Otpustiti staro da bih prodisala: Zašto me jesen tjera da čistim i mijenjam sebe

Zašto mi se, kad sam zanovijetala gotovo čitavo ljeto i mrzim vrućinu, teško priviknuti da stiže jesen. Dapače, stigla je. A volim ju, njezine mirise, boje i zvukove. Baš da, i tu ušuškanost i kišu, čak nekad i sivilo. Natjera me da usporim, da uđem u neke kutke kako sebe, tako i stana, koje s lijepim vremenom vani često zanemarim. Kad je vani prelijepo da bih ostala kući, sve ostavljam za sutra. Da iskoristim lijepo vrijeme i sunce, kažem si. Da se napijem vitaminom D. Skupim koraka u nogama za svoje mentalno zdravlje i onda doma u svoj kaos. U svoj pretrpani mali stan koji pokušavam raskrčiti, da prodišemo i stan i ja. Da oslobodimo mjesta za novo. Mislim da sam već pisala o tome, u nekom trenutku sam zaglibila u skoro pa hrčak fazu. Sve da se ne baci, da se iskoristi, da se prenamijeni. I tek kod selidbe bih shvatila koliko previše stvari imam. Trenutačno se gušim u odjeći jer sam nakupovala hrpu onoga što se smije nositi na poslu. Zamisli, imaju dress code koji se mijenja kako vjetar puše, ali ti ga ne osiguraju (a ni ne definiraju dovoljno), pa se sam bacaš u trošak. Što vremena, što novca. I tako skupih nezavidnu hrpetinu odjeće za posao, dok moja ionako prevelika količina odjeće čitavo ljeto stoji sa strane.

I sad ta jesen. Em novi stilovi i slojevi odjeće (za posao i ino), em zatvaranje unutar sebe i stana i završavanje nedovršenog. Ili tek započinjanje. Čišćenja, bacanja, prodavanja stvari (odjeće, knjiga, ostalog) kako bih, ponavljam, prodisala. A nisam imala nijedan dan godišnjeg od kraja prvog mjeseca. Cijelo ljeto radila, najčešće u bolovima (to je za jedan drugi tekst), i sad kad znam što me čeka, bojim se da nemam snage. A opet, kao da se, možda i mazohistički, radujem onom finalnom cilju - lakšim policama, praznijim ormarima i prodisanoj sebi. Otpusti staro da primiš novo, vrišti s jutarnjih memeova s prigodnim šalicama kave. Kakav klišej. I opet istina. Ovaj, kao i svaki put, uz šalicu (zelenog) čaja. Vjerojatno iz šalice koju sam prošle godine kupila u obliku bundeve. I ove godine sam skoro pokleknula najezdi jesenskih motiva za stan ili na odjeći. Rekoh, ne, previše svega imam. Prvo čišćenje i onda sve ostalo. Stigla je jesen, bit će baš onakva kakva treba biti - prepuna otpuštanja starog. Obnavljajuća.

Do idućeg puta, ne treba vam petstota šalica s jesenskim lišćem, treba vam više mira u glavi i reda na policama.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.