Doktorica Kolar: Tri najveća mita o raku pluća koja trebamo što prije odbaciti, mogu nas itekako koštati!

Piše: Nicol Kolar, dr.med., specijalizantica obiteljske medicine

Rak pluća jedan je od vodećih globalnih javnozdravstvenih problema te jedan od vodećih uzroka smrtnosti kako kod muškaraca tako i kod žena. Čimbenici rizika koji direktno utječu na nastanak te bolesti razvijali su se upravo tijekom 19. i 20. stoljeća u doba velike industrijalizacije, urbanizacije te shodno s time i onečišćenja okoliša koje je pridonijelo klimatskim promjenama za koje danas svjedočimo. No, ipak najvažniji čimbenik rizika za obolijevanja od raka pluća jest pušenje kao takvo ili pak dugogodišnja pasivna izloženost pušačkom dimu. Cigarete se sastoje od duhana i ostalih mnogobrojnih tvari za koje se dokazalo da imaju vrlo visoku kancerogenost te direktno utječu na vrlo visoki rizik od obolijevanja raka pluća.

MIT 1 - Samo pušači obolijevaju

Da tome nije tako dokazuju ne tako davna istraživanja prema kojima rak pluća kod osoba nepušača zauzima brojku 7 kao vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. U Europi i SAD-u, oko 20 posto žena s rakom pluća nije nikada pušilo nasuprot samo 2 posto - 6 posto populacije muškaraca nepušača s rakom pluća. Tako primjerice, u azijskoj populaciji žena s rakom pluća njih 60-80 posto nije nikada pušilo u kontrastu s tek 10-15 posto muškaraca nepušača oboljelih od raka pluća. Upravo ta diskrepancija rezultata ukazuje kako rak pluća kod nepušača, osobito žena nepušača, ima različitu etiologiju nastanka uključujući rizične faktore, patofiziologiju bolesti, ishod liječenja i prognozu u odnosu kod muškaraca.

Drugim riječima, visoka incidencija raka pluća kod žena nepušača u usporedbi s nižom incidencijom raka pluća kod muškaraca nepušača sugerira da se rak pluća u ženskoj populaciji „ponaša“ drugačije te zahtjeva samim time i drugačiji pristup liječenju kao i ranoj prevenciji. Što se tiče svijeta, incidencija raka pluća kod žena visoka je u Sjevernoj Americi, Sjevernoj Europi, Australiji i Novom Zelandu, premda zadnjim istraživanjima. Rak pluća može se podijeliti prema histološkom tipu, a u obje populacije, kod muškaraca i žena pušača i nepušača, najučestaliji tip je adenokarcinom. Također, jedno istraživanje koje je provedeno na velikoj populaciji ljudi pokazalo je kako žene koje su u braku ili zajedničkom životu s muškarcima koji su pušači imaju rizik za nastajanje raka pluća od 25-29 posto.

MIT 2 - Ne možemo smanjiti rizik

Možemo smanjiti rizik, ali promjene počinju isključivo od nas samih. Tome kao liječnik obiteljske medicine svakodnevno svjedočim, kao i moji ostali kolege koje rade na samom „frontu“ primarne zdravstvene zaštite. U našem radu postoje brojni paneli vezani za prevenciju i zdravlje, a nisu samo vezani uz rak pluća već i uz druge bolesti koje najčešće zahvaćaju našu populaciju, poput kardiovaskularnih (prevencija šećerne bolesti, visokog krvnog tlaka, masnoća), prevencija mentalnih bolesti (postoje brojne skale i paneli kojima se dijagnosticiraju i vode takvi pacijenti) te napose malignih bolesti od kojih je jedan od njih rak pluća. Stoga, smanjiti rizik kod pacijenata ne znači samo „ugodan razgovor i motivaciju“, već puno više.

Pacijente, osobito dugogodišnje pušače, vrlo je teško potaknuti na promjene, čak i kod pacijenata kod kojih dođe ponekad „voda do grla“ kako bismo rekli, dok otežano dišu uslijed još jedne česte bolesti koja se javlja najčešće kod pušača, a to je “kronična opstruktivna bolest“ ili skraćeno KOPB uslijed koje pacijenti uz kroničnu terapiju i česte potrebe za nadoknadom kisikom (02) putem maske - i dalje nastavljaju pušiti, doduše ne više „kao ranije“ kako vole reći, ali ne odustaju od cigareta u potpunosti. I tu nastaje naš glavni problem te poražavajuća statistika u kojoj se godišnje otkrije više od 3000 novih slučajeva raka pluća, velikom većinom u pušača. Nažalost, gotovo isti broj bolesnika umire svake godine od ove smrtonosne bolesti. Gotovo 90 posto svih bolesnika s karcinomom pluća su pušači ili bivši pušači. Možemo li smanjiti rizik pored ovakvih brojki?! Zasigurno možemo, no prije svega treba podići svijest i educiranost stanovništva, a to ne počinje u ordinaciji obiteljskog liječnika ili na nekim javnim mjestima i tribinama, već od vrtićke, školske i srednjoškolske dobi. Ako promijenimo i prisvojimo takve stavove od rane dobi tada ćemo današnju djecu u budućnosti gledati kao zdrave pojedince među kojima neće biti zastupljen visok postotak pretilih ljudi s mnogobrojnim kardiovaskularnim komplikacijama i bolesti, a upravo takav način „zdravog života“ učinit će da se čovjek opet vrati prirodi i k sebi što može direktno utjecati na smanjenje progresije klimatskih promjena i podizanje kvalitete zdravlja u populaciji kao takvog.

MIT 3 - Ne postoji strategija ranog otkrivanja raka pluća

To nije točno te bi se pacijenti, osobito aktivni pušači trebali informirati više kod svog liječnika obiteljske medicine koji su jedni od glavnih sudionika u provođenju Nacionalnog programa za probir i rano otkrivanje raka pluća. Probir započinje u ambulanti obiteljskog liječnika identifikacijom visoko rizične skupine za obolijevanje od raka pluća te se upućuje na LDCT pretragu odnosno kompjuteriziranu tomografiju niske doze zračenja (engleski: eng. low dose computed tomography: LDCT). U Hrvatskoj je taj program implementiran i uveden te se aktivno provodi, a sačinjen je prema smjernicama za provedbu programa probira za rak pluća u Europskoj uniji.

Preporuka je da se u Nacionalni program u Republici Hrvatskoj uključe osobe koje imaju 50-75 godina, koje su aktivni pušači ili su prestali pušiti unutar 15 godina prije probira uz pušački staž od minimalno 30 godina (30 pack/years), a bez obzira na komorbiditete i druge demografske ili anamnestičke osobitosti. Osobe koje zadovolje gore navedene kriterije, ali su prestali pušiti prije više od 15 godina neće biti uključeni u Nacionalni program, budući da je rizik obolijevanja od raka pluća nakon 15 godina od prestanka pušenja izjednačen s nepušačkom populacijom. Cilj Nacionalnog programa je otkriti karcinom pluća upravo u prvom stadiju bolesti.