Pa što ako ova godina nije ‘moja‘? Ne želim više pritisaka ni sebi ni drugima

„Još je 37 dana do kraja 2025., stignete je još učiniti svojom godinom!“ - vrišti s interneta zadnjih dana, uz spominjanje broja dana. Pritisak da iskoristimo zadnju sekundu ove ili koje već godine. Ne razumijem čemu to i koga bi to trebalo motivirati. Osobno ne poznajem osobu koju ova godina nije ižvakala i ispljunula. Svi smo, kao i prije, uletjeli u godinu entuzijastični pod parolom „Ovo će biti moja godina“, i to se, kao i gotovo uvijek do sada, nije dogodilo. No ipak, ova godina je nakon prethodnih kaotičnih obećavala i valjda smo zato svi zatečeni kako je sve otišlo u krasan klinac. Iako ni sama ne robujem kalendarima, rokovima i tajmingu, moram priznati da jedva čekam da se godina završi. Kakva god da je bila, a meni je bila izrazito teška, želim joj kraj i da se ne ponove situacije koje su u ovu godinu stale. Da, s 01. 01. 2026. se ne mijenja ništa osim datuma na kalendaru, ali ipak smo svi nekako poletniji, u iščekivanju, dani postaju dulji, zima je na vrhuncu, što znači da će od tada pa nadalje biti sve manje zime i slijede ona ljepša i toplija godišnja doba. Slijedi buđenje prirode, a samim time i nas samih. Koliko god se trudimo, tj. život nas trudi odvojiti od prirode, mi smo s njome povezani. Tako zimi, bez obzira što radili i čime se bavili, trebamo više sna, primjerice. Tijelo traži više energije iz prostog razloga što održava svoju temperaturu. Treba nam hrana prepuna kalorija kako bi nadomjestili potrošenu energiju.

Čemu brzati?

Zašto bismo onda forsirali iskoristiti svaki trenutak do kraja kalendarske godine? Sad kad smo iscrpljeni kako od godine iza nas, tako i od fizioloških činjenica da smo sad umorniji i vapimo za snom. Zašto je loše ako sada „odustanemo“ i čekamo da prođe? Zašto nam se nabija krivnja ako sada odlučimo odmoriti koliko možemo i stignemo, zar to nije logičan slijed nakon teškog perioda? Nije li to mudrije kako bismo napunili baterije prije nove godine i tih novih prilika koje nam se serviraju?

Da, bilo bi odlično kad bi nam svima ova godina bila godina života, no po cijenu čega? Vlastitog zdravlja i mira? Zadovoljavanja nekih ciljeva koje društvo i mediji nameću?

Ako prihvaćamo da medvjedi i ježevi spavaju zimski san, zašto to sebi ne bismo dozvolili u nekoj mjeri? Naravno da nećemo sada spavati mjesec i nešto, no sasvim je u redu da usporimo. Da se čuvamo i skupljamo zalihe i energiju koja će nam kad-tad trebati.

Pustit ću da prođe što nježnije moguće ova 2025. jer ne želim više pritisaka ni sebi ni drugima. Pa što ako ova godina nije „moja“ godina? Bitno je da sam preživjela živa i zdrava, na sigurnom i toplom. Mnogi to nemaju bez obzira na kalendar i već je to dovoljan razlog za biti zahvalna i sretna.

Do idućeg puta, ne popuštajte pod pritiskom. Kako tuđim, tako ni svojim. Bit će sve ok ako ovu godinu ne iskoristite do zadnje kapi znoja.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.