Pokreti su nam urođeni, oni su u nama i ako nam je zbog tjelesnog deficita, ozljede ili bolesti kretanje otežano ili onemogućeno, možemo pokušati aktivirati te urođene obrasce pokretanja, a s njima i mišiće. To je ideja na kojoj se temelji Vojta terapija, fizioterapijska metoda kod koje educirani terapeut prstima pritišće određene točke na tijelu pacijenta upravo kako bi aktivirao te obrasce.
Pobliže su nam terapiju predstavile Maja Lenard Šimunac, predsjednica Hrvatskog Vojta udruženja (HVU) i jedina instruktorica Vojte u Hrvatskoj te tajnica Udruženja, asistentica Jelena Đurinek i članica Udruženja, hospitantica Kristina Baotić.
Za koga je Vojta terapija?
Terapija se može koristiti kod djece i odraslih kod cijelog niza dijagnoza. Za odrasle, primjerice, kod raznih neuroloških bolesti, poput multiple skleroze, nakon moždanog udara, kod osoba s cerebralnom paralizom, Parkinsonovom bolesti, kod perifernih oštećenja živaca, ograničenja pokreta izazvanih pritiskom na živac, npr. kod periferne pareze facijalisa ili ozljede brahijalnog pleksusa, a može i kod fraktura kao pomoć kod razgibavanja da se dobije veći opseg pokreta.
Kod djece se primjenjuje kod stanja kao što su cerebralna paraliza, centralne smetnje koordinacije i kretanja, neuromišićne bolesti, spina bifida, periferna oštećenja, poput brahijalne pareze, kod sindroma Down, hipotonija, tortikolisa (krivi vrat), poremećaja razvoja kuka, asimetrija, kod skolioza i drugih promjena na kralježnici. Primjenjuje se već kod novorođenčadi, pa i kod nedonoščadi. Jelena Đurinek radila je i s djecom s autizmom koja imaju problema s hranjenjem, jer Vojtom se, navodi, aktiviraju i mišići žvakanja, gutanja, disanja, cijeli ošit i prsni koš.
Deset točaka
Naše sugovornice demonstrirale su nam osnove terapije i bilo je zanimljivo vidjeti kako pod blagim pritiskom prsta na lakat tijelom prolaze "valovi" od ruke, preko lopatice, leđa i kuka sve do noge - Maja je Jeleni aktivirala uspravljanje nadlaktice, oslonac na lakat, pokretanje lopatice, došlo je do ispružanja kralježnice te do aktivacije trbušne muskulature i zdjelice koja je time dovedena u prirodan neutralan položaj. To je samo mali dio mišićnog kineziološkog lanca koji se aktivira u Vojta terapiji. Metodu je razvio dr. Václav Vojta, češki neurolog koji je, radeći s djecom s cerebralnom paralizom, otkrio kako se mogu aktivirati urođeni obrasci pokretanja koje koristimo u prvih godinu dana života kako bismo naučili hvatati, okretati se, sjediti, ustati i hodati.
- U tom se periodu naša muskulatura aktivira na točno određen način koji nam omogućuje da se uspravimo protiv sile teže i krećemo na dvije noge. Vojta je govorio da on nije ništa novo otkrio, nego samo pronašao nešto što imamo u sebi te da se ti mišićni obrasci mogu aktivirati pritiskom na određene točke na tijelu, njih deset, u tri položaja: potrbušnom, leđnom i bočnom. Točno je definirao zone i položaje te opisao sve kineziološke sadržaje koji se mogu aktivirati u mišićima, i to od rođenja do duboke starosti, jer obrasci su uvijek isti. Cijeli taj kompleks nazvao je refleksnom lokomocijom - objasnila je Maja Lenard Šimunac.
Rad i kod kuće
Pokrete koji se tako aktiviraju svi su ljudi sa zdravim živčanim sustavom koristili u prvih godinu dana života. No, kasnije se razvijaju drugačija kretanja i položaji te se motorika odraslog čovjeka uvelike razlikuje od one koja je potrebna djetetu da bi počelo hodati. Mogućnosti dojenčadi odrasli više nemaju na raspolaganju, no ako je odrasla osoba u nekom odstupanju, Vojta terapija aktivacijom urođenih obrazaca kretanja može pomoći da se osjeti olakšanje u motoričkom stanju.
