Naš sustav pamćenja je konstruiran tako da je u nekoj mjeri zaboravljanje normalna pojava

 Shutterstock
obratite pažnju

Stručnjaci upozoravaju: U ovom slučaju je naša zaboravnost razlog da potražimo pomoć

Mnoge prilike u svakodnevnom životu mogu nas natjerati da se zapitamo jesu li praznine u našem pamćenju normalne, znak kognitivnog propadanja ili čak početak demencije

Vozite se s posla kući istim putem već pet godina. No, u posljednje vrijeme zaustavljate se na istom raskrižju pokušavajući se sjetiti trebate li skrenuti lijevo ili desno. Mnoge prilike u svakodnevnom životu mogu nas natjerati da se zapitamo jesu li praznine u našem pamćenju normalne, znak kognitivnog propadanja ili čak početak demencije. Naša prva pomisao može biti da je to posljedica propadanja mozga. I istina je da se, baš kao i ostatak našeg tijela, stanice mozga smanjuju kako starimo. Osim toga, održavaju manje veza s drugim neuronima i pohranjuju manje kemikalija potrebnih za slanje poruka drugim neuronima. No, nisu sve rupe u pamćenju posljedica promjena u neuronima povezanim sa starošću. U mnogim slučajevima, faktori koji utječu na to mnogu su banalniji, poput umora, anksioznosti ili distrakcije.


Doza zaboravnosti je normalna

Naš sustav pamćenja je konstruiran tako da je u nekoj mjeri zaboravljanje normalna pojava. Zadržavanje sjećanja ne predstavlja samo napor za naš organizam, već prevelika količina informacija može usporiti ili omesti povlačenje specifičnih sjećanja iz pamćenja. Nažalost, nije uvijek na nama da odlučimo što je važno i što bi trebalo biti zapamćeno. Naš mozak to čini za nas. Općenito, može se reći da mozak preferira socijalne informacije (najnovije tračeve), no lako odbacuje apstraktne informacije (poput brojeva). Gubitak pamćenja postaje problem onda kad počne utjecati na vaš svakodnevni život. Nije velik problem ako se ne možete sjetiti trebate li skrenuti lijevo ili desno. No, ako se ne možete sjetiti zašto ste uopće sjeli za volan, kamo ste namjeravali ići ili čak kako se vozi, to nije normalno. To su znakovi koji upućuju da nešto nije u redu i da bi to trebalo istražiti.


Blagi kognitivni poremećaj

Put od gubitka pamćenja povezanog sa starenjem do gubitka pamćenja koje je zabrinjavajuće naziva se blagi kognitivni poremećaj. Stupanj poremećaja može ostati stabilan, može se poboljšati ili pogoršati. Kako bilo, on uvijek upućuje na povećan rizik (tri do pet puta veći rizik) za buduću neurodegenerativnu bolest kao što je demencija. Svake godine oko 10-15 posto osoba s blagim kognitivnim poremećajem razvije demenciju. Za osobe s blagim kognitivnim poremećajem, sposobnost za obavljanje uobičajenih aktivnosti postupno postaje sve manja. Osim gubitka pamćenja, može biti praćena i problemima s govorom, razmišljanjem i sposobnošću donošenja odluka. Dijagnoza blagog kognitivnog poremećaja može biti poput dvostruke oštrice. S jedne strane potvrđuje nečiju zabrinutost da je njihov gubitak pamćenja abnormalan i povećava zabrinutost da će s vremenom razviti demenciju, dok s druge strane takva dijagnoza može dovesti do pronalaženja potencijalne terapije i planiranja budućnosti.


Gubljenje u prostoru može biti rani simptom

Poremećaj u snalaženju u prostoru smatra se ranim znakom Alzheimerove bolesti koja je najčešći tip demencije. Studije u kojima su analizirane slike magnetske rezonance pokazale su da su područja koja su ključna za podršku pamćenja povezanih s okolišnim prostorom prva na udaru kod ove degenerativne bolesti. Stoga značajnija učestalost situacija kada se gubimo može biti zabrinjavajući znak većih i značajnijih poteškoća s pamćenjem u budućnosti. S obzirom na povezanost između sposobnosti da pronađete put do cilja i demencije, postoji snažna potreba za razvijanjem i primjenom standardiziranog testa za prepoznavanje tog deficita što je ranije moguće. Zasad stručna literatura opisuje razne pristupe, od testova s olovkom i papirom ili virtualne stvarnosti do navigacije u stvarnom životu, no još uvijek ne postoji zlatni standard. Veliki je izazov razviti test koji je precizan, cijenom dostupan i lako se može provoditi u preopterećenim bolničkim ustanovama. Zasad je razvijen petominutni test u kojem se ispitanike traži da zapamte slike kuća potom se testira njihova sposobnost da uoče razliku između slika koje su upamtili i seta novih slika kuća. Primijećeno je da test dobro funkcionira u predviđanju prirodnih varijacija u sposobnosti pronalaženja puta kod mladih i zdravih ljudi, no trenutačno se još uvijek procjenjuje učinkovitost tog testa kod starijih osoba.


ČITAJTE I: Je li riječ o Alzheimeru? Riješite mini test i saznajte to na vrijeme...


Kad rupe u pamćenju postanu redovite, potražite pomoć

Svakodnevna zaboravnost nije nešto o čemu biste trebali brinuti, no pametno je potražiti pomoć stručnjaka kad poremećaj postane izraženiji i učestaliji. Iako zasad još ne postoji lijek za Alzheimerovu bolest, rano otkrivanje će vam omogućiti da isplanirate svoju budućnost i pronađete odgovarajući način za držanje bolesti pod kontrolom.

Linker
28. rujan 2024 04:17