Hrvati uzimaju vrlo mnogo lijekova za koje se troši vrlo mnogo novca. Prema HALMED-u, u 2023. trošilo se 1540,60 dnevnih doza lijekova na tisuću stanovnika na dan, što je 5,4 posto više nego u prethodnoj godini. Ukupna potrošnja bila je iznad 1,5 milijarde eura, najvećim dijelom išla je za lijekove za liječenje zloćudnih bolesti i imunomodulatore, zatim na lijekove s učinkom na probavni sustav, na živčani sustav te na krv i krvotvorne organe. Prema dnevnim dozama najviše su se izdavali lijekovi za kardiovaskularni sustav, za probavni sustav i za smirenje. Pojedinačno, najviše su se trošili vitamin D, koji je zabilježio 17-postotni skok potrošnje, jedan oblik statina i jedan oblik lijeka protiv žgaravice. Od bezreceptnih lijekova građani su najviše potrošili na paracetamol i ibuprofen, po deset milijuna eura za svaki od njih.
Upućuju ih i liječnici
Možda bi se očekivalo da uz toliku potrošnju lijekova ide i neki organizirani oblik praćenja njihove učinkovitosti, no velik dio terapija nije optimiziran - nekada se lijekovi preskaču, drugi put se uzimaju nepotrebno - pa se još dodatno troši na saniranje nuspojava i nereguliranih zdravstvenih stanja, što bi se moglo izbjeći bolje određenom terapijom. Zasad jedino mjesto u Hrvatskoj na kojem građani mogu dobiti uslugu upravljanja terapijom lijekovima je Farmakoterapijsko savjetovalište Doma zdravlja Zagreb Centar, namijenjeno svima koji uzimaju veći broj lijekova (na recept, bezreceptnih, dodataka prehrani...), koji trpe nuspojave lijekova, imaju teškoća ili dvojbi oko uzimanja lijekova, kao i onima čija terapija zahtijeva pomno praćenje.
- Savjetovalište je besplatno i za njega ne treba uputnica. Za prvi dolazak dovoljno nam se javiti u dogovoru s liječnikom obiteljske medicine ili specijalistom, a trenutno se na termin čeka oko dva mjeseca, jer potrebe za ovakvim oblikom skrbi doista su velike - kaže mag. farmacije Lucija Ana Bićanić, jedna od dviju zaposlenica Savjetovališta.
- Ljudi nam se najviše javljaju zato što uzimaju puno lijekova, pitaju se trebaju li im baš svi, zanima ih ima li interakcija među lijekovima, brinu se zbog nuspojava ili pak piju dosta lijekova, a nije im ništa bolje. Neki sami iniciraju dolazak, druge upućuju liječnici.
Od Vukovara do Dubrovnika
U Savjetovalište dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, od Vukovara do Dubrovnika. U nešto manjem opsegu rade se i online konzultacije - pacijenti mogu poslati nalaze elektroničkom poštom pa se dogovori termin konzultacija. Tako najčešće postupaju mlađi onkološki pacijenti, kaže mag. Bićanić. Otprilike deset posto pacijenata Savjetovališta nije iz Zagreba, a od onih koji se konzultiraju online najviše ih je iz Dalmacije (Split, Dubrovnik), potom s otoka (npr. Lošinj) te iz Istre.
Najčešći su pacijenti osobe starije od 65 godina koje imaju desetak dijagnoza i uzimaju više od deset lijekova. Druga najzastupljenija skupina su mlađe onkološke pacijentice s karcinomom dojke koje često upućuje udruga Sve za nju. Među neonkološkim pacijentima vodeće su dijagnoze visoki krvni tlak, povišeni šećer, povišene masnoće, bolovi i nesanica, a pridružuje im se i gastritis.
- Mnogi kronični pacijenti koji nam dolaze imaju sve te dijagnoze, što automatski znači velik broj lijekova. Najvažnije je provjeriti jesu li svi ti lijekovi indicirani i stvarno potrebni. Treba vidjeti i jesu li učinkoviti, primjerice je li tlak uz taj lijek dobro reguliran, kakve su vrijednosti šećera i masnoća, a pitamo pacijente i za prehranu. Ako rezultati nisu dobri, prilagođavamo dozu. Naravno, provjerimo je li lijek siguran za osobu, izaziva li neke nuspojave ili je možda kontraindiciran s obzirom na neko drugo pacijentovo zdravstveno stanje, primjerice oštećenje bubrega. Treba vidjeti ima li pacijent teškoća s uzimanjem lijeka, preskače li ga ili zaboravlja uzeti, odgovara li mu režim doziranja - navodi naša sugovornica.
Lijekovi i suplementi
Osim nedoumica oko terapija za kronične bolesti, česta su i pitanja onkoloških pacijenata o dodacima prehrani. Zanima ih mogu li što uzimati kao pomoć za vrijeme kemoterapije i radioterapije, kao i za saniranje nuspojava kemoterapije i radioterapije.
