Gutanje emocija nas može doslovno ubiti. Terapeutkinja otkriva sve posljedice potiskivanja osjećaja

Emocije su sastavni dio našeg svakodnevnog života i unutarnjeg svijeta. Ipak, mnogi od nas svjesno ili nesvjesno potiskuju svoje osjećaje, bilo da se radi o ljutnji, tuzi, strahu ili čak sreći. Iako se čini da na taj način "držimo stvari pod kontrolom", znanstvena istraživanja jasno pokazuju da potiskivanje emocija nosi brojne opasnosti - kako za naše mentalno zdravlje, tako i za fizičko stanje te međuljudske odnose.

Evo primjera klijentice koja u svakodnevnom životu često skriva svoju tugu i frustraciju jer se boji da će time opteretiti druge. Iako naizgled funkcionira normalno, u privatnosti osjeća duboku usamljenost i nema s kim otvoreno razgovarati o svojim osjećajima. S druge strane, klijent koji je odgojen u uvjerenju da "pravi muškarci ne pokazuju slabost" često potiskuje ljutnju i stres, što se manifestira kroz povremene izljeve bijesa i povlačenje u sebe, zbog čega njegovi odnosi s obitelji i prijateljima trpe.

Iz oba primjera možemo zaključiti da potiskivanje emocija, iako naizgled štiti nas i druge, dugoročno vodi do unutarnje izolacije, narušenih međuljudskih odnosa i pogoršanog emocionalnog zdravlja. Otvoreno izražavanje osjećaja ključno je za održavanje psihičke ravnoteže i kvalitetnih veza s drugima.

Emocionalno potiskivanje i društvene posljedice

Istraživanja jasno pokazuju da potiskivanje emocija negativno utječe na našu socijalnu prilagodbu i kvalitetu odnosa. Studija provedena na studentima, objavljena u časopisu Journal of Personality and Social Psychology, utvrdila je da osobe sklone potiskivanju svojih emocija imaju slabiju društvenu podršku, manju bliskost s drugima te niže zadovoljstvo u društvenim interakcijama. U ljubavnim odnosima takvo potiskivanje često rezultira udaljavanjem partnera jer se osjećaji ne dijele iskreno i otvoreno, što narušava povjerenje i emocionalnu povezanost. Bez izraženih emocija i iskrenog dijaloga, teško je izgraditi duboku intimnost, a nerazriješene emocije mogu stvarati napetost, nesporazume i trajni osjećaj praznine između partnera.

Otvorena komunikacija o osjećajima u ljubavnim odnosima pojačava povjerenje i emocionalnu povezanost.

Yuri A./Shutterstock

Uzroci potiskivanja emocija

Razlozi zbog kojih ljudi potiskuju svoje emocije mogu biti različiti i često su duboko ukorijenjeni u našoj prošlosti, odgoju i društvenim normama. Mnogi su naučili da je izražavanje određenih osjećaja, poput ljutnje ili tuge, neprihvatljivo ili znak slabosti, što ih potiče na zatvaranje i skrivanje istinskih osjećaja.

Također, strah od odbacivanja, osude ili ranjivosti može natjerati pojedince da emocije zadrže za sebe. Osim toga, stresni i traumatski događaji iz prošlosti, poput zanemarivanja, emocionalnog zlostavljanja ili traumatskih iskustava, često dovode do nesvjesnog potiskivanja kako bi se zaštitili od bolnih osjećaja. U konačnici, društveni pritisak i očekivanja, poput ideje da uvijek moramo biti jaki i pozitivni, dodatno otežavaju slobodno izražavanje emocija.

Utjecaj na zdravlje i povećani rizik od smrtnosti

Skrivanje i potiskivanje emocija može imati ozbiljne i dugotrajne posljedice po naše zdravlje. Jedna od najvažnijih studija koja se bavila ovom temom je istraživanje objavljeno u Journal of Behavioral Medicine 2012. godine, a koje je pratilo više od 1.400 odraslih osoba tijekom 12 godina (Kroenke et al., 2012). Cilj studije bio je ispitati povezanost između emocionalnog potiskivanja i rizika od smrtnosti.

