Kod velikih tjelesnih napora naš mozak može početi ‘jesti‘ sam sebe kako bi dobio potrebnu energiju

Kad je ljudski mozak gladan i nedostaje mu energije, može početi „jesti” vlastito masno tkivo kako bi dobio potrebno gorivo, pokazala je španjolska pilot studija čiji nalazi ukazuju na potpuno nov oblik neuroplastičnosti (sposobnost rasta i reorganiziranja neuronskih mreža u mozgu) koji bi mogao pomoći u održavanju funkcioniranja mozga tijekom dugotrajnih napora. Znanstvenici su pratili što se događa u mozgovima maratonaca - skeniranje je pokazalo da tijekom maratona, kada je razina glukoze u mozgu opasno niska, neki neuroni mogu početi „žvakati” mijelin, masnu ovojnicu oko živčanih vlakana u mozgu. Mijelin pomaže neuronima da učinkovitije šalju poruke, ali taj omotač nije samo običan izolator, kako se nekad mislilo. Nova istraživanja sugeriraju da neuroni mogu upotrijebiti te masne ovojnice i promijeniti im debljinu kako bi se prilagodili promjenama u okolišu. Sad se čini da neke moždane stanice mogu čak reciklirati mijelin i pretvoriti ga u gorivo, ali samo ako je krajnje potrebno.

Pad količine mijelina

Skeniranja mozga MR-om, snimljena kod osam maratonaca i dvije maratonke prije i nakon utrke od 42 kilometra, pokazala su jasne promjene u markerima mijelina unutar bijele tvari mozga u kojoj su te masne ovojnice najkoncentriranije. Unutar 24 do 48 sati nakon maratona trkači su pokazali znakove gubitka značajne količine mijelina u područjima mozga povezanima s motoričkim funkcijama i koordinacijom, kao i sa senzornom i emocionalnom integracijom. Dva tjedna nakon događaja, markeri mijelina počeli su se vraćati, a dva mjeseca nakon istrčavanja maratona ponovno su se stabilizirali kod šest sudionika koji su nastavili sa skeniranjem.

Znanstvenici se nadaju kako bi njihova otkrića, objavljena u Nature Metabolism, mogla stvoriti nov pogled na mijelin kao zalihu energije spremnu za korištenje kada ponestane uobičajenih hranjivih tvari za mozak. Misle da mijelin djeluje kao neka vrsta metaboličke sigurnosne mreže, dopuštajući „izgladnjelom” mozgu da uzme potrebno gorivo iz ograničenih područja, dok glavninu bijele tvari ostavlja netaknutom. Svoju su hipotezu nazvali metabolička plastičnost mijelina. Njihova studija jest malena, ali njeni se nalazi slažu s nedavnim istraživanjima na miševima koja su otkrila da se mijelin može koristiti kao rezerva masti kada mozak sisavaca oskudijeva glukozom.

Privremena šteta

Više mijelina sadržano je u dijelovima ljudskog mozga koji su posljednji evoluirali, što sugerira da je upravo ta masna naslaga možda bila ključna za uspjeh naše vrste. Mijelin je važan za funkcioniranje živčanog sustava, a njegovi veliki gubici povezani su s nekim neurološkim bolestima, uključujući multiplu sklerozu. Uzimanjem mijelina samo s nekih mjesta, moždani metabolizam mogao bi nanijeti privremenu štetu vlastitom tkivu kako bi zaštitio organ u cjelini. To se slaže i s kognitivnim studijama koje su otkrile da maratonci imaju značajno sporije vrijeme reakcije i lošije rezultate na testovima pamćenja neposredno nakon utrke, a te se funkcije brzo poboljšavaju s oporavkom.