Snažan antioksidans iz omiljenih mediteranskih začinskih biljaka istražuje se kao mogući lijek za Alzheimerovu bolest

Trajna upala jedan je od čimbenika koji vode kognitivnom propadanju u Alzheimerovoj bolesti, glavnom uzroku demencija u svijetu. Nova američka studija proučavala je djelovanje karnozne kiseline - sastojka omiljenih mediteranskih začinskih biljaka ružmarina i kadulje - i pokazala da taj antioksidans snažnog protuupalnog djelovanja može pokrenuti enzime koji čine prirodni obrambeni sustav tijela. Ružmarin je i u tradicionalnoj medicini poznat kao lijek koji, među ostalim, može poboljšati pamćenje i rad mozga.

No, čista karnozna kiselina previše je nestabilna da bi se koristila kao lijek, pa su znanstvenici s Istraživačkog instituta Scripps u La Jolli sintetizirali njezin stabilan oblik, nazvan diAcCA. Taj se spoj u potpunosti pretvara u karnoznu kiselinu u crijevima prije nego što se apsorbira u krvotok. Štoviše, proizvodi više karnozne kiseline u krvi nego kod uzimanja same karnozne kiseline, kažu znanstvenici.

Više veza u mozgu

Kako je objavljeno u publikaciji Antioxidants, u liječenju Alzheimerove bolesti kod mišjih modela, korištenim dozama diAcCA postignute su terapijske doze karnozne kiseline u mozgu što je vodilo do poboljšanog pamćenja i gušćih sinapsi (veze između moždanih stanica), odnosno većeg broja sinapsi u mozgu. Poznato je da je i pad broja sinapsi usko povezan s demencijom u Alzheimerovoj bolesti.

Analiza uzoraka tkiva otkrila je i da je karnozna kiselina značajno smanjila upalu u mozgu. Ovaj je lijek jedinstven po tome što ga na djelovanje potiče upravo upala i stoga je aktivan samo u područjima mozga koja su napadnuta upalom. Takva selektivnost ograničava potencijalne nuspojave karnozne kiseline, koju američka Agencija za hranu i lijekove smatra „općenito sigurnom”.

- Boreći se spojem diAcCA protiv upale i oksidativnog stresa, zapravo smo povećali broj sinapsi u mozgu te smo uklonili proteine kao što su fosforilirani tau protein i amiloid beta, za koje se smatra da pokreću Alzheimerovu bolest i služe kao biomarkeri procesa bolesti – rekao je dr. sc. Stuart Lipton, vodeći autor studije.

Prema normali

Liptonovov tim prethodno je utvrdio da karnozna kiselina prelazi krvno-moždanu barijeru i pokreće proces koji uključuje antioksidativne i protuupalne gene. No, spoj lako oksidira, zbog čega je neprikladan kao lijek, pa su u ovom istraživanju upotrebljavali sintetizirani derivat diAcCA, stabilan i visoke bioraspoloživosti. Davali su ga miševima tijekom tri mjeseca te su testirali njihovo prostorno učenje i pamćenje u testovima ponašanja, a na koncu i analizirali moždano tkivo pod mikroskopom.

- Rezultati svih testova pamćenja poboljšavali su se s uzimanjem lijeka. K tome, lijek nije samo usporio propadanje, nego je praktički vratio stanje u normalu - naglasio je Lipton. Uz to, miševi su dobro podnosili spoj, a pokazalo se da im je on uzgred čak ublažio osnovnu upalu u jednjaku i želucu.

Lipton vidi puno potencijala u spoju diAcCA; mogao bi djelovati samostalno kao protuupalni lijek, ali mogao bi se i kombinirati s postojećim tretmanima. Smatra da bi se spoj mogao istražiti i kao tretman za druge poremećaje obilježene upalom, poput dijabetesa tipa 2, bolesti srca i drugih oblika neurodegeneracije, poput Parkinsonove bolesti.