Stručnjakinja savjetuje kako razgovarati s djetetom kad roditelj dobije dijagnozu zloćudne bolesti

Postoji jedan aspekt onkološke bolesti o kojem se još uvijek premalo govori, a to je kako voditi razgovor s djecom kad netko od roditelja, majka ili otac, dobije dijagnozu tumora. Kako objasniti djetetu da će mama morati proći kroz dugotrajan i nerijetko težak proces terapija? Što i koliko reći djetetu, a što preskočiti, objašnjava Silvana Quadrino, obiteljska psihoterapeutkinja koja godinama prati obitelji u tim osjetljivim trenucima.

Najučinkovitija taktika je davati djeci istinite informacije i davati ih postupno, prilagođavajući jezik njihovoj dobi

FIZKES/SHUTTERSTOCK

Ne postoji pravi trenutak: djeca vide sve

Prva i osnovna stvar koju ističe dr. Quadrino jest da ne postoji određeni trenutak u kojem treba odlučiti reći to djetetu.

- Čim se atmosfera u kući promijeni, djeca primjećuju da se nešto događa i da su roditelji zabrinuti. Stoga je savjet da im počnete objašnjavati što se događa odmah. To pravilo vrijedi neovisno o dobi djeteta i o fazi bolesti. Čak i kad je riječ o prvim nalazima i kad još nema definitivne dijagnoze, klima u kući već se promijenila. Odrasli trebaju smireno objasniti djeci da će u idućim tjednima mama (ili tata) morati obaviti dosta pretraga i pregleda kod liječnika te da, ako čuju da pričate o pretragama, znaju da je to razlog – savjetuje dr. Quadrino.

Princip vođenja tog razgovora je jednostavan, ali moćan

- Nemoguće je ne razgovarati. Djeca uočavaju napetosti, šutnje, zabrinute poglede. I ako nemaju jasne informacije, njihova će bujna mašta ispuniti praznine scenarijima koji su često mnogo gori od stvarnosti. Djeca donose zaključke koji su strašniji od stvarnosti. Sjećam se mnogih svojih pacijenata koji su mi znali reći da su, u trenucima kad se netko od njihovih roditelja razbolio, bili uvjereni da roditelji razmišljaju o tome da ih ostave, što je jedan od većih dječjih strahova – objašnjava dr. Quadrino.

Istina, ali biranim riječima

Razgovarati odmah ne znači ipak preopteretiti dijete previše detaljnim informacijama.

- Nikada ne govorite previše i nikada ne sprečavajte dijete da postavlja pitanja. Treba im dati vremena da apsorbiraju ono što ste im rekli, a potom i da shvate žele li znati više ili ne – ističe psihoterapeutkinja.

Najučinkovitija taktika je davati djeci istinite informacije i davati ih postupno, prilagođavajući jezik dobi djeteta, ali ne mijenjajući bit razgovora.

- Objašnjenje za ono što se događa, poput "Mama nekoliko dana neće ići na posao jer mora češće odlaziti na liječničke preglede", možete dati četverogodišnjem djetetu, desetogodišnjem djetetu, kao i tinejdžeru. Razlika nije u onome što ćete reći, nego u načinu na koji ćete to reći. S manjim djetetom treba koristiti jednostavnije i konkretnije riječi, dok s tinejdžerom možete biti nešto detaljniji, ali osnovna poruka mora biti ista, a to je da nemate tajni od djeteta i da ono ima pravo znati što se događa – kaže dr. Quadrino. Ističe i da dijete mora u svakom trenutku osjećati sigurnost da može pitati bilo što što ne razumije. Tu sigurnost ćete mu dati tako da mu jasno kažete da ima pravo pitati bilo što u vezi toga.

Početak liječenja: razgovarajte i o nuspojavama terapije

Kad započnu s terapijom, bilo da je riječ o kemoterapiji, radioterapiji ili kirurškom zahvatu, mnogi roditelji se pitaju koliko je prikladno djeci govoriti o nuspojavama. Iskušenje da se zaštiti djecu skrivajući od njih najteže aspekte bolesti i liječenja je snažno, ali je kontraproduktivno.

- Recite djeci: "Od sutra će mama započeti s liječenjem. To su teške terapije, možda ste već čuli nešto o tome, i trebali biste znati da zbog njih mama (ili tata) može ostati bez kose i da će vjerojatno biti jako umorna" – savjetuje psihoterapeutkinja. Dodaje i da je jako važno objasniti da su te promjene (gubitak kose, umor i izbivanja iz kuće) posljedice terapije, a ne same bolesti. Jako je važno, kaže, inzistirati stalno na liječenju i na činjenici da se roditelj liječi jer to pomaže da se zadrži perspektiva nade, ali bez obmanjivanja.

