Priča biciklistice Maje: Na dva kotača osjećam se živom, svakodnevna vožnja iz temelja mi je promijenila život nabolje

Zamislite situaciju: treći kat bez lifta, dijete od dvije godine u kolicima i svakodnevne obaveze koje čekaju. Za većinu roditelja to bi bila noćna mora. Za psihologinju Maju Bonačić to je bila prilika da potpuno promijeni način života. Umjesto da se bori sa stubama i kolicima, donijela je odluku koja će joj promijeniti ne samo svakodnevicu, već i cijeli pristup životu - zamijenila je kolica biciklom.

Kada nužda postane strast

- Nisam imala neki poseban plan ili filozofiju iza toga. Jednostavno sam živjela na trećem katu bez lifta, kolica su bila krajnje nepraktična, a bicikl je bio najjednostavniji način da krenem i obavim sve što trebam - objašnjava Maja. Ono što je započelo kao praktično rješenje logističkog problema, vrlo brzo postalo je mnogo više od toga. Svakodnevne vožnje s djetetom u sjedalici postale su ritual - jutarnji zrak, maštanje, sloboda pokreta.

- Najbrže je tako išlo. Dok bi ljudi stajali u gužvama ili čekali parking, ja sam već bila na odredištu - prisjeća se Maja. Njena rutina bila je jasna: svaki dan biciklom s Maksimira na Rudeš, gdje je radila, i natrag. Kilometri su se nizali, kondicija rasla, a bicikl postao neodvojiv dio identiteta. Ali pravi preokret dogodio se kada je Maja počela razmišljati o triatlonu.

- Shvatila sam da, ako želim ozbiljno ući u triatlon, moram naučiti zaista dobro voziti bicikl. To više nije bilo samo prevoženje od točke A do točke B, trebala sam tehniku, izdržljivost, razumijevanje bicikla kao sportskog alata - kaže Maja kojoj je bicikliranje preraslo u pravu strast.

Zdravlje tijela i duše

Kada razgovaramo o dobrobitima bicikliranja, Maja ne govori samo o mišićima i kondiciji. - Naravno da sam fizički postala mnogo spremnija. Stepenice do stana koje su me prije iscrpljivale, sada su mi obična rutina. Ali ono što je možda još važnije, bicikliranje mi je postalo mentalna terapija - otkriva. Stres modernog života, prometne gužve, osjećaj da si zarobljen u četiri zida automobila, sve to nestaje onog trenutka kad se popne na bicikl.

- Kad se provozam gradom ujutro, dok je zrak još svjež i promet tek kreće, to je moj trenutak mira. Nema zatvorenog prostora, nema nervoze zbog kolone koja se ne miče, samo ja, bicikl i grad koji se budi - opisuje Maja. Osim mentalnog blagostanja, bicikl joj je poslužio i kao odličan preventivni alat u sportskom smislu.

- Trčanje opterećuje zglobove, to je činjenica. Bicikliranje mi je omogućilo da održavam i dalje gradim kondiciju, a da pritom smanjujem rizik od ozljeda. To je bio savršen dodatak mom trčanju - ističe ova strastvena biciklistica i dodaje da je možda najvažnija stvar osjećaj slobode. - Na biciklu možeš doći do mjesta gdje nikad ne bi mogao pješice jer je previše daleko. A automobilom ne možeš osjetiti tu povezanost s prirodom, taj osjećaj da si dio okoline kroz koju se krećeš. To je posebna vrsta zadovoljstva koja te jednostavno ispunjava - govori.

Gradske ulice i planinske staze

Majina ljubav prema bicikliranju brzo je prerasla gradske okvire. Ono što je započelo kao praktična vožnja do posla razvilo se u pravu avanturu po najljepšim lokacijama Hrvatske.

- Imam svoje omiljene rute koje stalno istražujem i vraćam im se - kaže s entuzijazmom. Među njezinim najdražim destinacijama su Sljeme, Tršćina, Dragonožica, Samoborsko gorje, Zagorje, pa čak i ruta od Petrove Gore do Une.

- Svaka od tih lokacija ima svoj šarm. Sljeme je blizu, dostupno, a nudi nevjerojatne staze. Samoborsko gorje je poput bajke - šume, mirisi, tišina. Zagorje ima tu nježnost krajolika koja te opušta dok voziš - opisuje i posebno ističe Bike Park Sljeme kao savršeno mjesto za sve razine biciklista.

- Staze su označene s ocjenama težine, što je odlično jer možeš birati prema svojoj razini. Plus, ako imaš godišnju kartu žičare, vožnja Bike Parkom je besplatna. To je nevjerojatna ponuda koju bi više ljudi trebalo iskoristiti - savjetuje Maja. Za one koji tek počinju ili žele istražiti nove rute, Maja preporučuje korištenje besplatnih aplikacija za planiranje.

- Možeš točno izračunati koliko ćeš kilometara prijeći, kakvo je stanje na terenu, gdje izbjegavati promet. To ti daje sigurnost i dopušta da fokusno uživaš u vožnji, a ne da brineš hoćeš li se izgubiti ili završiti usred neke užasne gužve - dodaje.

