Ove biljke pomažu u borbi protiv raka, ali budite vrlo oprezni

Graviola

Graviola (Annona muricata) zimzelena je biljka porijeklom iz Srednje i Južne Amerike koja ima slatkast plod od kojeg se često radi sok. U posljednje se vrijeme sve više govori o njoj zbog niza znanstvenih dokaza o njezinoj učinkovitosti u borbi protiv raka. Sve je više istraživanja koja se bave protutumorskim učincima te biljke pa je tako na Sveučilištu Nebraska Medical Center provedena studija koja je pokazala da graviola sprečava rast stanica raka gušterače, dok je istraživanje provedeno na tehnološkom institutu Virginia Tech u Kaliforniji pokazalo da sok graviole uspješno zaustavlja rast stanica raka dojke bez oštećivanja zdravih stanica te da ekstrakt graviole znatno smanjuje rast tumora.

Prof. dr. sc. Ante Bolanča, spec. radiologije i onkologije, kaže da se djelovanje graviole pokazalo posebno učinkovitim kod pacijenata koji se od raka liječe kemoterapijom i zračenjem jer u tom periodu izuzetno osnažuje njihov oslabljeni imunitet. No, preporučuje i preventivno korištenje te biljke jer zahvaljujući velikoj koncentraciji acetogenina podržava optimalan rad imunosnog sustava i pomaže mu da se učinkovitije brani od svih patogena.

Imela

Imela je poluparazitska biljka koja se stoljećima koristi u liječenju raznih bolesti, a ujedno je jedna od najviše istraživanih KAM terapija za rak. U terapiji raka imela je pokazala niz korisnih učinaka - imunosnu stimulaciju, regulaciju topline, poboljšanje općeg stanja i radne sposobnosti, poboljšanje apetita i sna, ublažavanje bolova kod tumora, poticanje rada koštane srži i bolje podnošenje kemoterapije.

Učinak je izostao kod akutne leukemije, limfoma, karcinoma gušterače, želuca i jednjaka, osteosarkoma, malignog melanoma te Ewing i Burkitt sarkoma. Neka su istraživanja pokazala da ekstrakt imele može ublažiti nuspojave kemoterapije poput mučnine i iscrpljenosti, ali i pomoći u jačanju imuniteta i bržem čišćenju tijela pri kemoterapiji. Ipak, sve ovo treba uzeti s rezervom i savjetovati se sa svojim onkologom i nutricionistom jer velik broj stručnjaka smatra da istraživanja koja su potvrdila antitumorske učinke imele nisu dovoljno kvalitetna metodološki, da nisu propisno provedena ili da nisu provedena na dovoljno velikom uzorku te da su potrebne ozbiljnije i veće studije kako bi se potvrdilo takvo djelovanje ove biljke.

Beta-glukan (imunoglukan)

Beta-glukan je polisaharid koji ima nevjerojatnu sposobnost aktivacije imunosnog sustava. Prirodni izvor beta-glukana su bukovače, no da bi on mogao aktivno djelovati u ljudskom organizmu, mora se izolirati iz gljive i pročistiti. Dok god je vezan u stijenkama stanica gljive s drugim saharidima, proteinima i masnim kiselinama, njegova je sposobnost aktivacije stanica imunosnog sustava smanjena. Glukan djeluje tako da stimulira nekoliko stanica imunosnog sustava: makrofage (uništavače stranih tijela kao što su virusi, bakterije, plijesni i toksini), leukocite i NK stanice koje ubijaju stanice karcinoma.

Gotovo svi proizvodi koji nose oznaku da imaju imunostimulacijski učinak temelje se na glukanima koji se, osim u gljivama, stvaraju i u kvascu, ječmu, aloji, juki i drugim prirodnim izvorima. Takvi proizvodi sadrže različite količine glukana, rijetko nedovoljne da bi pojačale imunitet. Za jačanje imuniteta potrebna je dnevna doza od 100 mg čistog imunoglukana, a za terapeutski učinak kod raka potrebna je 1 kapsula od 500 mg dnevno na svaka 22 kilograma tjelesne težine. Istraživanja su pokazala da može biti vrlo koristan u borbi protiv karcinoma jer povećava učinkovitost imunosnog sustava u prepoznavanju i uništavanju stanica raka (priprema neutrofilne imunosne stanice za prepoznavanje stanica tumora i njihovo uništenje), a prema mišljenju mnogih stručnjaka tumor ne može postojati u tijelu osobe sa zdravim imunosnim sustavom.

Pritom treba naglasiti da beta-glukan nije imunostimulator, nego imunomodulator, što znači da modulira ili aktivira rad imunosnog sustav, a stimulira ga samo u određenoj mjeri, nikada tako da on postane previše aktivan.

Aloe vera

Uz brojne dobrobiti za zdravlje, aloe vera se u posljednje vrijeme sve češće spominje i u kontekstu liječenja raka, iako za to još ne postoje čvrsti znanstveni dokazi. Obećavajućih rezultata istraživanja ima: primjerice, jedno je istraživanje pokazalo da ekstrakt aloje - emodin može blokirati rast stanica raka na glavi i vratu u epruvetama, a drugo da aleroid - spoj koji se nalazi u soku aloe vere - u epruvetama može stimulirati imunosni sustav na proizvodnju kemikalija koje ubijaju rak. Jedan spoj iz aloe vere pokazao se učinkovitim u epruvetama u zaustavljanju razvoja stanica leukemije. Neka su istraživanja pokazala pozitivan učinak te biljke kod liječenja raka kože na miševima, ali u jednom su istraživanju neki proizvodi od aloje povećali broj stanica karcinoma kože kod miševa.

Još je jedno istraživanje pokazalo kancerogeno djelovanje aloe vere kod štakora kod kojih je prekomjerno oralno uzimanje lišća aloje izazvalo rak debelog crijeva. U svakom slučaju, očito je da je potrebno još mnogo istraživanja i čvršćih dokaza o učinkovitosti aloje u liječenju raka pa ni u kojem slučaju ne bi trebalo za tim sredstvom posezati umjesto medicinske terapije, no i kao dodatak prehrani ne bi je trebalo uzimati bez savjetovanja s liječnikom.

Sjemenke marelica

Posljednjih se godina sjemenke, odnosno koštice marelica često preporučuju kao lijek protiv raka jer sadrže vitamin B17 (amigdalin), koji napada stanice raka, no za to nema znanstvenih dokaza. S druge strane, konzumiranje koštica marelica može biti opasno te izazvati potencijalno fatalno trovanje cijanidom. To je potvrdila i Europska agencija za sigurnost hrane, koja upozorava da se zbog kemijskog spoja amigdalina, koji se nakon dodira sa želučanom kiselinom pretvara u cijanid, jednokratnom konzumacijom više od polovine jedne velike ili tri male sirove koštice marelice može prijeći sigurnosna granica za odrasle, dok je za djecu granica jedna mala koštica. A oni koji ih promiču kao pomoć u borbi protiv raka preporučuju unos od 10 do 60 koštica dnevno za oboljele. Trovanje cijanidom može izazvati mučninu, groznicu, glavobolju, nesanicu, pospanost, nervozu, bol u zglobovima i mišićima, a može biti i smrtonosno.

Soda bikarbona

Soda bikarbona prirodna je tvar koja se često koristi u kulinarstvu i čišćenju, no sve se češće spominje i kao sredstvo za liječenje raka, što se objašnjava činjenicom da neki oblici gljivičnih infekcija mogu uzrokovati rak, a soda bikarbona može ubiti gljivice. No, zasad još nema nikakvih dokaza u znanstvenoj literaturi koji bi poduprli takve teze, kao ni dokaza da je soda bikarbona učinkovit lijek za bilo koju vrstu karcinoma.

Britanski znanstvenici razvijaju metodu u kojoj se uz pomoć sode bikarbone i MR-a može identificirati rast stanica raka. Također, ako je tijelo previše "zakiseljeno", a stanice tumora rastu i razvijaju se u kiselom ambijentu, soda bikarbona može pomoći da se kiselost smanji i povisi pH, no to je ujedno sve. Soda bikarbona kao lijek protiv raka ne bi smjela biti uzeta u razmatranje ni u kojem slučaju, slažu se svi stručnjaci.

Papaja

Ekstrakt sušenih listova papaje dokazano ima antikancerogeni učinak, i to protiv širokog spektra tumora, među kojima su rak vrata maternice, dojke, jetre, pluća i gušterače. Istraživanje objavljeno prije nekoliko godina u stručnom časopisu Journal od Ethnopharmacology pokazalo je da ekstrakt papajina lišća povećava proizvodnju molekula Th1 citokini, koje pomažu u reguliranju imunosnog sustava, pa se pretpostavlja da korištenje papaje može pomoći tijelu da vlastitim imunosnim sustavom prevlada rak.