U braku sam 34 godine, jako smo se voljeli sve dok prošle godine, nakon povratka s operacije, nisam u njegovom mobitelu otkrila da je gledao videa drugih žena, pornografiju, čak mi se čini i oglase za upoznavanje, pa preko Messengera ulazio u grupe gdje je s drugim muškarcima gledao žene... To me duboko povrijedilo. Kad sam mu rekla da sam sve vidjela i otkrila da to traje već šest godina, svakodnevno se svađamo i mirimo i svaka večer je puna stresa. Umorna sam od svađa, tužna, povrijeđena... On tvrdi da jedino mene voli i da je bez veze listao, ali za mene to nije bilo obično listanje, ja to ne mogu zaboraviti, osjećam se prevareno. Obećao je da više neće to raditi, ali u meni je nestalo povjerenja... Zašto mi je to radio i kuda to vodi?
- Nesretna
Odgovara Petra Pinjuh, certificirana savjetnica za partnerske odnose i intimu, PetraLoveFormula
Draga “Nesretna”,
Prije svega, hvala vam što ste ovo podijelili.
Nije lako staviti na papir toliko godina boli, zbunjenosti i pitanja koja su vas iznutra „žderala”, trgala, a još manje je lako priznati da je nešto što ste godinama ignorirali ili opravdavali zapravo duboko povrijedilo vaše dostojanstvo i žensku vrijednost.
Ovo nije „samo” o pornografiji. Nije ni „samo” o listanju profila. Ovo je o povjerenju, sigurnosti, emocionalnoj bliskosti i mjestu koje imate u njegovom svijetu i o činjenici da vam je taj svijet, tiho i postupno, izmaknuo pod nogama. Doslovno ste primili udarce dok ste ležali na podu, a to nije dopušteno u nijednom sportu, zar ne? To nije „fair play“.
Zašto vas boli više nego što on misli? Zato što ovo nije samo izdaja „tijela”, nego izdaja intime, tajnosti i emocionalnog prostora.
I zato što traje godinama.I zato što vas je zateklo upravo nakon najranjivijeg razdoblja u vašem životu - operacije, oporavka, straha.
Kada žena prođe takav period i vrati se kući, najmanje što očekuje je osjećaj sigurnosti, podršku. A vi ste umjesto toga našli svijet kojem niste pripadali - profile drugih žena, grupe, poruke, muškarce koji zajedno komentiraju tijela kao na tržnici.
Naravno da to boli. Naravno da se osjeća kao izdaja. I naravno da se pitate: „Zašto meni? Zašto uopće?” To je potpuno zdrava i normalna reakcija. To je glas ženske intuicije koja kaže: „Ovdje nešto nije kako treba.”
Zašto je on to radio?
Ovo ne govorim da ga opravdam, nego da razumijete psihološku pozadinu: Muškarci koji godinama „bježe” u sadržaje na internetu često bježe od:
- stresa
- vlastitih nesigurnosti
- osjećaja da nisu dovoljno poželjni
- emocionalnog odmaka u braku
- nezadovoljstva
Internet pornografija aktivira isti dopaminski krug kao i svaka brza nagrada - trenutačno uzbuđenje bez emocionalnog ulaganja, bez rizika odbijanja i bez potrebe za stvarnim dijalogom, zbog čega mnogima postane bijeg od stvarne intimnosti. Grupe i profili služe kao „bijeg”, kao pećina u koju ulaze kad ne znaju kako se s partnericom ili životom općenito ponovno povezati. U biti su izgubili svoj osobni kompas i nisu sretni.
Ali to što postoji objašnjenje ne znači da postoji izgovor, odnosno smisleno opravdanje. On jest povrijedio vaše povjerenje, izdao vaš odnos. On jest skrivao. On jest stvarao paralelni svijet. I to treba jasno imenovati.
Zašto se ne možete pomiriti s tim (i to je OK)? Jer vas je povrijedilo u korijenu: u vašem osjećaju ženstvenosti, vrijednosti, pripadanja, sigurnosti. I to ne prolazi s jednim „Oprosti, neću više”. Jer je cijela situacija puno dublja. Da je jednom podrignuo u javnosti i ispričao se, razumjeli biste. Posebno ako se to dogodi rijetko ili kada ga uistinu muči želudac. No ovo s čime se suočavate je ponašanje koje je postalo navika. Koja vuče poput ovisnosti.
Kad se povjerenje uruši, taj osjećaj ne nestaje jer je partner obećao da neće više. Povjerenje nestaje jer je realnost pokazala nešto posve drugo. I zato svaki put kad legnete u krevet, vaš mozak analizira ovo: „Što ako opet…?”, „Što ako mi opet nešto promiče…?”, „Što ako sve što govori nije istina…?” To nije neka vaša iracionalna neopravdana drama. To je normalna posljedica emocionalne rane.
Što sada?
- Očekivanja su najveći neprijatelj mira
Ako očekujete da ćete se „vratiti na staro”, bit ćete razočarani. Čak vam i vaša intuicija govori suprotno. Zona komfora je ono poznato - čak i kad je bolno - i zato se u nju vraćamo, ali u ovom slučaju „staro” je mjesto gdje je on to sve radio, a vi niste znali. I tu ste ostali povrijeđeni. Vaš cilj ne treba biti povratak na staro, nego stvaranje nečeg novog.
- On mora preuzeti odgovornost - bez umanjivanja.
To znači stvarno preuzeti odgovornost, a ne koristiti fraze koje samo prekrivaju ono što se dogodilo. Ne „bezveze sam listao”. Ne „to ništa ne znači”. Ne „to rade svi”. To nisu rečenice koje liječe, to su rečenice koje imaju cilj da obrišu vaše osjećaje, umanjuju vašu bol i sugeriraju da pretjerujete. A kada se partner osjeća povrijeđeno, njegovi osjećaji se ne smiju gasiti racionalizacijama. Za to nema mjesta, nikada pa niti sada. Ako zaista želi popravljanje, tada umjesto obrane mora izgovoriti nešto ovakvo: „Znam da sam te povrijedio. Vidim koliko ti je teško. Ne bježim od toga. I spreman sam učiniti sve da vratiš osjećaj sigurnosti uz mene.” To je odgovornost. To je odraslost u odnosu. To je priznanje koje otvara prostor za iscjeljenje.
I tu dolazimo do jednog važnog testnog pitanja - koje svaki partner mora proći: Neka se iskreno suoči s idejom da vi radite isto njemu iza leđa. Potpuno identično. Bi li ga to povrijedilo? Bi li to doživio kao izdaju? Bi li mu bilo svejedno? Odgovor na to razotkriva dvije ključne stvari: vidi li emocionalnu težinu vašeg iskustva i shvaća li intimnost kao dvosmjernu ulicu, a ne kao nešto što se samo njemu tolerira. Bi li vama to bilo dopušteno i oprošteno?
Jer ako njega zamišljena situacija boli - onda zna kako se vi osjećate. Ako ne boli - onda imate veći problem od pornografije.
Tek kad se sve karte stave na stol, bez opravdanja, bez umanjivanja, bez bježanja - tek tada istinski započinje proces ozdravljenja. Sve prije toga je samo krug ponavljanja istih rana gdje nema ozdravljenja i oporavka, već niz neprospavanih noći u kojima sve više raste strah, nemoć i nepovjerenje. Sjeme sumnje je posijano. Hoćete li ga oboje pustiti da naraste u divovski korov ili ćete ga iščupati zauvijek, prije nego i proklija.