- Jedan od najčešćih razloga za dolazak onkoloških bolesnika su oštećenja živaca od kemoterapije. Tada preporučujemo određene suplemente ili lijekove, ovisno o stupnju oštećenja, ili radimo dodatne pretrage kako bismo doznali više. Važno je naglasiti da pacijenta uvijek cjelovito obradimo, da ga gledamo holistički i prema tome dajemo preporuke. Uvijek se kaže da bi najbolje bilo ne uzimati ništa dodatno dok traje kemoterapija, da se to izdrži, ali ako je ipak potrebno, postoji krug suplemenata i lijekova koji se daju kod određenog problema, primjerice kod nesanice, bolova, pada imuniteta. No, sve je individualno pa treba točno vidjeti je li osoba za suplement ili za lijek ili možda kod kemoterapije treba samo malo vremena proći da se nuspojave povuku - kaže mag. pharm. Bićanić i dodaje da je najvažnije utvrditi koji bi proizvod za pojedinog pacijenta bio siguran. - I kod suplemenata postoje određene kontraindikacije u nekim zdravstvenim stanjima, pa kod iste onkološke dijagnoze jedan pacijent može uzimati određeni suplement, a drugi zbog popratnih dijagnoza ne može.
Mladi na psihofarmacima
U Savjetovalište dolazi i dosta mlađih ljudi koji uzimaju psihofarmake. Savjetovalište surađuje s Odjelom za farmakogenomiku i individualizaciju liječenja (KBC Zagreb) kamo upućuju pacijente da bi se vidjelo kako metaboliziraju lijekove te ovisno o nalazima predlažu psihofarmake koji će ili bolje djelovati ili imati manje nuspojava.
Dolaze na konzultacije i ljudi koji na svoju ruku uzimaju puno suplemenata, ne zato što bi bili teško bolesni nego za opću dobrobit. No, neki uzimaju i više od 20 suplemenata, što je pretjerivanje. Postoje dodaci prehrani koji se uzimaju za poboljšanje općeg stanja, poput omega kiselina koje često troše ljudi koji jedu premalo ribe, a među najpopularnijima su i magnezij, vitamini B skupine, vitamin D. Dosta toga sigurno je za uzimanje, kaže mag. pharm. Bićanić, ali ipak ne treba pretjerivati i dobro je sve povremeno provjeriti. Suplementi, kao i lijekovi, dolaze u obliku kapsula, tableta, praha, a spomenuta količina može, primjerice, podići jetrene enzime.
Kako izgleda prvi susret
Prvi susret u Savjetovalištu traje oko sat, sat i pol. Pacijent treba donijeti svu medicinsku dokumentaciju, povijest bolesti, laboratorijske nalaze i popis terapije koju uzima. Gleda se cijela anamneza, dakle sve dijagnoze, lijekovi koje uzima, tegobe na koje se žali, tj. razlozi zbog kojih je došao. Ne tako rijetko dogodi se da ljudi dođu zbog jednog razloga, a pokaže se da je problem u nečem drugom.
- Najčešće dođu zabrinuti zbog mogućeg štetnog djelovanja lijeka, a na kraju otkrijemo da imaju previsok kolesterol. Toga ili nisu bili svjesni ili su mislili da im kolesterol i nije tako loš, jer na nalazima je obično navedena referentna vrijednost za zdravu populaciju, a ako je netko, primjerice, imao srčani ili moždani udar, ta granica treba biti upola niža. Valja naglasiti da je lijek važno uzimati u dozi kojom se postiže svrha, odnosno u maksimalnoj dozi koja se tolerira kako bi se postigao ciljni ishod. Pacijent može uzimati i deset lijekova, ali ako ih uzima u nedovoljnim dozama, zdravstveno stanje i dalje će mu biti neregulirano - ističe mag. Bićanić.
Pacijenti, kaže, najčešće zaziru od statina, što je bezrazložno, dodaje, jer ti lijekovi kvalitetno sprečavaju štetne kardiovaskularne događaje. Znaju zazirati od inzulina zbog ubrizgavanja, mlađe osobe i od kortikosteroida.
Mišljenje o prilagođavanju terapije koje daju farmaceutkinje iz Savjetovališta prvenstveno je prijedlog za liječnika obiteljske medicine, a onda i za specijalista. Nekada sugeriraju i promjene u režimu uzimanja lijeka koje mogu značajno olakšati pacijentovu svakodnevicu. Liječnici mogu prihvatiti prijedlog i po njemu prilagoditi terapiju, a mogu ga i ne prihvatiti. Rezultati Savjetovališta tu su više nego dobri: prihvaćenost njihovih prijedloga kod liječnika obiteljske medicine i specijalista je između 70 i 80 posto, a kod pacijenata, što se uglavnom odnosi na dodatke prehrani, između 80 i 90 posto.
