Zašto nikad ne bismo smjeli jesti hranu kojoj je istekao rok trajanja?

Krade nam mladost

Naša mladost polako počinje blijedjeti što se više oštećuju stanice u našem tijelu: trošenje i prekidanje interakcije između proteina i DNK, nedovoljno aerobno disanje ili usporavanje funkcija enzima počinju sa sobom vući nadolje i sve ostalo te tijelo s vremenom postaje tako slabo da na kraju umre.

Ako se usporedi meso neke životinje, na primjer srne, stare tri i 25 godina, uočljivo je da je životinja tijekom života nakupila tolika oštećenja na staničnoj razini da je njezino meso puno manje hranjivije nego meso mlađe životinje. Sličan se princip može primijeniti na hranu koja stoji dugo nakon što je uzgojena ili proizvedena jer za to vrijeme gubi nutrijente.

Foto: iStock

Posebno oprezni trebali bismo biti s mesom. Što je starije, to ima manje hranjivih sastojaka u sebi.

Kod ženki rezultati još i gori

Za potrebe istraživanja znanstvenici su analizirali tri različita organizma, gljivice kvasca, miševe i voćne mušice te način na koji reagiraju na hranu različite starosti. Otkrili su da su organizmi koji su bili hranjeni "mladom" hranom, točnije svježim proizvodima, pretrpjeli manje staničnih oštećenja. Znanstvenici su prikupili 5000 mrtvih voćnih mušica koje su živjele oko 45 dana, a ubili su i 5000 mladih voćnih mušica. Zatim su jednu polovicu živih voćnih mušica hranili starim mrtvim mušicama, a polovicu mladim. Miševe su hranili srnetinom starom tri ili 25 godina.

Kod miševa je oštećenje bilo uočljivije kod ženki nego kod mužjaka, no znanstvenici smatraju da se to može pripisati njihovoj veličini. Ženke miševa koje su dobile staru hranu imale su 13 posto kraći životni vijek od ženki koje su jele svježiju hranu, dok kod mužjaka nije uočena gotovo nikakva razlika.