Neplodnost, iscrpljenost, promjene raspoloženja? Provjerite važan i često zanemareni hormon

Umor koji ne prolazi, neredovite menstruacije, problemi sa začećem, pa čak i promjene raspoloženja koje ne možemo objasniti - sve to mogu biti signali da nešto nije u balansu. No ono što često ne uzimamo u obzir jest jedan hormon koji rijetko spominjemo, a itekako može utjecati na našu svakodnevicu - prolaktin.

Iako ga najčešće povezujemo s dojenjem, prolaktin ima puno širi spektar djelovanja - od utjecaja na menstrualni ciklus i ovulaciju do promjena u raspoloženju i libidu. Što se događa kada ga je u tijelu previše? Kada bismo trebale posumnjati da je baš on uzrok naših simptoma? I je li moguće na prirodan način očuvati njegovu ravnotežu? O tome zašto dolazi do poremećaja u lučenju prolaktina, kako ih prepoznati, koje su rizične skupine i kada bi trebalo potražiti stručnu pomoć, razgovarali smo s dr. Božidarom Perićem, specijalistom interne medicine i subspecijalistom endokrinologije i dijabetologije iz Poliklinike Perić-Staničić.

Što je prolaktin i koja je njegova primarna funkcija u organizmu - osobito kod žena, a zatim i kod muškaraca?

Prolaktin je hormon koji proizvode laktotropne stanice prednjeg režnja hipofize (adenohipofiza). Po svom sastavu je polipeptidni hormon. Luči se pulsatilno - u “valovima“ i ima višestruko djelovanje. Među glavnim ulogama koje ostvaruje, utječe na rast i razvoj grudi, zatim na proizvodnju mlijeka (laktacija) i regulira menstrualni ciklus. Ima važnu ulogu i tijekom trudnoće te utječe na metabolizam majke i fetusa, a nakon poroda potiče laktaciju. Dodatni poticaj za lučenje prolaktina čini podražaj bradavica prilikom dojenja. Prirodno (fiziološko) lučenje prolaktina događa se u snu, pri izloženosti emocionalnom stresu pa i tijekom spolnog odnosa. Kod muškaraca prolaktin regulira metabolizam soli i vode, djeluje na funkciju muških spolnih žlijezda - testisa - i na ostale spolne žlijezde poput prostate i seminalnih vezikula.

Koji su najčešći simptomi povišenog prolaktina i može li ga tijelo signalizirati kroz konkretne promjene?

Najčešći prvi klinički znak povišenih vrijednosti prolaktina su neredoviti menstrualni ciklusi, od oligomenoreje do potpunog izostanka menstruacije (amenoreja). U tim okolnostima otežano je začeće zbog ometanja proizvodnje ostalih hormona poput estrogena i progesterona, što utječe na izostanak ovulacije. Ostali klinički pokazatelji povezani s hiperprolaktinemijom su smanjenje libida, smetnje potencije i smanjenje proizvodnje sperme kod muškaraca. Ako je u podlozi tumor hipofize, popratno se klinički javljaju glavobolje te smetnje vida uz ispade vidnog polja.

Na koje sve načine vanjski čimbenici mogu utjecati na razinu prolaktina - primjerice stres, lijekovi, san, fizički napor ili prehrana?

On sam po sebi ima svojstvo pulsatilnog lučenja, a kraći ili dugotrajni porast koncentracije prolaktina ovisi o izloženosti emocionalnom stresu, utjecaju više lijekova, najčešće iz skupine antidepresiva, antipsihotika i opioidnih analgetika, zatim izloženosti težem fizičkom opterećenju i naravno u sklopu reproduktivnog procesa tijekom trudnoće i dojenja.

Kada bi osoba trebala posumnjati na hormonki disbalans i zatražiti provjeru razine prolaktina? Postoje li rizične skupine koje bi to trebale učiniti češće?

Kliničke promjene povezane s hiperprolaktinemijom najčešće se javljaju postupno i kroz razmjerno dulje razdoblje. U slučaju pojave poremećaja menstrualnog ciklusa, oscilacija ili porasta tjelesne težine, pogoršanja kroničnog umora, poteškoća u ostvarivanju trudnoće, svakako je poželjno u sklopu šire endokrinološke evaluacije učiniti i analizu prolaktina.