Rezultati terapije kod svakog su pacijenta i dijagnoze drugačiji i individualni, ali nekiput su toliko zamjetni da iznenade i terapeutkinje. Bilo je malih pacijenata za koje su roditeljima rekli da nikada ništa neće moći, a uz Vojtu su uspjeli postići velik napredak.
- Takva su postignuća moguća samo ako roditelji ulažu potreban trud, jer moraju provoditi terapiju s djecom kod kuće, i to tri do četiri puta na dan. Učestalo ponavljanje je važno jer je znanstveno dokazano da se aktivnost u mišićima zadržava još barem pola sata nakon provođenja terapije, zato što mozak pamti pokret i povratno šalje informaciju u mišiće. Zbog toga nakon određenog vremena dijete može pokret automatizirati, odnosno koristiti ga u vlastitoj motorici. Karakteristično je za Vojtu da ne učimo dijete kako da hvata, sjedi ili ustaje, nego dijete ono što je u terapiji dobilo aktivacijom može koristiti u svom kretanju te samo doći do nekih pokreta i mogućnosti - objašnjava Jelena.
Maja daje primjer bebe koja s tri mjeseca ne može, iako bi trebala, držati noge pod kutom od 90 stupnjeva u zraku i nema aktivan trbuščić. Kada leži, noge joj neaktivno leže, a trbuh izgleda razliveno i plosnato. Roditelji aktiviraju dijete u leđnom položaju pritiskom na prsnu zonu i pridržavanjem glave u određenom položaju - dijete će tada stisnuti trbuh i podići noge. Ponavljanjem Vojte tri do četiri puta na dan moći će, ovisno o stanju oštećenja središnjeg živčanog sustava, kroz tri do četiri tjedna samostalno držati noge u zraku uz aktivan trbuh.
- Naravno, ima djece kojoj Vojta nije dovoljna, no tada može biti alat za aktivaciju mišića i slanje informacija u središnji živčani sustav, kako bi ostale terapije - radna, Bobath i druge - lakše i jednostavnije radile s djetetom. Vojta nije isključiva, može se kombinirati s ostalim vrstama terapije - napominje Jelena.
Rezultati kod odraslih
Značajni rezultati postižu se i u radu s odraslima, kaže Kristina Baotić, prva Vojta terapeutkinja u Hrvatskoj koja je počela raditi isključivo s odraslima. Donedavno je radila u KB Sveti Duh u Zagrebu, gdje su joj najčešći pacijenti bile osobe koje su doživjele moždani udar, no bilo je i dijagnoza poput multiple skleroze, Guillain-Barréovog sindroma, ozljeda kralježnice, lumbalnog i drugih bolnih sindroma te ALS-a, kod kojeg Vojta može pružiti olakšanje, primjerice, pri disanju.
- Vojta se koristi u ortopediji, neurologiji, pulmologiji. Neće riješiti osobu bolesti, ali podiže kvalitetu života. Recimo, ambulantno mi je dolazila odrasla osoba s cerebralnom paralizom - ranije nije mogla uzeti lonac juhe i donijeti ga iz kuhinje na stol, a sada to može. To su ti pomaci u svakodnevnim aktivnostima koji čine vrlo veliku razliku. Definitivno je uočljiva razlika i u radu s pacijentima na respiratoru, jer Vojta daje vidljive reakcije kod poticanja disanja, odmah vidite da saturacija kisikom počinje rasti, a lakše im je i kod odvajanja s respiratora - kaže Kristina.
Terapija nije rezervirana za teška stanja, primjena je vrlo široka. Može se raditi kod svake osobe koja ima neki posturalni poremećaj ili bolni sindrom, bolove u kralježnici, nakon operacije kuka, koljena... Pomoći će i kod akutnih bolnih stanja kod kojih osoba ne može vježbati, jer uz aktivaciju muskulature Vojtom dolazi do olakšanja i popuštanja bolova, što znači da može dovesti osobu u fazu u kojoj može raditi neke vježbe, a možda će uzimati i manje analgetika.
Treba reći i da se kod odraslih terapija može raditi čim liječnik odredi, već u intenzivnoj, primjerice nakon moždanog udara ili operacije kuka. Terapija pruža mnoge dobrobiti za disanje, gutanje, govor, muskulaturu i priprema osobu za funkcionalni trening i ostale vrste terapije.
