Proljeće i ljeto doba su pričesti, krizme, vjenčanja, ... Domaćini se trude da ničega ne usfali jer o toj bi se sramoti pričalo godinama. Zato obično ispečemo brdo kolača, pripremimo mesa kao da se ništa drugo neće jesti, ruke nam otpadnu od rezanja silnog sira i pršuta, a kruha kupimo kao da će fešta potrajati cijeli tjedan. Naravno da nitko ne želi hranu bacati. Idealno je kada je ne ostane mnogo, pa se višak pojede sutradan. S druge strane, ako toga svega ima uistinu previše, čak i najbolji pršut, izvrsno meso i vrhunski domaći kolači dosade nakon dva dana i Bogu i narodu.
Zašto tim viškom ne obradovati ljude koji su manje sretni? Nikada ne znamo kada će i čija pomoć i nama samima zatrebati.
Ne znamo što nam sutra donosi
Čitajući nedavno na Internetu priloge o beskućnicima, još jednom sam se podsjetila na krhkost čovjekove trenutno sreće. Kroz glavu su mi proletjela sjećanja kako sam u Engleskoj dan za danom išla gladna spavati. Ne zbog neimaštine, u toj nekima obećanoj zemlji, već zbog uvjeravanja obitelji s kojima sam živjela, kako puno jedem?!
(Činjenica je da nisam sjedila već svojski održavala zahtjevna domaćinstva, pa sam se svojoj kući vratila mršavija nego sam otišla.)
Uistinu čovjek ne zna što ga sutra čeka. Danas imaš, sutra nemaš. Često moja sestra zna reći da ako ti je Bog dao, nije ti potpisao, a čovjek se nerijetko bahati i omalovažava druge. Gleda ih s visine misleći da mu nema kraja. Zaboravljamo na onu staru U dobru se ne uzvisi, a u zlu se ne ponizi.
Poučena vlastitim iskustvom, ne volim bacati hranu. Duša me tada zaboli. Ne kupujem ono što ne volimo, niti stvaram zalihe koje bi se prije pokvarile nego ih potrošimo. Nastojim skuhati koliko ćemo pojesti. Skoči mi tlak kad ljudi izvolijevaju. Ne znaju ni sami što bi. E ovo bi, e ono bi, i na kraju hrani nalaze mane. Ako si gladan jedi, a ako nisi, vozi dalje. Budi zahvalan za dar blagostanja i sjeti se ljudi koji upravo ovog trenutka gladuju.
Pomoći potrebitima
Ova je godina, bar za sada, dobra za povrtnjak. Nije bilo nesnosnih vrućina, a povremena kiša je koristila povrću. Dospjeli su mlada mrkva i grašak, tikvice, krastavci, rajčice, ... Šteta je da višak istrune. Ako ste sreće da imate svega u izobilju, podijelite svoj urod s rodbinom, susjedima ili ga odnesite u pučku kuhinju. Ljudima koji nemaju, svaka je, pa i najmanja pomoć velika k'o kuća. Uistinu je šteta da hrana propada ako nekoga može nahraniti.
Ako ste u Splitu ili okolici, a želite učiniti dobro djelo, možete svoje omiljeno jelo skuhati beskućnicima. Najlakše je preko Face-a stupiti u kontakt sa skupinom O la la 366 večera, pa sa svojim društvom dogovoriti datum. Ne treba to biti ništa posebno. Glavno da je ukusno i od srca. I ja sam se nedavno pridružila Večerama s jednostavnim slanim kolačem. Mogu iskreno reći da dobije više onaj koji daje, nego onaj koji prima.
I još samo da ovo kažem. Nema smisla osuđivati beskućnike niti propitivati razloge njihove sudbine. Nitko to nije postao svojom voljom. Pomozite im, ako želite. Uvečer pred spavanje milijun kuna vrijedi osjećaj da ste toga dana učinili dobro djelo. Uistinu je tako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....