O ovome malo tko govori: Zašto roditelji pucaju iznutra dok izvana sve izgleda savršeno?

Stalno ste napeti, premda svi oko vas misle da sve držite pod kontrolom? Umorni i krivi jer mislite da ne radite dovoljno za svoju djecu ili obitelj? Povremeno frustrirani zbog sitnica, a odmah se osjećate krivo i krivite sebe? Usamljeni, iako ste stalno okruženi djecom, partnerom i obavezama?

Nevidljivi stres roditeljstva

Ako ste se prepoznali u barem jednom od ovih osjećaja, niste sami. Mnogi roditelji danas žive pod nevidljivim stresom - stalnom unutarnjom napetošću koja je često skrivena i nepriznata ili se doživljava kao nešto ‘‘normalno‘‘!

Iako izvana sve izgleda kao da “funkcionirate”, iznutra se odvija emocionalna bitka koja polako iscrpljuje energiju i utječe na kvalitetu odnosa u obitelji. Svijet je ubrzan, digitalan i zahtjevan, a očekivanja društva često su prekomjerna i naprosto nerealna za mnoge ljude. Roditelj koji se trudi pratiti sve i biti savršen za svoju djecu, obitelj i društvo, izložen je kroničnom stresu koji ne prestaje s dnevnim obvezama.

Suvremeni izazovi i zamke uspjeha

Roditeljstvo oduvijek zahtijeva strpljenje, planiranje i balansiranje obveza, ali suvremeni roditeljski život donosi dodatne, često nevidljive izazove. Djeca odrastaju u digitalnom dobu i provode mnogo vremena na internetu i društvenim mrežama, što roditeljima stvara stalni osjećaj budnosti i odgovornosti. Strah od otuđenja, neprikladnog sadržaja ili lošeg vršnjačkog utjecaja postaje svakodnevica, a roditelji često osjećaju da moraju stalno nadzirati, kontrolirati i biti “korak ispred” svojih tinejdžera ili školaraca.

No, digitalni izazovi nisu jedini. Zamke uspjeha - društvenog statusa, akademskih i sportskih postignuća, uspoređivanja s drugima - čine roditeljstvo još zahtjevnijim. Roditelji se uspoređuju s drugim obiteljima, prate “savršene” profile na društvenim mrežama i osjećaju pritisak da njihova djeca budu najbolja u školi, sportu ili kreativnim aktivnostima. Postoji implicitna poruka: ako niste uspješni ili nemate savršenu obiteljsku rutinu, nešto nije u redu s vama. Perfekcionizam i unutarnja kritika dodatno pojačavaju stres, stvarajući osjećaj da nikad niste dovoljno dobri. Sve ove zamke djeluju zajedno. Roditelji koji se trude “držati sve pod kontrolom” često zanemaruju vlastite potrebe, misleći da je njihova uloga isključivo služiti djeci. Kronični stres polako se nakuplja, a emocionalna iscrpljenost, iritabilnost i osjećaj izoliranosti postaju svakodnevica.

Kako stres oblikuje svakodnevicu

Kronični stres u roditeljstvu ne ostaje samo unutar roditelja, njegova cijena vidi se u odnosima s djecom i partnerom. Emocionalna iscrpljenost čini roditelja manje strpljivim i prisutnim. Čak i kada fizički provodite vrijeme s djecom, mentalno ste odsutni, preokupirani brigom, krivnjom ili neizbježnim zadacima. Djeca intuitivno osjećaju odsutnost roditelja i reagiraju povlačenjem, prkosom ili traženjem pažnje na način koji dodatno iscrpljuje roditelja.

Usamljenost je česta posljedica. Roditelji se često osjećaju izolirani jer rijetko imaju nekoga s kim mogu iskreno razgovarati o vlastitim izazovima, a traženje podrške percipira se kao priznanje slabosti. Fizički simptomi kroničnog stresa – nesanica, glavobolje, probavne smetnje, stalna napetost – postaju svakodnevica. Povećava se rizik od depresivnih i anksioznih stanja, a partnerstvo trpi jer komunikacija i bliskost slabe, što dodatno pojačava osjećaj frustracije i krivnje.

Sve ove posljedice nevidljivog stresa pokazuju da roditelj koji izvana izgleda funkcionalno jer normalno servisira sve obveze, često zapravo nosi ogroman teret, a cijela obitelj osjeća posljedice, čak i ako se one ne manifestiraju otvoreno.

