Da, rak debelog crijeva pogađa sve mlađe! Dr. Mušterić upozorava: Svi oboljeli često su jeli ove dvije namirnice

Rak debelog crijeva bila je bolest starijih ljudi, ali zadnjih godina primjećuje se sve veći broj mlađih muškaraca i žena koji obolijevaju od ovog karcinoma.

I dok je postotak izlječenja u EU znatno veći nego u Hrvatskoj, uzrok tome ne leži u boljem znanju liječnika ili terapija, nego prije svega u preventivi i pregledima kojima se ova bolest može otkriti u ranoj fazi, kada je i njezina izlječivost znatno veća i lakša. Povodom mjeseca svjesnosti o raku debelog crijeva razgovarali smo s dr. med. Goranom Mušterićem, subspecijalistom onkološke kirurgije

Nažalost, broj onkoloških oboljenja svake godine je sve veći. Zašto?

Mi smo nažalost, drugi s dna ljestvice, od nas je lošija jedino Mađarska, a opet po izdvajanjima za liječenje onkoloških bolesnika mi smo u sredini europskih pokazatelja. Ne zaostajemo po opremi, edukaciji liječnika ili po kvaliteti lijekova.

Ono što čini razliku od ostalih europskih zemalja je kasno otkrivanje ove bolesti, u trećem i četvrtom stadiju, kad je karcinom već uznapredovao.

Što rade europski pacijenti, a mi ne radimo?

Oni imaju visoku svijest o preventivi i odazivaju se na rane preglede, na testiranja, na testiranje stolice i skriveno krvarenje koje nije vidljivo u stolici i naravno idu rano na kolonoskopiju.

Zašto se mi ne odazivamo na te pozive? Je li u pitanju strah, neznanje ili nešto treće?

Prvenstveno mislim da je u pitanju strah, koji proizlazi iz neznanja. Kolonoskopije se ljudi boje zbog uvriježenog mišljenja da je ona bolna ili barem neugodna. To je istina kod pacijenata koji su već imali neki zahvat na abdomenu, gdje postoje priraslice, pa je otežani prolaz endoskopom kroz crijeva.

Kolonoskopiju je moguće raditi u kratkoj općoj anesteziji, što liječniku donekle otežava pregled, ali je za pacijenta potpuno bezbolno.

Je li strah dovoljna indikacija da se pregled radi u anesteziji?

Svakako, a ljudi se boje tog pregleda ne samo radi boli, nego i radi rezultata, jer se većina ljudi odmah vide sa stomom, što naravno ne mora uopće biti slučaj. Ipak, prvo pitanje nakon što se utvrdi takva dijagnoza je vezano za korištenje stome i kako ju izbjeći. U mojoj dugogodišnjoj praksi ja se često susrećem s tim strahovima, mogu ih razumjeti, ali ih ne mogu opravdati.

Ranim pregledom i utvrđivanje dijagnoze u prvoj fazi, izgledi za preživljavanje su veći od 90 posto.

Ljudi se boje kolonoskopije, boje se dijagnoze, boje se nošenja stome u ostatku života, boje se ishoda liječenja, i naravno boje se jesu li u onih 10 posto pacijenata kojima se karcinom otkrije u kasnoj fazi. Baš zato moraju shvatiti da je odgovornost za njihovo zdravlje u njihovim rukama.

Loš, baš jako loš. Taj program je zaživio 2007., dobro je napravljen, zamišljen i strukturiran, napravljen je za ljude od 50 do 74 godine, bez posebnog rizika oboljenja. Na kućnu adresu dobijete poziv, upute i aparaturu za testiranje stolice na skriveno krvarenje, a uzorak jednog dana morate poslati u laboratorij. Ako nalazi budu loši, pacijent bude pozvan na kolonoskopiju koja ide posebnim protokolom, bez liste čekanja.

Na to se javi od 16-20 posto ljudi, a odaziv u Sloveniji je 70 posto. Slovenija je na temelju toga u zadnjih pet godina za 20 posto smanjila pojavnost novooboljelih. Mi stalno radimo na podizanju svijesti, ovaj mjesec je posebno aktivno hrvatsko društvo gastroenterologa koji govore o važnosti prevencije.

Kolonoskopski pregled od pola sata, može biti najvažnijih pola sata u vašem životu.

Sve češće obolijevaju i mladi ljudi, iako je to nekada bila bolest starijih osoba!

Imamo pacijente mlađe od pedeset godina, ali i one mlađe od četrdeset i to jest zabrinjavajuće. Više od 80 posto takvih pacijenata nije opterećeno obiteljskom anamnezom. U znanstvenoj literaturi se još ne nalazi točan razlog te pojave, ali je sigurno veliki uzrok današnji sjedilački način života, loša prehrana, puno pržene hrane, malo povrća i voća, pretilost. Hrvati su prvi u Europi po pretilosti i to nas treba ozbiljno brinuti.

