Jaki bolovi u zglobu, oticanje i crvenilo tipični su simptomi najstarije bolesti na svijetu

Giht kojeg često nazivamo i ‘najstarijom bolesti na svijetu‘ vrsta je artritisa koji nastaje kada se u zglobovima natalože kristali mokraćne kiseline. Mokraćna kiselina je proizvod razgradnje purina, tvari koje su prirodno prisutne u mnogim namirnicama koje jedemo. Kada tijelo ne razgradi ili ne izluči dovoljno mokraćne kiseline, može doći do kristalizacije tih spojeva u zglobovima što potom uzrokuje bolne upale, stvaranje bubrežnih kamenaca te blokade u bubrezima. Ako se to ne liječi, može se razviti i oštećenje bubrega.

Simptomi gihta

Akutne napadaje gihta karakterizira nagla pojava jake boli u zahvaćenom zglobu, uz toplinu, oticanje, crvenilo i izrazitu osjetljivost. Najčešće je pogođen mali zglob u bazi palca na nozi, ali giht može napasti i gležnjeve, koljena, zapešća, prste ili laktove. Kod nekih ljudi bol je toliko intenzivna da i dodir plahti po nožnom prstu izaziva jak bol. Napadaji obično prođu u roku od nekoliko sati do nekoliko dana, uz ili bez lijekova, ali ponekad traju i tjednima. Većina ljudi doživi višestruke epizode kroz godine.

Tko obolijeva od gihta?

Giht je postao sve češći u posljednjih 20-ak godina. Nedavna istraživanja pokazala su da u SAD-u, primjerice, zahvaća oko četiri posto populacije – to je otprilike 8,3 milijuna osoba. Javlja se češće kod muškaraca nego kod žena, a kod žena se napadi uglavnom javljaju nakon menopauze. Genetika igra značajnu ulogu: ako netko u obitelji ima giht, rizik je veći.

Čimbenici rizika

Među poznatim rizicima su:

• prekomjerna tjelesna masa, osobito u mlađoj dobi
• prekomjeran unos alkohola
• visoki krvni tlak, dijabetes, smanjena funkcija bubrega
• abnormalno niski hormoni štitnjače (hipotireoza)
• prehrana bogata purinima, osobito iz životinjskih izvora

Genetski faktori su također vrlo važni – nedavna istraživanja identificirala su mnoge regije DNK koje su povezane s povećanim rizikom od gihta.

Kako izgleda giht

Palac na nozi: Najčešće mjesto napadaja, zglob postaje izuzetno bolan, natečen, vruć i crven.

Prsti ruke: Kristali mokraćne kiseline mogu se nakupiti i u zglobovima prstiju, što uzrokuje bol i oteklinu.

Lakat ili koljeno: I ti zglobovi mogu biti pogođeni; ponekad se primijeti otok i vidljivo izbočenje.

Kako se postavlja dijagnoza

Dijagnoza gihta često se temelji na kliničkoj slici ponovljeni napadaji bolnog artritisa, osobito u bazama prstiju, koljenima ili gležnjevima. Najpouzdaniji test je analiza zglobne tekućine: aspiracijom se izvadi tekućina iz zahvaćenog zgloba, analizira se pod mikroskopom na kristale mokraćne kiseline. Također se radi krvna pretraga za mjerenje razine mokraćne kiseline u krvi. Ako je visoka, to je stanje nazvano hiperurikemija.

Prevencija napada

Postoje mnoge mjere koje mogu smanjiti rizik od napadaja:

• Piti dovoljno tekućine jer hidratacija pomaže bubrezima da izluče mokraćnu kiselinu.
• Ograničiti alkohol, osobito pivo i jaka pića, jer on usporava izlučivanje mokraćne kiseline i može potaknuti dehidraciju.
• Prilagoditi prehranu: smanjiti unos namirnica bogatih purinima (jetrica, iznutrice, određene vrste ribe i morskih plodova), izbjegavati previše šećera, posebno fruktoze, kao i slatke sokove ili napitke.
• Uključiti u prehranu više voća i povrća, cjelovitih žitarica, te mliječnih proizvoda s niskim udjelom masti. Neka istraživanja pokazuju da visoki unos višanja, vitamina C te mliječnih proizvoda s niskim udjelom masti može pomoći smanjiti učestalost napada.
• Održavati zdravu tjelesnu težinu i redovitu tjelesnu aktivnost.

Liječenje

Koriste se:

• Nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. ibuprofen, naproksen)

• Kolhicin (colchicine)

• Kortikosteroidi - ako drugi lijekovi nisu prikladni ili su napadi jaki

Dugoročno, koriste se lijekovi koji snižavaju razinu mokraćne kiseline u krvi - primjerice allopurinol, febuksostat, probenecid i drugi. Cilj je spriječiti ponovne napade, zaustaviti oštećenje zglobova i spriječiti stvaranje tofa (naslaga mokraćne kiseline u tkivu).

Novija otkrića i perspektive

Nedavna istraživanja ukazuju da genetika igra važniju ulogu nego što se prije mislilo. Velike studije s milijunima sudionika pronašle su stotine genetskih regija povezanih s gihtom. Također se istražuju načini za reaktiviranje enzima mokraćne kiseline (uricase), kojeg ljudi više nemaju funkcionalnog, a koji kod mnogih životinja razgrađuje mokraćnu kiselinu. Ovi pristupi su još u eksperimentalnoj fazi.