- Trebate siguran prostor za razgovor
Nije realno da ćete ovo sami riješiti. Jer ste: predugo u boli, predugo u reprizi svađa, predugo u obrani i napadu. Vaš um je razvio naviku nepovjerenja, to je postao obrazac vašeg razmišljanja. Sada je vrijeme za stručnu podršku – zajedničku ili individualnu. Ne zato što ste slabi, nego zato što ste se iscrpili. I još važnije, potpuno izgubili povjerenje.
- Postavite nova pravila bliskosti
Što vam treba da biste se opet osjećali sigurno? Što morate znati? Koje su granice? Što je za vas prihvatljivo, a što nije? To nije kontrola. To je preduvjet obnove. I najvažnije: što želite vi?
Često se žene nakon 50. godine pitaju: “Imam li pravo na još jedno poglavlje? Smijem li željeti mir i ljubav?” Odgovor je: Da. Sto puta da. Niste dužni ostati u odnosu koji vas godinama povrjeđuje samo zato što imate 34 godine braka iza sebe. Dugi brak nije garancija dobrog braka. Niti dokaz trajne ljubavi. To je samo broj godina, ništa više. Vrijedno je ostati samo ako oboje birate krenuti dalje, ali drugačije, iskrenije, svjesnije.
Kuda ovo vodi?
Ako se ništa ne promijeni, vodi u daljnju bol, ljutnju, iscrpljenost i postupno emocionalno gašenje. Ako se oboje promijenite, vodi u novi, dublji, zreliji odnos. Ovo može biti prekid. Ali može biti i prekretnica.
U nekim odnosima, nakon ovakve emocionalne izdaje, sve se doista uruši. Maske padnu, istina izađe na površinu i postane jasno da je vrijeme da svatko krene svojim putem. To nije neuspjeh, to je iskrenost. To je trenutak kada oboje vidite da je odnos odavno prestao biti jednak za vas dvoje. A u nekim odnosima upravo ovakav potres postane najjasniji signal da je vrijeme za reset. Ne za krpanje. Ne za „vratimo se na staro”. Jer staro je upravo ono što je dovelo do ovog trenutka i realnosti. Reset je proces u kojem se oboje doslovno morate raspasti na svim razinama:
- emocionalno,
- mentalno,
- psihički,
- ponekad i fizički,
- i onda se svjesno, namjerno i pošteno ponovno sastaviti - drugačiji, otvoreniji, hrabriji.
To je težak, sirov i dubinski proces. I kao što znate, ne može se raditi s figom u džepu. Može uspjeti samo ako oboje birate istinu, ranjivost i stvarnu promjenu.
Zapitajte se
I za kraj, jedno iskreno pitanje samo za vas: Da vam ovo ispriča vaša najbliža prijateljica, sestra koju obožavate ili kći kojoj želite najveću sreću u životu - što biste joj savjetovali? Da šuti, trpi i pravda nečije postupke? Brine u tišini, s nemirom u duši kroz noć?
Ili da posluša sebe, svoje tijelo, svoje srce i svoj mir? Vi ste ta osoba kojoj sada trebate dati taj savjet. Ne suprug, ne okolina, ne vaša prošlost, nego vi. Najbitnije, koji god put odabrali, imajte na umu: odgovornost za vaš život, vašu sreću i vaše granice je samo u vašim rukama. A to nije teret. To je moć.
Ponekad se najjasniji odgovor pojavi tek kad prestanemo misliti što „trebamo”, a počnemo razmišljati što bismo poželjeli nekome koga volimo više od sebe. Jer nas nitko nije učio da voljeti sebe nije sebičnost, već nužnost. Da iz ljubavi prema sebi, podrške sebi, sve kreće.
Niste vi „Nesretna”. Vi ste žena koja je suočena s istinom i koja sada ima priliku birati ono što joj duša već dugo šapće: Zaslužuješ ljubav koja ne slama, već gradi; ljubav koja te ne gasi, nego pali, onu koja ti vraća puls, produbljuje dah i čini da se osjećaš živom, s osmijehom na licu.
Petru možete pratiti i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i TikTok.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....