Može li biti opasno imati i prenisku razinu prolaktina?

Niže vrijednosti prolaktina uzročno dijelimo na fiziološke, endokrinološke i psihološke. Snižena koncentracija prolaktina osim nemogućnosti dojenja nakon poroda nema drugog kliničkog značaja. Niže koncentracije su zabilježene i u drugim bolestima poput karcinoma dojke, shizofrenije, paranoidnih stanja, psihoza, anoreksije, depresije, bulimije i reumatoidnog artritisa.

Postoje li metode prevencije ili načini kako prirodno održavati zdrave razine prolaktina, osobito u stresnim razdobljima života?

Kad govorimo o zdravlju, referirao bih se na velikana hrvatske medicine Andriju Štampara, jednog od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije, koji zdravlje definira kao stanje sveukupnog tjelesnog, psihičkog i socijalnog blagostanja, ne samo odsustva određene bolesti. Većina preventivnih koraka s ciljem očuvanja tjelesnog zdravlja svodi se na promjenu načina života. Kroz zdravu i uravnoteženu prehranu i uz redovitu tjelovježbu bolje utječemo i na vlastito psihičko stanje.

Što biste savjetovali ženama koje imaju problema sa začećem, a kod kojih se sumnja na povišeni prolaktin – je li to prepreka trudnoći i kako se može sanirati?

Zbog rastuće pojave bračne neplodnosti, najčešće je potrebna i dodatna endokrinološka evaluacija. Osim iscrpne endokrinološke anamneze, potrebna je temeljita analiza hormonskog statusa, uključujući i prolaktin, spolne hormone, hormone štitnjače, a nerijetko i procjenu funkcionalnog statusa hipofize. Ovisno o razmjerima hiperprolaktinemije i posljedičnog kompromitirajućeg učinka po normalnu proizvodnju spolnih hormona u žena i muškaraca, ostvarenje trudnoće je otežano. Sukladno utvrđenom uzroku i provedenom ciljanom liječenju, perspektive po pitanju ostvarenja trudnoće su značajno optimističnije.

Što mislite o sve većem interesu javnosti za hormone i hormonsku ravnotežu – je li to dobro ili se ponekad nepotrebno stvara panika?

Povećani interes javnosti za općenito hormone i poremećaje hormonske ravnoteže koincidira s dva neovisna fenomena, a to su pandemija debljine te bračna neplodnost. Zbog trenutačnih epidemioloških pokazatelja definitivno ima razloga za zabrinutost, ne i za paniku. Svakako su aspekti modernog načina života uz smanjeno kretanje i prekomjerni kalorijski unos doprinijeli rastućoj učestalosti debljine. Kako modernistički pristup podrazumijeva brzopotezna rješenja, nije iznenađujuća činjenica povećanog interesa za lijekove iz skupine GLP-1 agonista, odnosno „lijekove za mršavljenje“ poput semaglutida, liraglutida, tirzepatida. S druge strane, problem bračne neplodnosti je jednim dijelom uvjetovan pomicanjem dobne granice kada se žene odlučuju za potomstvo, uz popratno s dobi češćim metaboličkim poremećajima poput sindroma policističnih jajnika i debljine. Nadalje, problem prekomjerne tjelesne težine i pretilosti kod muškaraca sve više utječe na razinu testosterona i na kvalitetu spermiograma, što dodatno utječe na bračnu neplodnost uz činjenicu da i prosječni muškarci u kasnijoj dobi postaju očevi.

Koji su još “tihi“ hormonski disbalansi koje biste voljeli da ljudi češće kontroliraju, a povezani su s modernim stilom života?

Osim funkcionalnih poremećaja štitnjače, sve veću uzročnu zastupljenost u “tihim“ metaboličkim disbalansima imaju sindrom policističnih jajnika, inzulinska rezistencija te u sve većoj mjeri i debljina. Loše životne navike, izloženost kroničnom stresu dodatno “podebljavaju“ globalno lošu epidemiološku sliku navedenih poremećaja, čime predstavljaju dodatni rizični čimbenik za kardiovaskularne bolesti, još uvijek najčešći uzrok smrtnosti.