednom mi je prijateljica, koja je dosta mlađa od mene, rekla: "Ti se zapravo oblačiš jako mladalački!", a ja sam se začudila tom njezinom opažanju. Jer se jednostavno uvijek oblačim u ono što mi je lijepo i ugodno i nikada nisam razmišljala o odjeći kao nečemu vezanom uz moju životnu dob. Niti da bih zbog godina tu nešto trebala mijenjati. No ta me rečenica natjerala na razmišljanje - ne još tako davno i na selu i u gradu zaista su postojala pravila primjerenog odijevanja za mlade žene, za udate žene i za starice. I da vas danas netko upita da nacrtate tri žene - jednu mladu, drugu srednjih godina i treću koja je stara, vjerujem da biste ih nacrtali različito odjevene. Oblače li to ljudi sami na sebe određene godine i time se proglašavaju sve starijima? Zanimljivo bi bilo doznati u kojem to trenutku, kojim to činom ili odlukom netko službeno prelazi iz jedne kategorije u drugu. Događa li se to iz nesvjesnog prilagođavanja društvenim normama ili po vlastitom unutarnjem putokazu?


Don't let the old man In

Najvažnije u našem putovanju kroz godine je to kako mi sami sebe osjećamo i doživljavamo, a to se, kako sam ustanovila, najjasnije odražava u našem držanju.

Nedavno sam hodajući prema dućanu promatrala dvije žene koje su koračale ispred mene. Jedna je bila mlada, a druga otprilike u šezdesetima. Mlada žena je hodala uspravno i njezini pokreti su bili puni živahnosti, dok je starija bila nekako stisnuta i kruta, pogrbljenija, usporenija. Tako gledajući ih straga upravo je njihovo držanje i način kretanja odavalo njihove godine. Pitala sam se promatrajući ih mora li nas protok godina nužno pogrbiti i usporiti?

Na ovu zanimljivu temu razgovarali smo nedavno i na jednom online susretu. Jedan od sudionika ispričao nam je inspirativnu priču o Clintu Eastwoodu. Naime, u osamdeset osmoj godini, Clint se prihvatio zahtjevnih uloga redatelja i glumca i snimio film "The Mule". Za vrijeme snimanja kantautor Toby Keith ga je jednom prilikom upitao:"Odakle vam u tim godinama energija za cjelodnevna naporna snimanja i sve što treba napraviti da bi se kreirao film?" "To je jednostavno,"- odgovorio mu je Clint - "svako jutro kad se probudim, ne puštam starca da uđe!" Tobyju se to toliko svidjelo da je napisao pjesmu "Don't Let The Old Man In" koju je Clint zatim uvrstio u film.

Nije problem što tijelo stari, nego mi zaista postanemo stari ako povjerujemo da je red da se stavimo u koš "starih", na kojem su etikete raznih vrsta nemoći. Jedine etikete koje se meni dopadaju vezane uz starost su mudrost i sloboda.

Šetajući onaj dan do dućana iza dvije žene obratila sam pažnju na to kako se ja držim i krećem. I ja sam bila pomalo stisnuta i usporena. Brzo sam se uspravila i učinila svoj korak laganim. Sjetila sam se Clinta. "Stara ženo, izlazi van! "- pomislila sam u sebi i nasmijala se. "I ostani ispred vrata!"

Pa tako i vi. Don't let the old man In. Don't let the old man (woman) win.


Sanjine radionice i savjetovanja možete potražiti OVDJE.

Linker
24. srpanj 2024 06:46