„Nisam dobro, ne izlazim”: zašto želja za društvenom interakcijom nestaje kad se osjećamo loše

„Hvala, ali večeras ostajem kod kuće, ne osjećam se dobro.” Koliko ste puta tim riječima odbili neki poziv? Smanjivanje društvenih kontakata kada se ne osjećate dobro nije jedinstveno samo za našu vrstu. Većina životinja to čini kako bi napunila baterije odmorom i izbjegla rizik da zarazi one bliske sebi. Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Cell, ovaj mehanizam pokreće aktivan proces koji uključuje mozak i imunosni sustav, a nije samo posljedica simptoma infekcije. Drugim riječima, suzdržavanje od društvenih interakcija kada ste bolesni nije samo rezultat osjećaja nesposobnosti za izlazak: to je samonametnuta karantena koju je odredio mozak.

Poruke imunološkog sustava mozgu

Skupina znanstvenika s MIT-ova Picower instituta za učenje i pamćenje koristila je nekoliko metoda kako bi uzročno pokazala da se, kada komponenta imunosnog sustava dosegne specifične receptore u određenom području mozga, aktiviraju veze koje isključuju želju za druženjem. Sve počinje s interleukinom-1 beta, citokinom, odnosno proteinom koji proizvode imunosne stanice tijekom akutnih infekcija, a koji stimulira vrućicu i privlači druge imunosne stanice. Ovaj molekularni alarmni signal dopire do svog specifičnog receptora (nazvanog IL-1R1) na neuronima u području mozga koje se naziva dorzalna raphe jezgra. To područje odgovorno je za modulaciju socijalnog ponašanja i smješteno je u dijelu mozga bogato opskrbljenom cerebrospinalnom tekućinom, koja je u slučaju infekcije izložena „kupki” citokina.

Nije letargija razlog

Znajući da imunosne molekule mogu utjecati na društveno ponašanje, znanstvenici su pokušali ubrizgati 21 različitu vrstu citokina u mozak miševa kako bi vidjeli može li bilo koji od njih, čak i u odsutnosti raširene infekcije, izazvati isti učinak povlačenja od društva kakav izaziva standardna infekcija. Samo je interleukin-1 beta imao taj učinak. Stoga, budući da ovaj citokin djeluje na stanice samo kada se veže za IL-1R1 receptor, znanstvenici su tražili u kojim područjima mozga su ti receptori najprisutniji te su identificirali populacije neurona u dorzalnoj raphe jezgri, gdje su bili obilno zastupljeni. Mnogi od njih bili su sposobni proizvoditi serotonin, neuroprijenosnik koji regulira osnovne neuronske funkcije. Inhibicija neuronske aktivnosti tog područja mozga ili blokiranje IL-1R1 receptora spriječila je socijalno povlačenje kod miševa, ali ne i letargiju uzrokovanu dotičnim citokinom tijekom infekcije. Dakle, nije letargija izravno ono što uzrokuje gubitak želje za druženjem s drugima.

Neodgovorena pitanja

Tada su znanstvenici shvatili, koristeći optogenetiku (tehnologiju koja omogućuje kontrolu stanica modificiranih svjetlosnim impulsima), da samo aktivacija veza dorzalne raphe jezgre s intermedijalnim lateralnim septalnim područjem uzrokuje uočeno ponašanje socijalnog povlačenja. Osim što objašnjava zanimljiv obrambeni mehanizam kada se ne osjećamo dobro, studija ostavlja neka neodgovorena pitanja. Istraživači će morati utvrditi utječu li neuroni s proučavanim receptorom i na druga ponašanja tijekom bolesti te igra li serotonin koji ti neuroni mogu proizvesti ulogu u socijalnoj izolaciji tijekom infekcija.