Rezultati su bili jasni i zabrinjavajući: sudionici koji su redovito potiskivali svoje emocije pokazali su 35 posto veći rizik od smrti od bilo kojeg uzroka u usporedbi s onima koji su slobodnije izražavali svoje osjećaje. Još izraženiji učinak primijećen je kod specifičnih uzroka smrti – kardiovaskularnih bolesti i raka. Naime, rizik smrti od ovih bolesti bio je gotovo dvostruko veći kod osoba koje su skrivale svoje emocije.

Autori studije zaključili su da kronično potiskivanje emocija stvara dugotrajni stresni odgovor u tijelu, što može izazvati hormonalne neravnoteže, upalne procese i oštećenja na kardiovaskularnom sustavu. Ovo kronično unutarnje "nakupljanje" emocionalnog stresa uzrokuje povećanu ranjivost na bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti u suvremenom društvu. Ova saznanja jasno ukazuju na to da je otvoren i zdrav odnos prema vlastitim emocijama ključan ne samo za mentalnu dobrobit, već i za očuvanje fizičkog zdravlja i dugovječnosti.

Fizički simptomi i loše odluke

Potiskivanje emocija ne utječe samo na psihu nego i na tijelo. Kronični bolovi, umor, poremećaji spavanja, seksualna disfunkcija, ali i slabiji imunitet, problemi s prehranom, zlouporaba supstanci i izostanak tjelesne aktivnosti često su povezani s navikom emocionalnog skrivanja. Osobe koje potiskuju osjećaje češće se ne pridržavaju liječničkih preporuka i sklonije su samodestruktivnom ponašanju, što dodatno pogoršava njihovo zdravstveno stanje.

Mentalno zdravlje i emocionalno zlostavljanje sebe

Kod osoba koje potiskuju emocije često se javljaju značajne i dugotrajne poteškoće u mentalnom zdravlju. Potiskivanje osjećaja zapravo predstavlja oblik emocionalnog zlostavljanja prema samome sebi jer onemogućava prirodan proces suočavanja i obrade unutarnjih stanja. Primjerice, studije provedene na muškarcima oboljelim od raka prostate pokazale su da gotovo polovica njih iskazuje znakove depresije, a potiskivanje emocija povezano je ne samo s depresivnošću, nego i s izraženim osjećajima ljutnje, tugom, poremećajima spavanja te dubokim osjećajem krivnje i srama. Ovi se simptomi često međusobno isprepliću i stvaraju začarani krug emocionalne boli koja se dodatno produbljuje zbog nemogućnosti izražavanja.

Kod žena koje boluju od raka dojke također se često bilježe ozbiljni problemi s mentalnim zdravljem povezani s potiskivanjem emocija. Istraživanja su pokazala da mnoge žene, suočene s dijagnozom raka dojke, iz straha ili društvenih očekivanja potiskuju tugu, strah i ljutnju, što može rezultirati anksioznošću, depresijom i osjećajem izoliranosti. Ovaj način emocionalnog zlostavljanja prema sebi sprječava njihovu sposobnost da se zdravo nose s bolešću i da traže podršku. Primjerice, žene koje ne izražavaju svoje osjećaje često doživljavaju dodatni stres i poremećaje sna, što može negativno utjecati na imunosni sustav i oporavak. Kao i kod muškaraca, ovakav začarani krug emocionalnog potiskivanja može produbiti osjećaje srama, krivnje i bespomoćnosti.

Istraživanja su također ukazala na to da potiskivanje emocija može pojačati agresivnost i impulzivnost.
Na primjer, eksperimentalne studije pokazale su da ljudi koji su skrivali svoje emocije dok su gledali uznemirujuće ili stresne scene kasnije pokazuju veću razinu ljutnje i iritabilnosti u odnosu na one koji su dozvolili sebi slobodno izražavanje osjećaja. Ovo dodatno sugerira da emocionalno zadržavanje ne donosi unutarnji mir, već naprotiv, može izbaciti negativne emocije na štetne načine.

Adolescenti, potisnute emocije i društvene posljedice

Posebno zabrinjavaju podaci o adolescentima, skupini koja je ionako izložena brojnim emocionalnim izazovima i biološkim promjenama. Mladi u dobi od 14 do 19 godina koji potiskuju svoje emocije imaju znatno veću vjerojatnost da će doživjeti suicidalne misli i pokušaje samoubojstva, što jasno pokazuje koliko je emocionalno zdravlje usko povezano s rizikom od samoozljeđivanja i ozbiljnih psihičkih problema. Emocionalno potiskivanje kod mladih često prati osjećaj izolacije, nepripadnosti i unutarnjeg nemira, što dodatno otežava njihovu sposobnost traženja pomoći i podrške.

Postoji snažna poveznica između emocionalnog potiskivanja i izraženijih oblika agresije te nasilnog ponašanja među adolescentima. Mladi koji ne znaju ili ne mogu izraziti svoje frustracije, ljutnju i druge teške emocije ponekad ih usmjeravaju u nasilje prema drugima. To se često manifestira kroz vršnjačko nasilje, zlostavljanje, pa čak i snimanje i objavljivanje takvih scena na društvenim mrežama, što dodatno produbljuje patnju žrtava i širi osjećaj straha i nesigurnosti u zajednici. Ovakvo ponašanje može biti pokušaj da adolescenti privuku pažnju, izraze unutarnju bol ili nadoknade osjećaj nemoći, no u konačnici šteti i njima i njihovim vršnjacima, stvarajući začarani krug nasilja i emocionalne patnje. Zato je ključno poticati mlade na izražavanje emocija i traženje podrške, kako bi se prevenirali ozbiljni psihički problemi i nasilničko ponašanje.

Kada roditelji bolje razumiju svoje emocije, lakše će razgovarati s djecom o njihovim osjećajima.

fizkes/Shutterstock

Nasilničko ponašanje

U Hrvatskoj posljednjih mjeseci i godina svjedočimo učestalijim strašnim događajima i pričama o nasilju među mladima, bilo da se radi o vršnjačkom nasilju u školama, zlostavljanju na sportskim terenima ili nasilju koje se snima i objavljuje na društvenim mrežama. Ti događaji nisu izolirani incidenti, već dio šireg društvenog problema koji odražava neriješene emocionalne i socijalne teškoće kod mladih. Mnogi od tih mladih nasilnika dolaze iz obitelji u kojima se osjećaji često ignoriraju ili potiskuju, gdje je komunikacija otežana, a izražavanje emocija percipira se kao slabost. Roditelji djece nasilnika često nisu svjesni dubine emocionalnih problema svoje djece, a ponekad i sami potiskuju vlastite emocije ili su izloženi nasilju i zlostavljanju unutar obitelji.

Nerijetko se u takvim obiteljima perpetuira obrazac emocionalnog potiskivanja i nepravilnog upravljanja ljutnjom, što kod djece stvara osjećaj unutarnjeg nemira i frustracije koje ne znaju kako izraziti na zdrav način. Umjesto da traže pomoć ili podršku, mladi usmjeravaju svoje emocije u destruktivno ponašanje, što dodatno pogoršava njihov položaj i vodi do problema u školi, u odnosima s vršnjacima pa i s pravosudnim sustavom. Kao jedan od ključnih uzroka i rješenja u ovom kompleksnom problemu nameće se odgovornost roditelja. Roditelji su primarni modeli ponašanja svojoj djeci i imaju presudnu ulogu u razvoju emocionalne inteligencije i sposobnosti izražavanja osjećaja. Kada roditelji ne prepoznaju vlastite emocionalne teškoće ili svjesno ili nesvjesno potiskuju svoje emocije, ne pružaju primjer ni podršku koja je djeci potrebna da bi naučila zdrave načine upravljanja emocijama. Često zanemaruju važnost otvorene komunikacije, što može dovesti do emocionalne distance, nerazumijevanja i konflikata u obitelji.

