Vrtoglavica je klasični simptom poremećaja ravnoteže, a ravnoteža je funkcija održavanja uspravnog položaja tijekom mirovanja ili kretanja zahvaljujući stabilizaciji pogleda i tijela. Ostvaruje se istovremenim djelovanjem triju sustava: osjetnog, sustava središnje integracije i motornog. Osjetni vestibularni sustav nalazi se dijelom u unutrašnjem uhu, na periferiji, i čini ga vestibularni labirint u uhu i vestibularni živac na putu prema mozgu, a dijelom na nivou središnjeg živčanog sustava. Vrtoglavice vezane uz poremećaje u unutrašnjem uhu i vestibularnom živcu su periferne i najčešće vrtoglavice, a javljaju se u oko 85 posto bolesnika. Iako mogu biti neugodne, nisu opasne, dok su centralne vrtoglavice, povezane s cerebrovaskularnim bolestima, tumorima i multiplom sklerozom, životno ugrožavajuće. Uz ove vrtoglavice postoji i vrtoglavica vezana uz psihijatrijsku anamnezu. Vrtoglavice dijelimo na periferne i centralne, a najčešća periferna vrtoglavica odrasle dobi je benigna paroksizmalna pozicijska vrtoglavica - BPPV kod koje pri pokretima glave bez značajnijeg uzroka dolazi do pomaka kristalića u polukružnim kanalićima unutrašnjeg uha.
Prolazi za desetak dana
Vrtoglavica je neugodna, kratkotrajna, češće bez značajnije mučnine i povraćanja i može se smiriti repozicijskim manevrima. Ako nije proveden manevar, vrtoglavica će se spontano smiriti za desetak dana, ali može se ponavljati. Upala vestibularnog živca također se manifestira iznenadnom vrtoglavicom, a uzrok može biti virusna upala ili spazam krvne žile koja živac opskrbljuje krvlju. Ova vrtoglavica je neugodna, bolesnik ima mučninu, povraćanje, ne može se uspraviti i teško hoda. Prolazi nakon kortikosteroidne terapije, iako blaži simptomi mogu potrajati i do šest mjeseci nakon početka bolesti. U rjeđim slučajevima ovakve su vrtoglavice uzrokovane infekcijom herpes zoster, upalom kao posljedicom akutne ili kronične upale srednjeg uha, ozljedom i kirurškim zahvatom.
Posebno neugodna
Vrlo neugodna vrtoglavica je ona vezana uz Menierovu bolest s ponavljajućim napadajima gubitka sluha uz mučninu i povraćanje. Akutni napadaj liječi se simptomatski, ponavljanje napadaja nastoji se izbjeći lijekovima, pravilnom prehranom i izbjegavanjem stresa, a kad je indicirano liječenje same bolesti, daju se injekcije kortikosteroida i gentamicina (antibiotik koji uništava vestibularne stanice) u bubnjić te se, doduše rijetko, rade kirurški zahvati. Centralne vrtoglavice su opasnije i bitno ih je razlikovati od perifernih i dijagnosticirati što ranije. Klinički znakovi za dijagnostiku vrtoglavice su nekontrolirano trzanje očiju - nistagmus, problem ravnoteže i kretanja. Znakovi koji upućuju na centralnu vrtoglavicu su starija dob, čimbenici povišenog kardiovaskularnog rizika, nastanak neovisno o promjenama položaja glave, neobične glavobolje, neurološke smetnje, centralni nistagmus koji se ne smanjuje vizualnom fiksacijom ili se pojačava. Liječnik uz kliničku sliku, niz testova i stanje sluha tijekom akutnog zbivanja može postaviti sumnju na centralni uzrok vrtoglavice, a nerijetko je potrebna i radiološka obrada. Vrtoglavica se može javiti i u djece, često neprepoznata zbog neurovegetativnih simptoma koji se brzo povlače te se pripisuje kratkotrajnim crijevnim virozama. Uzrok vrtoglavice dječje dobi je upotreba ekrana s poremećajima vida, migrene, benigne položajne vrtoglavice i fiziološki nagli rast djeteta. Opasne vrtoglavice javljaju u se u manje od jedan posto djece s vrtoglavicom.
