Incident zbog kojeg sam se nekoliko minuta osjećala napadnutom i u bezizlaznoj situaciji. Koji dio NE, nije jasan?

„Želim te izvesti na večeru. Nikad u svojih 50-ak godina nisam ovo napravio. Pozvao van nekoga koga prvi put vidim.“ – sve to bio je početak uletavanja meni na, tada, radnom mjestu. Pred drugim klijentima, pred kolegom koji sjedi na metar od mene. Ja sam u pat-poziciji jer sam na radnom mjestu. Moram biti pristojna i fino ga odbiti, ali nije se dao. Dok su me drugi klijenti trebali, uzeo ih je kolega, a ovaj nije posustajao.

„Znaš, imam kćer koja ima 40 godina. I djed sam.“ - moja glava odavno već kalkulira kako i što, tko postaje otac tako mlad i tko i zašto je prihvatljivo da uopće stupa u spolne odnose tako rano. A najviše, zašto bi, po kojoj logici, mislio da će me to privući da prihvatim poziv na večeru.

Ponavljam, bila sam na radnom mjestu gdje se sve vidi i čuje i nikako nisam smjela biti nepristojna, iako je on bio itekako nametljiv, čak i vulgaran. No, politika firme to tolerira jer donosi novac. Osjećala sam se tih nekoliko minuta razgovora prilično napadnutom i u bezizlaznoj situaciji. Do te mjere da sam, opet zbog profesionalne korektnosti, popustila i rekla da može, samo da ga skinem s one stvari. Kao, dogovorit ćemo detalje kasnije. Nije se dogodilo jer sam nakon nekih sat ili dva otišla kući iz smjene te nismo dogovorili detalje večere koja se mogla dogoditi samo i isključivo u njegovoj, očito ne i prepametnoj, glavi.

Želio je iskoristiti mene i situaciju

Sada kad analiziram, od početka „nikad ovo nisam napravio“ ništa nije bilo istina, samo je htio plijen, tj. mene, i iskoristio situaciju gdje ću možda pristati. Srećom, pa sam puno pametnija od njega i radim na svojim granicama već dugo te se ništa nakon tog razgovora nije dogodilo. Srećom i što živim na drugom kraju grada u odnosu na to gdje je on odsjeo. Kolega je također bio neugodno iznenađen, zanimalo ga je tko rađa s 13, kakvi su to uleti, što je htio… Još jedna sreća bila je da je isti dan klijent napravio neugodnost sam sebi, još jednu u nizu, i narednih me dana izbjegavao. Riječ nismo progovorili.

Gotovo da sam zaboravila na taj incident dok danas nisam čula prijateljicu koja prepričava maltene istu stvar, ali vani, u kafiću. Prišao joj je tip (oženjen, s dvoje ili troje djece) i popričao s njom i njezinom frendicom jer se ovlaš poznaju. Pitao je moju V. da odu zajedno jesti jedan dan. Ona je, kategorična i čvrsta kakva jest, odgovorila: „Hvala, ali ne.“

Nije odustao. Pitao je opet, ubacivši da ne moraju ići sami nego da može i ta zajednička prijateljica s njima, a moja V. je opet odbila. Još preciznijim i oštrijim, kratkim: „NE!“

On je i dalje navaljivao. Valjda tu riječ nikad u životu nije čuo ili je toliko egomanijak te je mislio kako se netko usuđuje odbiti ga. Pa to je samo večera, jel. Nije, nije to samo večera nego je vrijeme V., odnosno moje, s nekim s kim ne želim niti večerati.

Nepoštivanje granica

Komentirale smo danas to, pa sam se prisjetila i te moje scene s posla, zašto ljudi ne prihvaćaju „ne“. Ne prihvaćaju naše granice i odluke. Došle smo i do zaključka da smo generacijama odgajali djecu, posebice djevojčice, da budu prepristojne i ljubazne, čak i kad im nešto nije po volji. Da i kad odbiju, odbiju pristojno i u rukavicama. Ako uopće i smiju odbiti. Danas kad smo odrasle, pače, zrele žene, nailazimo na set onih koji i dalje ne prihvaćaju (muškarci, žene, nebitno) da imamo jasno postavljene granice i da biramo što ćemo, s kim i zašto. Da, ako nam nešto ili netko nije po guštu, možemo glatko, čak i „nepristojno“, reći NE. Bez dodatnih objašnjenja i pravdanja jer smo tako odlučile i podvukle crtu. Isto mogu reći i nama, s tim istim granicama, i prihvatit ćemo. I V. i ja ćemo prihvatiti da nas netko odbije, od potpunog neznanca do bliskih ljudi, bez dodatnih objašnjenja.

U redu je reći da ti se netko ili nešto ne sviđa i da nešto ne želiš. U redu je biti jasan u svojoj namjeri i odgovoru, ali navaljivanje i tjeranje na objašnjavanje svojih odluka koje pritom ne štete nikome nije prihvatljivo. Ne i točka. Ne želim. Ne mogu. Neću. I ne, nije ništa osobno, to je zbog mene, mog mira, granica i mojih osjećaja.

Do idućeg puta, pazite se predatora bilo koje vrste i odbijte sve što vam stvara neugodu.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.