LUCIJA OCKO CROPIX
Pozitivna priča

Zagrepčanin Fran (19) o životu s epilepsijom: Često sam na satu odlutao mislima i učiteljica je odmah znala da nešto nije u redu

Epilepsija ga nije spriječila u tome da bude državni prvak u akrobatskom rock‘n‘rollu

U Hrvatskoj s epilepsijom živi oko 40.000 osoba, a jedna od njih je i Fran Lončar (19), državni prvak i svjetski finalist u akrobatskom rock‘n‘rollu. Student je prve godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu koji je upisao kao logičan nastavak sporta kojim se bavi od četvrte godine života. S epilepsijom živi od svoje devete godine. Zanimalo nas je kako je sve krenulo? Naime, prve promjene kod Frana, za koje se kasnije saznalo da je simptom epilepsije, primijetila je učiteljica u trećem razredu osnovne škole.

- Često bih na satu odlutao mislima, odnosno zagledao bi se u jednu točku i bio potpuno odsutan. To je primijetila moja tadašnja učiteljica koja je o tome obavijestila moje roditelje. Oni su me isto neko vrijeme promatrali i primijetili iste obrasce. Nakon odlaska liječniku, razgovora o simptomima koje imam i učinjene elektroencefalografije (EEG), spomenute su epizode odsutnosti dobile svoj naziv. Dobio sam dijagnozu epilepsije blažeg oblika - kaže nam.

image
LUCIJA OCKO CROPIX

Pitali smo našeg sugovornika je li tada kao devetogodišnjak razumio što znači ova dijagnoza?

- Nisam razumio što je epilepsija. Po dijagnozi sam dobio tablete koje redovito moram uzimati i tu sam obvezu potpuno normalno prihvatio. Roditelji su, naravno, s početka brinuli o redovitosti pijenja lijekova, a kasnije sam ja preuzeo odgovornost. Tijekom odrastanja sam sve više učio o epilepsiji, a prvi veći susret s ovom temom bio je u sedmom razredu na satu biologije - prisjeća se Fran i objašnjava kako se terapija tabletama svakom pojedincu usklađuje s obzirom na godine i kilažu.

Doživljena epizoda grand mala

Koliko je važno redovito uzimati terapiju, naglašava i naš sugovornik koji se u dobi od 15 godina prvi i jedini put susreo s grand mal napadajem poznatijim kao napad koji dovodi do gubitka svijesti, grčenja tijela i povećanog lučenja sline.

- Jednostavno sam više puta za redom zaboravio popiti tablete. Pomislio sam da se neće ništa značajno dogoditi, no nekoliko dana kasnije, doživio sam napad. Dogodio se navečer kada sam bio doma. U tom je trenutku tata bio sa mnom te mi je odmah pomogao. Nakon nekoliko trenutaka sam došao k svijesti - govori Fran i upozorava da je u trenucima kada osoba koja ima napadaj, važno polegnuti je u bočni položaj.

Uz spomenuto iskustvo grand mala s 12 godina doživio je i petit mal napadaj koji se definira kao kratkotrajni iznenadni gubitak svijesti od nekoliko sekundi. Obično ga prati treptanje kapaka. Oboljeli ne padaju i nemaju konvulzije nego naglo prekidaju radnju koju nakon prolaska napada jednako tako naglo nastavljaju. Osobe nisu svjesne da su imale napadaj, a isto nam je potvrdio Fran kojemu se ova epizoda dogodila dok je bio kod kuće.

image
Fran Lončar/privatni album

Sportski rezultati

Unatoč dijagnozi ovaj mladić se i dalje aktivno bavi akrobatskim rock‘n‘rollom i osvaja brojne medalje.

- Kroz ovih 15 godina bavljenja rock‘n‘rollom tijekom treninga i turnira nisam ni jednom imao napadaj. Ipak, moram priznati da ono na što moje tijelo može imati podražaje su svijetla, odnosno razne boje koje se dinamično tijekom nastupa izmjenjuju. Srećom, na svim turnirima na kojima sam bio, samo sam se jednom susreo s takvim svjetlima, no sve je prošlo dobro. Rekao bih da su mi u tim trenucima izraženiji stres i nervoza koji nastaju pred sam ulazak u finale. U tom trenutku ne mislim ni na što, osim da dam sve od sebe - kaže nam.

Tijekom razdoblja djetinjstva i adolescencije Fran je obavljao redovite kontrole na Odjelu pedijatrije u KBC-u Zagreb kod doktorice Bunoze, a od ove se godine kontrolira na odjelu za odrasle.

- Obje doktorice me podržavaju u sportskim uspjesima i u sportu kojim se bavim. Nalazi EEG-a su mi uredni. Doktori čak vjeruju da se ovo moje stanje može potpuno smiriti, odnosno nestati - kaže Fran.

Naime, epilepsija može potpuno nestati na kraju adolescentskog razdoblja, međutim, bez prepoznavanja svih važnih pojedinosti kod pojedinca od strane stručnjaka, teško je dati točnu potvrdu.

image
Fran Lončar/privatni album

Pitali smo Frana je li ga život s epilepsijom promijenio?

- Nimalo. Živim potpuno normalno. Za vrijeme osnovne i srednje škole normalno sam išao na izlete, družio se s prijateljima i gotovo svakodnevno trenirao. To se ni danas nije promijenilo. Evo, uskoro tjedan putujem u Budimpeštu na Svjetsko prvenstvo. Jedino što, za razliku od zdravog pojedinca, imam dodatnu obvezu uzimanja terapije. No, to ne smatram nikakvim problemom - zaključuje.

Ljubičasta boja kao simbol života s epilepsijom

Ideja o ljubičastom danu posvećenom svijesti o epilepsiji nastala je 2008. snažnom motivacijom tada devetogodišnje djevojčice Cassidy Megan, koja je i sama oboljela od epilepsije. Cilj ovog dana je potaknuti svijest javnosti, a oboljele motivirati da govore o epilepsiji. Ljubičasta boja je povezana s osjećajem usamljenosti koji se učestalo javlja kao posljedica društvene stigmatizacije i izolacije osoba s epilepsijom. Fran to čini nižući brojne uspjehe u plesačkoj karijeri u kojoj, kako nam kaže, aktivno planira ostati još neko vrijeme, a potom se ostvariti i u ulozi trenera i fizioterapeuta.

Linker
24. svibanj 2024 17:43