Prosinac za mnoge nosi posebnu čaroliju. Budi osjećaj sreće, topline i adrenalina, ali istovremeno i napetosti, preplavljenosti te povišene razine stresa. Svijet oko nas bliješti lampicama, trgovine mame raskošnim izlozima, društvene mreže prikazuju prizore savršenih blagdana, a naši se kalendari ubrzano pune obvezama. Blagdani su tu, a s njima dolazi i onaj dobro poznati miks radosti i pritiska - euforije i iscrpljenosti, iščekivanja i straha da nećemo uspjeti sve obaviti "kako treba". Upravo taj kontrast - vanjska čarolija i unutarnji pritisak, čini prosinac posebnim, ali i iznimno zahtjevnim razdobljem za naše mentalno zdravlje.
Psihološko-emocionalni aspekti
"Moram" i "trebam" su diktatori u našim glavama koji diktiraju kako bi sve trebalo izgledati i tjeraju nas da preuzmemo kontrolu nad svakom sitnicom. Tijekom blagdana ti glasovi često postaju glasniji nego inače, svi znakovi uokolo, od društvenih mreža do savjeta rodbine, naglašavaju da sve mora biti savršeno, besprijekorno i po planu. Za početak, važno je razumjeti razlike među ljudima jer neki imaju veću prirodnu sklonost perfekcionizmu, savjesnosti i odgovornosti, što ih čini "planerima" koji žele kontrolirati sve detalje. Oni često internaliziraju očekivanja okoline i uče da je njihova vrijednost mjerljiva kroz tuđu sreću i zadovoljstvo. Za njih "moram" postaje automatski mehanizam - način da izbjegnu osjećaj krivnje, strah od neuspjeha i unutarnje nesigurnosti. S druge strane, ljudi koji lakše delegiraju i prihvaćaju nesavršenost obično su razvili čvrste granice između vlastitih potreba i tuđih očekivanja. Oni shvaćaju da tuđa sreća nije u potpunosti njihova odgovornost i da perfekcionizam nije sinonim za ljubav ili brigu. Upravo ova razlika objašnjava zašto neki ljudi pregore tijekom blagdana, dok drugi prolaze kroz taj period s manje stresa i osjećaja krivnje.
Biološki gledano, kada smo stalno u "modu moranja", mozak reagira pojačanim aktiviranjem stresnog sustava: kortizol raste, adrenalin se povećava, a parasimpatički sustav, odgovoran za opuštanje, ostaje neaktivan. Na razini emocija to znači da se osjećamo napeto, zabrinuto i često preopterećeno čak i kad je sve tehnički pod kontrolom. Umjesto da uživamo u trenucima zajedništva i radosti, energija odlazi na kontrolu, planiranje i anticipiranje problema. Postoji i psihološki paradoks: što više nastojimo zadovoljiti sve svoje unutarnje standarde, to više osjećamo krivnju kada ne uspijemo. Ovdje se skriva jedna važna spoznaja: mnogi od naših "moram" zapravo su interne projekcije - uvjerenja o tome što bismo trebali učiniti, a ne stvarni zahtjevi drugih ljudi. U praksi to znači da često sami sebi stvaramo nepotreban stres i dodatnu odgovornost.
Dodatno, istraživanja pokazuju da je socijalno uspoređivanje u ovom razdoblju posebno snažno. Kad vidimo slike savršeno dekoriranih domova, impresivnih jelovnika i pažljivo odabranih poklona na društvenim mrežama, prirodno se javljaju osjećaji nedostatnosti i potreba da nadoknadimo ono što smatramo vlastitim propustom. Na taj način "moranje" dobiva dodatni vanjski poticaj, iako izvorni zahtjevi često nisu stvarni, već internalizirani.
Također, postoji i emocionalni aspekt kontrole: mnogi ljudi osjećaju sigurnost i smirenje kada imaju sve pod kontrolom. U nesigurnim ili emocionalno nabijenim situacijama, poput blagdana, kontrola postaje mehanizam samoočuvanja. Iako na površini izgleda kao briga za druge, u stvarnosti često zadovoljava unutarnju potrebu da se osjećamo kompetentno i vrijedno.
Oslobađanje od nepotrebnog pritiska
Svjesnost o ovim mehanizmima prvi je korak prema oslobađanju od nepotrebnog pritiska. Kada shvatimo da perfekcionizam, preuzimanje odgovornosti za tuđu sreću i unutarnji diktatori nisu nužni za sreću drugih niti za dobar blagdanski doživljaj, možemo početi učiti kako delegirati, smanjiti očekivanja i uključiti humor u situacije koje ne idu savršeno. Taj uvid omogućuje stvarnu prisutnost u trenucima radosti, umjesto da se stalno brinemo o tome jesmo li sve napravili "kako treba".