- To je i ono što mi odrasli moramo raditi tijekom liječenja takve bolesti: zadržati nadu, ali ne obmanjivati sebe ni druge. Dakle, izbjegavajte govoriti na način: "Mama samo mora odraditi te terapije i onda će sve biti u redu, bit će opet zdrava i lijepa kao prije." Ne smijemo imati takve ispade pretjeranog optimizma koji ni mi sami ne osjećamo. Dovoljno je djeci objasniti ono što se događa – savjetuje dr. Quadrino.

Gubitak "zaštitnika": praznina koju treba ispuniti

Jedan od aspekata onkoloških bolesti, ali možda i najteži za djecu bolesnih roditelja, jest objektivan gubitak prisutnosti, pažnje i brige.

- Majka koja je usred onkološke terapije često je slaba, umorna, ali i s dobrim razlogom više usredotočena na sebe te manje prisutna, a često i fizički odsutna. Dijete sasvim sigurno u takvoj situaciji doživljava gubitak i toga roditelji moraju biti svjesni. Stoga, osim o razmišljanju što i kako reći djetetu, treba razmišljati i kako djetetu nadoknaditi gubitak pažnje i zaštite na što potpuniji način, odnosno kako osigurati da dijete ne osjeća prazninu – ističe dr. Quadrino. Konkretno, treba stvoriti mrežu afektivne podrške obitelji.

- Uključite koga god možete, od prijatelja do baka i djedova ako ih imate. Važno je pronaći osobe koje su nježne i pune ljubavi kako bi kompenzirale smanjenu prisutnost roditelja. Nemojte zaboraviti da je taj gubitak pažnje i brige za dijete jako bolan – upozorava psihoterapeutkinja.

- Prijatelji i poznanici često, kad saznaju za bolest, nude općenito svoju pomoć govoreći nešto poput: "Tu sam, što god ti treba" i slično. Vi morate naučiti tražiti konkretnu pomoć i reći da vam je potrebno njihovo prisustvo uz vašu djecu, bilo da provedu s njima poslijepodne kod kuće, da ih odvedu u kino ili nešto treće. Važno je djeci ponuditi tople situacije pažnje i brige koje će nadoknaditi neizbježan gubitak pažnje od strane bolesnog roditelja – objašnjava dr. Quadrino.

Kad ih treba pripremiti na najgore

Najbolnija perspektiva, ona koju bi mnogi roditelji htjeli izbjeći do posljednjeg trenutka, jest da moraju razgovarati s djecom o pogoršanju bolesti i o približavanju smrti. No, i u tim slučajevima, iskrena i postupna komunikacija je ono čime iskazujete najviše poštovanja prema svojoj djeci.

- Ako se bolest pogorša i približi se trenutak smrti, važno je imati mrežu podrške. Roditelj koji nije bolestan bit će duboko pogođen, dok će oboljeli roditelj proživljavati dolazak smrti. Oboje su ranjivi i u teškom stanju i logično je da nisu u stanju sami dati podršku djeci. Jezikom koji je prilagođen dobi treba pripremiti djecu i na takvu mogućnost.

- "Mama se još uvijek liječi, ali vidite da je jako loše." To se može reći i onoj najmlađoj djeci, a potom objasniti da se takve stvari, nažalost, događaju. "Kad je netko tako jako bolestan, njegovo tijelo odluči da mora stati jer je preumorno. Moramo biti spremni na to da će mama možda postati preumorna da se liječi i da se možda neće uspjeti izliječiti." S malom djecom treba staviti naglasak na "tijelo koje se toliko umorilo da je u nekom trenutku odlučilo zaspati". To je jezik koji smrti oduzima onaj karakter kazne ili zla te joj vraća prirodniju dimenziju, ma koliko ona i dalje bila bolna – pojašnjava stručnjakinja.

Prihvatite sve reakcije, čak i one "pogrešne"

Još jedan važan aspekt odnosi se na reakcije djece na teške vijesti. One neće uvijek biti onakve kakve očekujemo ili kakve bismo voljeli vidjeti.

- Čak i ona reakcija "slegnuo je ramenima i uzeo mobitel ili se otišao igrati" zapravo je zaštitna reakcija, reakcija distanciranja od emocije koja je preteška. To ni u kom slučaju ne znači da djetetu nije stalo do roditelja. Dijete koje na prvi pogled ne reagira nije bezosjećajno niti zločesto, to je samo dijete koje pokušava pronaći svoj način da proradi takvu vijest. Trebamo svakom djetetu dati vrijeme koje mu je potrebno, naglasivši mu samo da, ako i kad poželi, može s vama razgovarati o bilo čemu što ga zanima u vezi toga – kaže dr. Quadrino. Biti iskreni, ali ne brutalni u razgovoru je, kaže psihoterapeutkinja, najveći oblik zaštite koji možemo ponuditi djeci u takvim situacijama.