Trajanje terapije
Pritisak kod Vojte ne boli i ne smije boljeti. Tretman je ugodan i ne traje dugo - na nedonoščadi i novorođenčadi do pet minuta, kod dojenčadi i djece do dvije godine najviše 20 minuta, a kod starije djece do pola sata. Toliko traje i kod odraslih.
- Važno je svakom pacijentu prići prijateljski i s poštovanjem ulaziti u njegov privatni prostor, to vrijedi i za odrasle i za djecu. Dobra komunikacija je presudna, morate "čuti" što vam dijete koje još ne govori poručuje gestama, mimikom, plakanjem, kako vam pokazuje je li mu dobro ili mu je previše. Nekada i reakcija tijela može biti jaka, a dijete je ne poznaje, pa ga to iznenadi ili mu jednostavno može biti teško - govori Jelena, a Kristina dodaje da je slično i kod odraslih. Neki mogu imati vrlo izražene reakcije pa se osjećaju izuzetno umorno. Kod njih se stoga počinje s kraćim tretmanima koji se postupno produljuju.
Trajanje terapije je individualno, ovisi o stanju, dijagnozi i željama pacijenta, a može biti i trajno. Majina pacijentica s najduljim stažem je 20-godišnja studentica s hemiparezom koja je u terapiji od ranog djetinjstva. Intenzitet terapije, naravno, nije uvijek jednak, u ovoj fazi dolazi na tretman dva puta mjesečno i kaže da se nakon njega tjedan dana osjeća bolje. Nekada se, objašnjava Maja, dosegne i granica s terapijom i vidi se da dijete više ne napreduje. Tada se gleda što bi mogli donijeti rast i razvoj i gdje bi mogli nastupiti problemi. Terapija se u dogovoru s liječnikom može prekinuti, ali joj se isto tako može i vratiti, već prema tome što se događa - je li se promijenio tonus mišića, je li se tetiva malo skratila...
- Zaista treba biti fleksibilan, jer terapija utječe na obitelj i obiteljsku dinamiku. Kao što smo rekli, tretman se radi tri do četiri puta dnevno kod predškolaca, dva puta na dan kod školaraca. Sve to utječe na svakodnevicu, velik broj ljudi jednostavno si tako posloži život, no ima i onih kojima terapije postanu opterećenje, pa se može u dogovoru s liječnikom napraviti stanka - tumači Maja.
Tu su i terapije održavanja. Kristina navodi primjer žene, s kojom radi već osam godina, koja na terapiju dolazi jednom tjedno, a povremeno pojača intenzitet kroz nekoliko tjedana. Maja spominje ženu s multiplom koja je rekla da se odlično osjeća kada na Vojtu ide dva puta tjedno - probala je i manje i više od toga te zaključila da su joj ritam hoda, energija i mogućnost hodanja bez štake na najvišoj razini upravo kod takvog ritma. Poruka je da svatko treba osluškivati sebe i tome prilagođavati terapiju.
Maja se sjeća i obitelji koja je kupila stol za masažu za dijete i nosila ga na godišnji. Čak su ga transportirali brodićem do hotela.
- Ne mora biti tako, dovoljna je za dijete strunjača na stolu - kaže instruktorica. - No, majka je htjela tako, nije propuštala Vojtu i kod tog su djeteta rezultati bili izvanredni.
Bez analgetika nakon dvije godine
Međunarodno društvo Vojte (IVS) ima čvrstu i ozbiljnu strukturu, jer cilj im je zadržati visoku kvalitetu radionica i tečajeva. Educiranje za instruktora, kakvo je prošla predsjednica Hrvatskog Vojta udruženja Maja Lenard Šimunac, traje deset godina, a ona se educira i dalje kroz tečajeve za instruktore u Njemačkoj, gdje je središnjica IVS-a, te hospitira i radi u bolnici.
Na svim tečajevima polaznici praktično rade s pacijentima. Uvijek ih zamole da povratno jave jesu li primijetili neke promjene.
- Sada smo imali pacijenticu koja nam je napisala da tog dana kada je sudjelovala na tečaju prvi put u dvije godine nije popila analgetik. Imali smo i pacijenta s Parkinsonovom bolesti koji je prvo rekao da nakon terapije ne osjeća neku razliku, no mi smo primijetile da mu se zamjetno poboljšao govor - ton glasa, brzina, izgovaranje. Tek je kasnije i sam osvijestio koliko može lakše i brže govoriti - daje Maja neke primjere.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....