No, važno je priznati i mračnu stranu ovog ‘‘programa‘‘ jer kod mnogih žena neprekidno "moranje" i preuzimanje potpune odgovornosti za sve detalje može dovesti do emocionalnog sloma upravo uoči blagdana. Nakon tjedana planiranja, pripreme i nadgledanja, umjesto radosti i uživanja u blagdanima, dolazi klonulost, iscrpljenost i osjećaj praznine. Sve što je zamišljeno kao vrijeme sreće i zajedništva pretvara se u teret koji nemilosrdno iscrpljuje energiju, ostavljajući žene bez radosti, bez zadovoljstva i često i bez volje za sudjelovanjem u onome što bi trebalo biti najljepše vrijeme u godini.
Od čega zapravo bježimo?
Često se iza potrebe da sve držimo pod kontrolom krije strah da će, ako zastanemo, sve "pasti". Strah od praznine, od tišine, od suočavanja sa sobom. Kada stalno trčimo, planiramo, popravljamo i ugađamo, zapravo pokušavamo pobjeći od vlastitih osjećaja nesigurnosti, tuge, pa i usamljenosti. Aktivnost nam tada postaje štit, način da zadržimo privid smisla, važnosti i sigurnosti. Blagdani to posebno pojačavaju jer su emocionalno nabijeno vrijeme, puno sjećanja i očekivanja. U nama se miješaju slike djetinjstva, mirisi, uspomene na ljude kojih više nema, ali i odnosi koji nisu onakvi kakve bismo željeli. Taj emocionalni naboj često nas nesvjesno tjera da sve bude "kako treba", da vanjsko savršenstvo ublaži ono unutarnje što boli. No istina je upravo suprotna jer što više bježimo, to se više iscrpljujemo. Kada stalno jurimo, ne ostavljamo sebi prostor da osjetimo ono što stvarno osjećamo. A tek kad usporimo, kad dopustimo sebi da zastanemo, dolazi mir. Možda ne odmah, možda ne savršen, ali stvaran - onaj koji se ne temelji na urednim stolovima i savršenim jelovnicima, nego na tišini u kojoj smo sebi dovoljni.
Praktični savjeti
1. Jedan od najvažnijih koraka za preživljavanje blagdanskog kaosa je naučiti postaviti granice. Postavljanje granica ne znači da ste sebični, već da se brinete o sebi dovoljno da biste mogli biti prisutni i radosni u onome što doista želite.
2. Smanjivanje očekivanja također je ključno. Kada prihvatite da ne morate sve odraditi savršeno, oslobađate prostor za opuštenost i iskrenu prisutnost.
3. Kad uhvatite sebe da izgovarate ili mislite "moram" ili "trebam", zastanite i preispitajte tu misao. Postavite si nekoliko jednostavnih, ali vrlo moćnih pitanja: što bi se dogodilo da to ne napravim, tko to stvarno očekuje od mene - ja sama ili netko drugi, što ja doista želim u ovoj situaciji? Kad ih prepoznamo i postanemo svjesni njihovog utjecaja, možemo se zapitati: je li ovo stvarno nužno ili je samo moj unutarnji diktator koji stvara nepotreban pritisak? Drugi koristan pristup je promatranje tjelesnih reakcija. Kad vas preplavi osjećaj žurbe, napetosti ili panike, zastanite i pitajte se što vas zapravo tjera. Često ćete osjetiti da iza "moram" stoji strah od tuđeg suda, a iza "trebam" potreba da dokažete vlastitu vrijednost. Kad ih prepoznate, možete svjesno odlučiti hoćete li im vjerovati ili ćete ih pustiti da prođu kao oblaci.
4. Na kraju, važno je razviti nježniji unutarnji glas. Umjesto da sami sebi budete strogi nadređeni, pokušajte razgovarati sa sobom kao s prijateljicom: "Znam da želiš da sve bude lijepo, ali i ti zaslužuješ odmor. Nitko neće biti sretniji zato što si iscrpljena." Taj blagi unutarnji dijalog ne znači popuštanje, nego vraćanje ravnoteže jer blagdani nisu test sposobnosti, već prilika za povezanost i mir.
5. Ne zaboravite sebe. U svemu tome važno je odvojiti vrijeme za vlastite potrebe i rad na sebi. To može biti mirna šetnja, trenutak za introspektivno promišljanje, svjesno disanje ili neka aktivnost koja vas ispunjava i obnavlja energiju. Rad na sebi tijekom blagdana pomaže očuvanju unutarnjeg mira i omogućuje da vaše sudjelovanje u blagdanskim aktivnostima bude autentično, a ne samo ispunjavanje očekivanja i zadataka.
Svjesno promišljanje o unutarnjem pritisku, prepoznavanje svojih granica i njegovanje osobnih rituala snažan su alat protiv osjećaja preplavljenosti. Kad osvijestite što vas iscrpljuje, a što vas puni energijom, možete donositi odluke koje poštuju vašu mentalnu i emocionalnu ravnotežu. Blagdani tada prestaju biti izvor stresa i postaju vrijeme u kojem se možete zaista povezati s onima do kojih vam je stalo, dok istovremeno čuvate vlastitu dobrobit.
Mirella Rasic Paolini, specijalistica za mentalno zdravlje i holistička terapeutkinja
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....