Priča jedne mame

Gospođa blizu četrdesete, majka dviju djevojčica, stalno je pratila što njezine kćeri rade na internetu i društvenim mrežama, pokušavajući ih zaštititi. Paralelno je osjećala pritisak da njezina djeca budu uspješna u školi, sportu, kreativnim aktivnostima i društvenim interakcijama. Vanjski svijet ju je vidio kao organiziranu i uspješnu majku, ali ona se osjećala stalno napeto i iscrpljeno. Svaka pogreška, svaka nepažnja izazivala je osjećaj krivnje i strah da “nije dovoljno dobra”.

Uz stručnu pomoć, radeći na sebi i upoznavajući sebe, mama je postupno naučila prepoznati vlastite emocije i potrebe, postaviti granice u praćenju dječjih aktivnosti i pronaći vrijeme za sebe. Naučila je da briga o sebi nije sebičnost, nego nužnost za emocionalnu ravnotežu. Posljedica je bila smirenija i emocionalno prisutnija majka, a odnos s djecom i partnerom znatno se poboljšao. Mama je shvatila da ne postoji savršen roditelj, ali da postoji roditelj koji može biti dovoljno dobar – prisutan, emotivno povezan i stabilan.

Dodatno, u svakodnevnom životu mama je uvela male rituale: deset minuta jutarnje tišine prije nego što djeca ustanu, kratak večernji razgovor s partnerom bez ometanja telefonom i zajednički obiteljski obrok barem tri puta tjedno. Te male prakse povećale su njezinu emocionalnu energiju i osjećaj kontrole nad vlastitim životom, a djeca su postala smirenija i pažljivija.

Kako reagirati i pronaći balans

Prvi korak prema promjeni je osvijestiti vlastite osjećaje. Važno je priznati sebi da ste napeti, frustrirani ili iscrpljeni i dopustiti si da te osjećaje osjećate, bez krivnje. Postavljanje granica, i prema sebi i prema djeci, pomaže smanjiti stres i stvara sigurnije emocionalno okruženje za cijelu obitelj.

Briga o sebi - mikropauze, hobiji, tjelesna aktivnost, jednostavno vrijeme za refleksiju – omogućuje roditelju da napuni svoje resurse i reducira kroničnu napetost. Otvorena komunikacija s partnerom, iskreno dijeljenje osjećaja i traženje podrške dodatno jača emocionalnu stabilnost. Profesionalna podrška, kroz terapiju ili grupe roditelja, pruža konkretne strategije za regulaciju stresa, razvoj samopouzdanja i emocionalne otpornosti.

Male svakodnevne prakse - npr. zapisivanje tri stvari na kojima ste zahvalni, kratka šetnja dok se djeca igraju vani ili mini “pauza za disanje” između obveza - mogu drastično smanjiti unutarnju napetost i povećati osjećaj prisutnosti. Sustavno uvođenje ovakvih rituala stvara emocionalnu rezervu koja se prelijeva u kvalitetniju interakciju s djecom i partnerom.

Vrijednost ulaganja u sebe

Nevidljivi stres roditeljstva često ostaje skriven, ali njegova cijena je visoka. Samo roditelji koji su emocionalno uravnoteženi, zdravi i prisutni mogu svojoj djeci pružiti sigurnost, ljubav i stabilnost. Ulaganje u vlastito mentalno zdravlje nije luksuz – to je ključ za sretnu, zdravu i emocionalno povezanu obitelj.

Ako roditelj ignorira vlastite potrebe i misli “Ja sve mogu, proći će ovo” ili “Samo još malo, pa ću se smiriti”, posljedice se često gomilaju: kronična iscrpljenost, emocionalna napetost, nesanica, razdražljivost, slabija povezanost s djecom i partnerom, a dugoročno i rizik od depresivnih ili anksioznih stanja. Nažalost, neki roditelji reagiraju tek kada se bolest već razvije, kada je stres prerastao u ozbiljnije psihičke ili fizičke probleme, i tada je proces oporavka dugotrajniji i zahtjevniji.

Stoga, svaki mali korak koji učinite za sebe – kratka pauza, mini ritual, iskrena komunikacija ili treniranje granica – ima multiplikativni učinak: bolji fokus, smireniji ton, kvalitetniji razgovori s djecom i partnerom te osjećaj da ponovno imate kontrolu nad vlastitim životom.

Ulaganje u sebe znači ne samo očuvati vlastito zdravlje, nego i omogućiti svojoj djeci i obitelji da rastu u sigurnom i emotivno podržavajućem okruženju.

Ako osvijestite da ste stalno napeti, iscrpljeni i ne uspijevate sami sebi pomoći, nemojte čekati - razmislite o traženju stručne podrške. Ponekad je upravo stručna pomoć ključna kako biste ponovno uspostavili ravnotežu i emocionalnu stabilnost za sebe i svoju obitelj.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje