
Svi koji imaju problema s inkontinencijom znaju koliko to može biti neugodno. Jer urinarna inkontinencija je nevoljno otjecanje urina, a njezin intenzitet može varirati. Ima li lijeka, postoji li prevencija, što napraviti, koje vježbe raditi, može li pomoći prehrana - brojna su pitanja s kojima se ljudi s inkontinencijom susreću. Zamolili smo stoga magistru kineziologije dr. sc. Ines Čavar iz prvog hrvatskog centra za pametan pokret MotionLab da nam objasni kako se najbolje nositi s tim problemom.
- Dvije su osnovne grupe uzroka inkontinencije. Prvi su strukturalni ili mehanički, dakle prolaps zdjeličnog dna, povećana visceralna mast te oštećenje živaca zaduženih za normalnu funkciju mišića zdjeličnog dna. Drugi su funkcionalni uzroci zbog narušene refleksne neurobiomehanike zdjeličnih mišića. To su hipertonost, hipotonost i neurološki "switch" mišića zdjeličnog dna, a najčešće su posljedica hipersenzibilizacije uslijed carskog reza, epiziotomije, padova na leđa, trticu i traumatskog poroda, dijastaze rektusa abdominisa te se kao posljedica javlja slabost mišića zdjeličnog dna - kaže kineziologinja Ines Čavar. Pojašnjava i da se strukturalni uzroci mogu utvrditi detaljnim ginekološkim pregledom. Ako je ginekološki sve u redu, potrebno je napraviti dijagnostiku funkcije mišića zdjeličnog dna te utvrditi i otkloniti funkcionalne uzroke zbog kojih mišići zdjeličnog dna ne rade kako bi trebali.
Zašto se inkontinencija kod nekih može čak i pogoršati unatoč redovitom izvođenju Kegelovih vježbi?
Ako je uzrok strukturalne prirode, najprije treba utjecati na strukturu, najčešće operativno. Treba se postaviti prsten (pesar) i smanjiti visceralna mast. Kod strukturalno uzrokovanih inkontinencija vježbanje ne pomaže jer ne može promijeniti oštećenu strukturu.
Kod funkcionalnih inkontinencija vježbanje Kegelovih vježbi jako često i pogorša kliničku sliku. Najjednostavnije rečeno, mišići zdjeličnog dna nisu spremni za vježbanje pa su stimulusi koje tijelo prima kroz vježbe prijetnja našem tijelu, stoga se ono još više brani, a to rezultira pogoršavanjem simptoma.
Koliko često susrećete pacijentice koje dolaze s ovom dilemom - rade vježbe, a ne vide napredak?
Nažalost, gotovo svakodnevno.
Postoji li mogućnost da žene rade Kegelove vježbe pogrešno i time nesvjesno pogoršavaju stanje?
Kegelove vježbe su vrlo jednostavne pa sam izostanak rezultata sklonija pripisivati neriješenim strukturalnim ili funkcionalnim uzrocima nego krivom izvođenju vježbi.
Preporučuju li se Kegelove vježbe u svim slučajevima ili postoje situacije kada ih ne treba raditi?
Kegelove vježbe su preporučljive i opravdane samo u slučajevima kada je utvrđena slabost mišića zdjeličnog dna te kada je prije toga provedena desenzibilizacija hipersenzibiliziranih regija zbog kojih je narušena refleksna neurobiomehanika mišića zdjeličnog dna, odnosno kada je postignuto da se mišići zdjeličnog dna refleksno pravilno aktiviraju, a prethodno su zbog hipersenzibilizacije bili inhibirani.
Koje su najčešće zablude o Kegelovim vježbama u kontekstu jačanja zdjeličnog dna?
Rekla bih da je najveća zabluda upravo to da je dovoljno raditi Kegelove vježbe ako imaš probleme sa zdjeličnim dnom, bez utvrđivanja i otklanjanja uzroka loše funkcije mišića zdjeličnog dna.
Osnovali ste MotionLab, prvi hrvatski centar za pametan pokret. Po čemu se vaš pristup rehabilitaciji zdjeličnog dna razlikuje od klasičnih metoda?
Naš pristup temelji se na preciznoj dijagnostici uzroka inkontinencije te na personaliziranom rehabilitacijskom protokolu koji se osmišljava za svaku klijenticu individualno jer se uzroci inkontinencije razlikuju od žene do žene. Mi u MotionLabu bavimo se detektiranjem i otklanjanjem uzroka inkontinencije, a ne liječenjem simptoma. Jer jednom kada pronađete uzrok i otklonite ga, inkontinencije više nema.
Što podrazumijeva inovativni spoj rehabilitacijskog i fitness centra? Koje metode i vježbe primjenjujete umjesto Kegelovih vježbi kako biste pomogli pacijenticama?
Ljudsko tijelo je stvoreno za kretanje. Međutim, u početnoj fazi, dok osjećamo bol, bolna stanja gotovo se nikada ne rješavaju vježbama jer tijelo za to nije spremno, nego manualnim tehnikama koje mogu ukloniti uzrok boli. Kada pronađemo i otklonimo uzrok, potrebno je mijenjati životne navike i više se kretati. Isto tako treba raditi ciljane vježbe kako bismo optimirali obrasce pokreta, povećali njihov opseg te popravili jakost i izdržljivost mišića koji zbog kompenzacija dugo nisu bili aktivni. Tek kada više nemamo bolove i kada optimiramo pokrete regije koja je bila bolna, trenutak je za početak vježbanja. U skladu s tom filozofijom primjenjujemo metode kojima uistinu možemo pronaći i ukloniti uzrok inkontinencije kao što su metode manualne funkcionalne neurofiziologije (P-DTR), Emmett, osteopatiju, miofascijalne metode, a u vježbanju koristimo principe DNS-a, AIM-a, Stott Pilatesa, IKN-a, joge i, naravno, Kegelove vježbe kada utvrdimo da ih je potrebno provoditi.
Koja je najbolja strategija za žene koje se suočavaju s inkontinencijom, a Kegelove vježbe im ne pomažu?
Potrebno je otići na pregled stručnjaku koji će pronaći i otkloniti uzrok inkontinencije te nikako ne bi trebale raditi Kegelove vježbe dok se ne provede precizna dijagnostika koja će pokazati jesu li potrebne. To su najčešće fizioterapeuti, osteopati i kineziolozi koji su licencirani za metode poput P-DTR te za kineziterapijske metode poput Stott Pilatesa i DNS-a.
Kakvu ulogu u terapiji mogu imati elektrostimulacija, biofeedback ili posebni programi disanja i posture?
Elektrostimulacija može imati izvrsne rezultate kao početni dio rehabilitacijskog programa u situacijama kada je neki od živaca zdjeličnog dna bio mehanički pritisnut i/ili oštećen. Za biofeedback nemam konkretnih dokaza iz osobnog iskustva. Postura i pravilan obrazac disanja pak neizostavan su dio rehabilitacije inkontinencije i ostalih problema vezanih uz zdravlje zdjelice. Pravilan odnos zdjelice i prsnog koša, tzv. neutralna pozicija, preduvjet je za pravilan obrazac disanja, a pravilan obrazac disanja preduvjet je stabilnog i jakog trupa. A mišići zdjeličnog dna dio su unutarnje jedinice, najvažnijih mišića trupa.
Koliko je važno pravilno disanje i držanje tijela za zdravlje zdjeličnog dna?
Bez pravilnog disanja i dobre posture nema zdrave zdjelice. Međutim, važno je napomenuti da se pravilna postura ne može utrenirati jer je postura kompenzacija našeg živčanog sustava za različite traume koje je pretrpio naš organizam i za razne tjelesne disfunkcije. Tako da je pravilnu posturu moguće postići jedino metodama koje će otkloniti uzroke zbog kojih zadržavamo lošu posturu. Pravilan obrazac disanja također je potrebno ostvariti na refleksnoj razini, a potom ciljanim vježbama i osvješćivanjem obrasca disanja dodatno radimo na stabilizaciji trupa, razvoju jakosti i mišićne izdržljivosti mišića trupa.
Postoje li prehrambene navike ili promjene u životnom stilu koje mogu poboljšati kontrolu mokrenja?
Moj kolega, magistar nutricionizma Nenad Bratković, kaže da je jedan od osnovnih principa za kontrolu mokrenja - kontrola i tajming unosa diuretika iz prehrane, među kojima je najpoznatija kava. Treba stoga smanjiti kofeinske napitke koji stimuliraju glatke mišiće: kava, crni i zeleni čaj te naravno energetske i cola-napitke. I čaj od koprive djeluje diuretički. Korisno je znati da će mršavljenje, odnosno smanjenje visceralne masti, potencijalno smanjiti mehanički pritisak na mokraćni mjehur pa se preporučuje regulirati tjelesnu masu. Slani obroci s visokim udjelom natrija - to mogu biti i pekarski proizvodi, "zdrave" grickalice, ne nužno "junk" hrana, kao i aditivi na bazi natrijevih soli, mogu znatnije potaknuti mokrenje.
Kada je idealno vrijeme da počnemo raditi na jačanju zdjeličnog dna - treba li čekati simptome ili je ključ u prevenciji?
Pobornik sam pametnog vježbanja, a pametnim vježbanjem dobit ćemo dovoljno aktivacije mišića zdjelice. Također upozoravam žene da nakon poroda, osobito ako je bio carski rez ili epiziotomija, ili ako je bio traumatske prirode, nakon pada na trticu, ozljede prepone, kiretaže ili bilo kakve operacije u trbuhu, trebaju otići na pregled stručnjaku koji će odrediti potrebne terapije kako tijelo više ne bi moralo kompenzirati i kreirati disfunkcije poput inkontinencije i urgencije. Edukacija žena je ključna.
Koliko su žene danas osviještene o važnosti zdravlja zdjeličnog dna?
Rekla bih da su svakim danom sve osvještenije o važnosti zdravlja zdjelice i mišića zdjeličnog dna, ali nažalost upravo zbog toga velik broj žena ima vrlo konkretne probleme koji im znatno narušavaju kvalitetu života. Velika je odgovornost i liječnika ginekologa te ostalog medicinskog osoblja koje prije svega sudjeluje na porodu i u prvim danima oporavka da sve žene koje su imale carski rez ili epiziotomiju informiraju da je potrebno provesti terapiju rehabilitacije ožiljka. Također, velika je odgovornost kineziologa da žene nakon poroda prvo upute nekom od kolega tko se bavi zdravljem zdjeličnog dna kako bi napravio procjenu funkcije mišića zdjeličnog dna i po potrebi propisao terapiju, tako da mišići zdjelice budu spremi i sigurni za početak ili nastavak vježbanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....