Praćenje ishoda
Nakon prvog susreta i davanja pisanog mišljenja prati se poboljšavaju li se parametri za koje je terapija promijenjena, što znači da osoba mjeri tlak, kontrolira šećer, masnoće, vitamin D..., već što je potrebno. Na kontrolama se prate ishodi kako bi se znalo je li posao dobro obavljen.
- Tlak, šećer i masnoće već su na prvoj točki dobro regulirani u oko 33 posto slučajeva, gledano po svakom od tih parametara. Netko nam, znači, dođe s reguliranim tlakom, drugi s reguliranim šećerom, nekome ništa nije regulirano, drugome sve, pa dođe zbog pitanja o dodacima prehrani itd. Posljednje istraživanje koje smo radili pokazalo je da na kontroli imamo iznad 66 posto reguliranih pacijenata, opet prema svakom od tih parametara. Ostale pacijente pratimo i dalje, pokušavamo ih regulirati, odnosno postići kliničke ishode - opisuje mag. Bićanić način rada.
Djelatnice Savjetovališta sudjeluju i u palijativnom timu, obično palijativna sestra predloži obiteljima oboljelih da im se jave. Najčešće tada rade online, prema popisu lijekova koji je obitelj poslala i s obzirom na sondu. Prilagođavaju oblike lijekova, izbacuju lijekove koji u palijativnom liječenju više nisu potrebni te se usredotočuju na olakšanje akutnog stanja.
Idu i u kućne posjete
- Znaju nas preporučiti i patronažne sestre pa idemo i u kućne posjete koliko stignemo, jer samo smo dvije stalno zaposlene, kolegica mag. pharm. Helena Orehovački i ja. No, nastojimo uvijek doći ljudima koji ne mogu doći k nama. Jednom tjedno radimo i u Domu za starije Centar, potpuno jednako kao s našim pacijentima u ambulanti, a i ishodi su kod osoba u stambenom dijelu slični. Kod ležećih pacijenata u stacionaru u fokusu je saniranje akutnog stanja, nesanice, bolova, smanjivanje broja lijekova i isključivanje nekih koji su ostali od davnih dana, a ljudi ih uzimaju po navici. Recimo, ako osoba leži, teško da će imati visok tlak, štoviše vjerojatniji je nizak tlak. No, neki i dalje piju lijekove za tlak, pa se to revidira. Slično može biti s oticanjem, ljudi koji leže više ne otiču, pa im više ne trebaju diuretici. Naravno, sve je individualno, ovo su samo mogući primjeri. Najviše gledamo indiciranost lijeka i sigurnost, je li lijek i dalje siguran sada kada pacijent leži - kaže farmaceutkinja.
Američki model
Farmakoterapijsko savjetovalište u Zagrebu radi prema američkom modelu sveobuhvatnog upravljanja lijekovima (comprehensive medication management, CMM) i rijetka je pojava i u europskim i svjetskim razmjerima. U susjednoj Sloveniji imaju, kaže naša sugovornica, ambulante farmaceuta savjetodavca koje rade po sličnom modelu, ali ne potpuno standardizirano. Od ostalih europskih zemalja sustav, doduše drugačiji, ima Ujedinjeno Kraljevstvo, a nešto malo radi se i u Španjolskoj. Prema CMM-u rade Brazil, Venezuela, Australija, zemlje koje prihvaćaju ulogu kliničkog farmaceuta i općenito farmaceuta u sklopu brige za pacijente i u optimiziranju terapije.
- I kod nas se podiže uloga kliničke farmacije jer se vidi da je, s obzirom na broj lijekova koji se troše, potrebna još jedna stručna osoba u sustavu koja može sve to objediniti i pogledati. U našim bolnicama ima kliničkih farmaceuta, ali osim na nekim odjelima, farmaceut ne pregledava redovno terapiju pacijentima. Nema pregleda farmakoterapije ni kod otpusta. Pacijenti su sretni što idu doma, ali idu s 20 lijekova. Medicinska sestra ili liječnik objasne im kako ih uzimati, ali nema osobe koja će se 30 minuta pri otpustu posvetiti terapiji i naglasiti sve što je važno. Stoga ljudi nerijetko pogrešno shvate napisano pa terapiju uzimaju dulje ili kraće ili onako kako ne bi trebalo. Nadam se da će se u bliskoj budućnosti otvoriti još ambulanti kao što je naša, barem u svakom većem domu zdravlja, jer ljudi često ne znaju što i kako s lijekovima - kaže mag. Bićanić.
- To nam je i cilj, da ovakva, standardizirana usluga bude dostupna diljem Hrvatske, da u tim ambulantama radimo po istom protokolu i da pacijenti dobivaju jednaku uslugu neovisno o tome jesu li u Karlovcu, Rijeci, Splitu ili Zagrebu.
Komentari
0