Karcinom debelog crijeva je drugi po broju oboljelih, iza karcinoma pluća za muškarce i karcinoma dojke za žene. Ta je bolest u ozbiljnom porastu.

Je li krivac za ovu bolest prevelika konzumacija crvenog mesa?

Taj podatak također nećete naći u stručnoj literaturi, ali kada pogledate način prehrane oboljelih, svi oni u prehrani imaju crveno meso i mesne prerađevine puno više zastupljene od povrća i voća. Takvo meso kod termičke obrade na visokim temperaturama otpušta spojeve koje dovode do promjena na genima, to dovodi do stvaranja polipa, pa onda i kancerogenih tvorevina. Takvom prehranom crijeva se teže prazne, stolica se duže zadržava u crijevima, sluznica je duže izložena agensima i sve to dovodi do bolesti.

Je li svaki polip potencijalni karcinom?

Nije, većina polipa je dobroćudna, ali je svaki karcinom nastao iz polipa. Zato je važna kolonoskopija, jer se za vrijeme te pretrage polip može bioptirati ili odstraniti i mi smo već riješili veliki problem.

Vratimo se na prevenciju. Što trebamo redovito raditi nakon četrdesete godine?

Svakako treba znati obiteljsku anamnezu, ako u obitelji užoj, ali i široj postoji ovo oboljenje, osoba se nakon četrdesete mora javiti svojem liječniku radi testiranja na skriveno krvarenje. Ako je obiteljsko obolijevanje bilo prije četrdesete godine, onda se prva kolonoskopija radi već oko 35 godine.

Dvadeset posto oboljelih ima neku genetsku podlogu, obiteljska polipoza je također indikator oboljenja, kao i ulcerozni kolitis i Chronova bolest.

Koji su sigurni pokazatelji karcinoma?

Svako krvarenje koje se pojavi je ozbiljan alarm. Ono može biti zbog hemoroida, ali i ne mora. Mogu krvariti hemoroidi, ali potencijalni tumor sam par cm dalje također može biti uzrok krvarenja u stolici. Hemoroidi nisu povezani s karcinomom, ali ukazuju na puno sjedenja, lošu prehranu, premalo vlakana, a to sve ima veze s bolešću o kojoj govorimo.

Sljedeći simptomi su umor i malaksalost. Postoji li tumor na desnoj strani kolona, gdje je crijevo puno šire,tumor može pomalo krvariti iako se to ne vidi u stolici, tome nam služi spomenuti test na skriveno krvarenje. Ali recimo, anemija može ukazivati na karcinomske promjene. Zato su umor i malaksalost razlog da se naprave testovi crvenih krvnih zrnaca a zatim i kolonoskopija.

Kako se tumor razvija po fazama?

Faze su bitne zbog mogućnosti izlječenja, kao i izbora načina liječenja.

Tumor stadija 1 je ograničen na dio stijenke crijeva i tu je dovoljna operacijska intervencija. Pet godina od operacije, 90 posto tih pacijenata preživi.

Vrlo slično je i u stadiju 2.

Stadij 3 tumorske bolesti znači da je on već probio stijenku crijeva i zahvatio je limfne čvorove, tada se pristupa kirurškoj intervenciji ali i zračenju, te kemoterapiji. Takvih pacijenata u idućih pet godina preživi oko 60 posto. U 4. stadiju bolesti znači da je tumor probio crijevo, metastazirao na druge, ponekad i udaljene organe. U ovoj fazi nakon petogodišnjeg liječenja preživi do 10 posto pacijenata.

Na žalost, u trenutku dijagnoze karcinoma debelog crijeva, 50 posto pacijenata već ima udaljene metastaze. Tako je u cijelom svijetu. To su tumori koji ne daju neke značajne simptome i male promjene ljudi često zanemare. Kod nas, najčešće dolaze pacijenti 3. i 4. faze tumora. Zato su izgledi u izlječenje dramatično smanjeni. Ako je primarni tumor na debelom crijevu, vrlo često imamo metastaze na jetru ili pluća.

Koliko je (ne)redovita stolica važna za razvoj bolesti?

Ona neće imati utjecaj u kratkom roku, ali dugoročno ona ukazuje da crijeva ne funkcioniraju dobro i da nešto hitno treba mijenjati. Pušenje i konzumacija alkohola su također vrlo štetni i dugoročno imaju posljedice kod razvoja bolesti.

Ovo sve treba ozbiljno shvatiti. U Hrvatskoj je više od 26.000 onkoloških bolesnika i taj broj stalno raste. Više od 13.000 ljudi u godini umre od nekog oblika karcinoma.

Ponavljam na kraju, pregled traje pola sata, a to može biti najvažnijih pola sata u vašem životu.