Maja Bonačić u jednoj od biciklističkih avantura u prirodi

Privatna fotografija

Sigurnost na prvom mjestu

Kao netko tko već godinama svakodnevno biciklira po Zagrebu, Maja je primijetila značajne promjene u odnosu vozača prema biciklistima. - Stvarno se vidi razlika u posljednjih pet do deset godina. Vozači su generalno manje agresivni, više paze na bicikliste, poštuju ih kao ravnopravne sudionike u prometu - kaže i priznaje da ipak nije sve savršeno: - Povremeno naletim na nekog tko jednostavno ne vodi računa, ali to nije pravilo. Važno je shvatiti da odgovornost nije samo na vozačima, i biciklisti mogu biti neodgovorni. To je zajednička odgovornost.

Ono što Maja smatra ključnim za daljnji razvoj biciklističke kulture u Zagrebu jest poboljšanje infrastrukture. Imamo sve više biciklističkih staza, što je fantastično. Ali trebamo nastaviti s tim razvojem - posebne prometne trake, jasnija signalizacija, sigurniji izlazi iz grada. To bi moglo potaknuti mnogo više ljudi da ostave auto i uzmu bicikl. Upravo izlazak iz centra grada prema periferiji ili prirodi predstavlja najveći izazov.

- Kad se trebam probiti kroz gužvu do početne točke svoje rekreacijske rute, to može biti naporno. Zato često koristim automobil da prevezem bicikl do neke polazne točke - parking kod žičare, neki odmak od grada - i tek onda nastavljam biciklom. To je kompromis koji funkcionira, ali bilo bi sjajno kad bi i ta ruta bila sigurnija za vožnju biciklom - smatra Maja.

Životni stil

Ono što posebno oduševljava u Majinoj priči jest kako je bicikliranje prirodno utkano u svaki segment njezina života. Nije riječ o trendu ili privremenom hobiju, to je način života koji je donijela svjesnu odluku usvojiti i održavati.

- Nije mi nikad bilo teško motivirati se. Bicikl mi nikad nije bio obaveza, uvijek je bio privilegija, mogućnost da se maknem, provjetrim, osjetim se živom. Čak i kad sam umorna, znam da će mi vožnja dati energiju, a ne oduzeti je - kaže Maja. Ističe kako bi voljela vidjeti još snažniju biciklističku kulturu u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj.

- Imamo predivne lokacije, imamo sve uvjete. Trebaju nam još bolja infrastruktura, više svijesti, poticaji za ljude da ostave automobile i uzmu bicikle - naglašava. Voljela bi, dodaje, više kampanji za podizanje svijesti o važnosti kacige, više besplatnih radionica o održavanju bicikala, razvoj novih označenih staza s jasnim oznakama težine te unapređenje sigurnosti na prometnicama. - Ako ljudi vide da je sigurno, da je podrška tu, da infrastruktura postoji, promijenit će navike. Jednostavno trebamo stvoriti okruženje koje potiče taj izbor - uvjerena je.

- Ako netko razmišlja treba li krenuti s bicikliranjem, moj savjet je: krenite! Ne razmišljajte previše, ne čekajte savršen trenutak, ne tražite izgovore. Uzmite bicikl, stavite kacigu i krenite. Prvi kilometri možda neće biti najljepši, ali vrlo brzo ćete shvatiti zašto toliko ljudi voli bicikl. Osjećaj slobode, vjetar u kosi, svijest da ste vi ti koji pokreću sve. Nema cijene za to - zaključuje strastvena biciklistica.

Maja Bonačić, psihologinja i biciklistica, snimljena u zagrebačkim Gračanima

Dragan Matić/Cropix

Savjeti za one koji žele krenuti

Za sve koji razmišljaju o tome da bicikl postane dio njihova života, biciklistica Maja Bonačić ima nekoliko ključnih savjeta. Začinjeni su vlastitim iskustvom i pogreškama iz kojih je učila.

Kaciga je must-have: Ne zanima me je li zakonski obavezna ili nije. Kaciga se nosi uvijek, bez iznimke. Nije vrijedna nikakva vožnja glave bez zaštite. Kćer sam odmalena navikla na kacigu i ona to sada doživljava kao nešto sasvim normalno i ne ide na bicikl bez nje.

Ulaganje u kvalitetu: Na početku može izgledati skupo kupiti kvalitetan bicikl, ali stvarno se isplati. Jeftini bicikli znače stalno održavanje, kvarovi, frustracija. Jednom kad uložiš u dobar bicikl, troškovi održavanja padnu, vožnja je ugodnija, a i sigurnija si. To nije trošak, to je investicija.

Osnovno održavanje: Ključno znati barem osnovne stvari: kako zamijeniti zračnicu, podesiti lanac, koristiti pumpu. Ne moraš biti mehaničar, ali ako ti se probuši guma negdje u šumi, moraš znati kako riješiti problem. Inače te čeka dug hod do kuće, kaže. Za one koji se ne osjećaju sigurni sami učiti, preporučuje besplatne radionice u kojima se uči u opuštenoj atmosferi.

Oprema nije luksuz: Ne treba trošiti bogatstvo na opremu, ali trebaju vam vodootporna odjeća za kišu, toplo odijelo za zimu, rukavice, zaštita za uši. Postoje pristupačne opcije, trgovine koje odlično rade svoj posao.

Planirajte rutu: Prije nego što krenete na novu rutu, koristite aplikacije za tu namjenu. Izračunajte kilometražu, provjerite kakav je teren, izbjegnite prometne zone koliko možete. To vam daje osjećaj kontrole i dopušta da se opustite i uživate, umjesto da se brinete.