Stoga je nužno da roditelji preuzmu aktivnu ulogu u emocionalnom odgoju svoje djece - da prepoznaju i izražavaju vlastite emocije, da podrže djecu u izražavanju njihovih osjećaja bez straha od osude ili odbacivanja, te da potiču razvoj empatije i samosvijesti. Sve ove spoznaje ukazuju na važnost osvještavanja i poticanja zdravog izražavanja emocija, kao i potrebe za podrškom u prevenciji i liječenju mentalnih teškoća koje proizlaze iz emocionalnog potiskivanja. Najočitiji znakovi potiskivanja -poput poremećaja sna, kroničnog osjećaja tuge, pojačane ljutnje ili samopovređivanja - zahtijevaju ozbiljan pristup i često stručnu intervenciju.

Zašto "toksična pozitivnost" nije rješenje?

Iako je potiskivanje emocija kod adolescenata često reakcija na pritiske i nerazumijevanje u obiteljskom i društvenom okruženju, važno je razumjeti zašto tzv. "toksična pozitivnost" nije pravi odgovor na te izazove općenito. Često se potiskivanje negativnih osjećaja skriva iza nametnute potrebe za stalnim pokazivanjem optimizma i "snažnosti". Međutim, ignoriranje ili odbacivanje stvarnih, naročito bolnih emocija, može dodatno produbiti unutarnju patnju i otežati iscjeljenje.

Nije rijetkost da ljudi "zatvaraju u bocu" svoje emocije, skrivajući se iza maske stalne pozitivnosti i neprekidnog optimizma, zanemarujući ili čak odbijajući prihvatiti negativne osjećaje. Ovaj fenomen, poznat kao toksična pozitivnost, izrazito šteti našem emocionalnom i mentalnom zdravlju. Kad potiskujemo prirodne i važne osjećaje, dugoročno narušavamo mentalnu ravnotežu. Takav pristup sprječava nas da se suočimo s problemima, da ih razumijemo i riješimo. Umjesto da nam pomažu, potisnute emocije postaju emocionalni teret koji može dovesti do stresa, anksioznosti i osjećaja praznine, stvarajući iluziju da smo "snažni", dok u stvarnosti ignoriramo vlastite unutarnje potrebe i signale.

Kako prihvatiti i zdravo izražavati emocije?

Ključ zdravog emocionalnog života nije u potiskivanju, nego u prihvaćanju emocija i pronalasku sigurnih načina za njihovo izražavanje. Razgovor s bliskim osobama, pisanje dnevnika, kreativni izražaji poput umjetnosti, pa čak i profesionalna podrška psihoterapeuta mogu pomoći u obradi i razumijevanju osjećaja. Emocije su naši saveznici – upozoravaju nas, motiviraju i povezuju s drugima. Kad ih skrivamo, zapravo si činimo medvjeđu uslugu.

Zašto je važno raditi na sebi i svojim emocijama?

Potiskivanje emocija nije znak snage, već put prema dubokoj unutarnjoj neravnoteži i brojnim psihičkim i tjelesnim problemima. Otvaranjem prema svojim osjećajima i svjesnim radom na njihovom prihvaćanju i izražavanju gradimo zdraviji odnos prema sebi i drugima. Proces rada na sebi može biti izazovan, ali je nužan za dugoročno mentalno zdravlje, emocionalnu otpornost i kvalitetu života. Pozivam vas da napravite prvi korak – osvijestite koje emocije potiskujete, dopustite si osjetiti ih i potražite podršku ako je potrebno. Prihvaćanjem vlastitih emocija otvarate vrata iscjeljenju i istinskoj slobodi.

Mirella Rasic Paolini certificirana je stručnjakinja za mentalno, psihološko i cjelokupno zdravlje s međunarodno priznatom edukacijom i višegodišnjim iskustvom u radu s ljudima.