Kako nas ‘poznato’ drži zarobljenima: Terapeutkinja objašnjava zašto ostajemo u lošim vezama

Ponekad u dubini srca osjećamo da nešto nije u redu. Tijelo šalje signale - umor, napetost, nesanicu - dok um pokušava opravdati zašto još trebamo izdržati. Promjena je izazovna jer nosi neizvjesnost, ali i zato što nas prisiljava da preispitamo sve što nam je poznato, sve navike i obrasce na koje smo navikli.

Posebno sam ove tendencije uočila kod ljudi starijih od četrdeset godina. U toj životnoj fazi strah od samoće često je vrlo razumljiv i snažan. Mnogi su navikli na određeni način života, veze i rutine, pa pomisao na promjenu može izazvati tjeskobu i osjećaj nesigurnosti. Ostati u odnosu koji iscrpljuje tada ponekad djeluje sigurnije od hrabrosti da se krene dalje, čak i kada tijelo i um jasno signaliziraju da to nije dobro. Ipak, upravo tu unutarnju hrabrost trebamo probuditi kako bismo sačuvali vlastito zdravlje, mir i osjećaj vlastite vrijednosti.

Većina ljudi ostaje u poznatom odnosu iako osjeća nelagodu jer promjena zahtijeva suočavanje sa strahom, neizvjesnošću i nepoznatim. Naša psiha voli poznato, čak i kada poznato boli. I upravo zbog toga mnogi ostaju, racionaliziraju i nadaju se da će stvari postati bolje same od sebe, dok istovremeno gube kontakt sa sobom i vlastitim potrebama.

‘Možda tražim previše‘

Klijentica je živjela u vezi koja ju je emocionalno iscrpljivala. Partner je bio kritičan, često odsutan i rijetko je pokazivao podršku. Više puta su prekidali, ali bi se ubrzo vraćali jedno drugome. Svaki prekid donosio je kratkotrajni osjećaj olakšanja, ali i snažan strah i krivnju zbog ponovnog povratka. Ana je osjećala da nema prostora za vlastite potrebe, ali je i dalje ostajala. Razlozi koje je sebi ponavljala bili su različiti: "On se može promijeniti", "Možda ja tražim previše", "Bolje poznato nego samoća". Unatoč unutarnjem glasu koji je upozoravao, odlazak joj se činio kao veći teret od ostanka. Ova priča ilustrira kako emocionalna vezanost, strah od gubitka i uvjetovani obrasci mogu držati ljude u odnosima koji im dugoročno nanose štetu. Čak i kada racionalno znamo što je najbolje, osjećaji i duboko usađeni obrasci često preuzimaju kontrolu.

Zašto ostajemo unatoč boli

Ostajanje u iscrpljujućem odnosu rijetko je pitanje partnerova ponašanja samo po sebi. Mnogo češće razlog leži u našim unutarnjim uvjerenjima, ranijim iskustvima i strahovima. Odluka da ostanemo povezana je s tim što nam je poznato, s obrascima koji su nam usađeni još u djetinjstvu te s našom slikom o sebi.

Najčešći razlozi su:

• Strah od gubitka i samoće - osjećaj da nećemo pronaći nikoga drugoga ili da nismo dovoljno vrijedni.
• Navike i uvjetovanost iz djetinjstva - ako smo odrasli u okruženju gdje ljubav znači žrtvu, kritiku ili nestalnost, lakše normaliziramo slične obrasce.
• Krivnja i odgovornost - uvjerenje da smo mi dužni popraviti odnos ili da odlazak znači neuspjeh.
• Niska samoprocjena - što manje vjerujemo u sebe, to nam je teže zamisliti da zaslužujemo bolji odnos.

Posljedice ostajanja u takvim odnosima najčešće se očituju kroz psihičke i tjelesne simptome: kronični umor, anksioznost, depresivna stanja, pad koncentracije, oslabljen imunitet i osjećaj praznine. Često se događa da se osoba osjeća usamljeno u dvoje - fizički prisutna u vezi, ali emocionalno izolirana, nečujna i neshvaćena. Ana, primjerice, unatoč tome što je bila s partnerom, osjećala se kao da razgovara s tuđom osobom; njezini problemi i potrebe nisu bili prepoznati, a svaka interakcija ostavljala ju je iscrpljenom. Takav obrazac vodi do osjećaja praznine i emocionalne iscrpljenosti, a dugoročno može izazvati i kronične tjelesne tegobe poput glavobolja, napetosti u mišićima, probavnih smetnji i smanjenog imuniteta.

kenchiro168/Shutterstock

Kako prepoznati iscrpljujući odnos

Ljudi koji ostaju u takvim vezama često pokazuju:

• osjećaj stalne napetosti i tjeskobe
• gubitak interesa za aktivnosti koje su prije donosile radost
• poteškoće sa spavanjem ili promjene apetita
• osjećaj da hodaju "po ljuskama jaja" u prisustvu partnera
• sumnju u vlastitu vrijednost i kompetentnost
• učestale tjelesne tegobe bez jasnog medicinskog uzroka

Prepoznavanje ovih znakova prvi je korak prema razumijevanju vlastitih potreba i donošenju svjesnih odluka o svom životu i odnosima.

Koračanje prema zdravim odnosima

Ostajanje u iscrpljujućem odnosu može nam se svjesno činiti i izgledati kao sigurnost, dok nas zapravo sve više udaljava od nas samih. Stoga je pravi izazov ne samo odlazak, nego proces unutarnjeg rada na sebi i brige o sebi koji prethodi svakoj odluci. Jedino tako gradimo zdravu sliku o vlastitoj vrijednosti, učimo postavljati granice i vjerovati vlastitim osjećajima.

Briga i rad na sebi donosi puno toga:

• veću otpornost na emocionalne manipulacije
• sposobnost prepoznavanja i mijenjanja vlastitih obrazaca
• jaču samopouzdanost i unutarnji oslonac
• hrabrost za donošenje odluka koje vode prema zdravijem i ispunjenijem životu

Tek kada se okrenemo vlastitom rastu i iscjeljenju, otvaramo prostor za odnose koji nas hrane, podržavaju i motiviraju da budemo ona najbolja moguća verzija sebe. S druge strane, ostajanje u bolnom i disfunkcionalnom odnosu može izgledati kao privremeno rješenje, ipak, ono nas dugoročno udaljava od mira, sreće i osjećaja unutarnje slobode.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje