Ova današnja tema na prvi pogled nije tipična ljetna, ali zapravo ima neke veze s ovim razdobljem godišnjih odmora. Naime, zamijetila sam da mi se upravo ljeti događa najviše zanimljivih slučajnosti (sinkroniciteta) pa sam vam poželjela nešto o tome napisati i podsjetiti vas da ih zamjećujete, pa i zapisujete.
Da se podsjetimo - sinkroniciteti su oni neobični događaji kad vam se dogodi neka toliko čudnovata podudarnost da ni sami ne možete vjerovati da je stvarna. Mene takve podudarnosti svaki puta oduševe. A odlučila sam vam o tome pisati jer mi se jedna dogodila upravo sinoć.
Zvučna halucinacija
Brat i ja jučer smo se ujutro odvezli iz Opatije u posjetu mojem ujaku i teti u Klenovicu (to je malo mjesto na moru u blizini Novog Vinodolskog). Ostali smo tamo cijeli dan, sve do kasno navečer, a ja sam posebno uživala u druženju sa svojim sestričnama i nećakinjom. Kad smo krenuli natrag prema Opatiji bila je već prošla ponoć. Mene uvijek raduje voziti Jadranskom magistralom u tako kasno doba - cesta je gotovo potpuno prazna i osjeća se neka posebna atmosfera tihe ljetne noći s tamnim zvjezdanim nebom iznad nas. Vozili smo se tako nas dvoje kroz mrak, slušali radio (neku nasumičnu stanicu koja je svirala uglavnom dobro nam poznate pjesme) i - onda se dogodila ta neobična stvar. Ušli smo u tunel i signal je potpuno nestao. Vozili smo se u tišini pa sam bratu objasnila da je u tunelu slab signal. Upravo u tom trenutku približili smo se izlazu pa se odjednom radio ponovno mogao čuti, a riječi pjesme koje smo začuli bile su ove: "ovdje je malo slabiji signal..."
Pomislila sam da imam zvučne halucinacije. Ma kako je moguće da neka pjesma ima takve riječi i da ih čujem baš točno u trenutku nakon što sam ih sama izgovorila? Bila sam zaista zaprepaštena. Ali takvi su svi sinkroniciteti - nevjerojatni. Poslije kad smo stigli kući pronašla sam da je to pjesma grupe BluVinil "Zvijeri" i da doista ima takve riječi.
Čagalj
Zanimljivo je da mi se neobičan sinkronicitet dogodio i prošlog ljeta u vrlo sličnom trenutku. Naime, i tada smo se brat i ja vozili kasno u noći po Jadranskoj magistrali. I odjednom je preko ceste ispred nas pretrčala neka životinja. "Jesi li vidio, što je to bilo?"- komentirala sam na glas - "Nije pas, ali nije ni vuk, kao da je nešto između. Možda je čagalj? Da, pitam se izgleda li čagalj upravo tako?"
I točno u tom trenutku začula se odjava emisije na radiju: "...i pozdravlja vas urednica Marija Čagalj."
I tog sam puta ostala u nevjerici - kako je moguće? A onda sam zaključila da mi to anđeli na svoj način poručuju da je ono doista bio čagalj.
Nezgodna podudarnost
Kad sam danas sinu i snahi prepričavala sinoćnji sinkronicitet, sin me podsjetio na još jedan davni događaj na kojeg sam već bila zaboravila, a baš je zanimljiv (nezgodan i zabavan u isto vrijeme). Pa ću vam i to ispričati.
Vozila sam se tog dana u svom automobilu po Savskoj ulici u Zagrebu i zamijetila s lijeve strane restoran po imenu "Din-Don". Učinio mi se zanimljiv pa sam pomislila kako bih voljela jedan dan u njega svratiti. No na žalost, za trenutak predugo sam držala pogled na restoranu pa nisam zamijetila da je automobil ispred mene naglo zakočio i svojim sam autom udarila u njega. U tom trenutku, s radija se začula promotivna poruka za onaj isti restoran:"Din-Don, da li vam zvoni u glavi?" Bome, zvonilo je.
Postoje različite teorije o tome što su to sinkroniciteti i kako do njih dolazi. Ono u što ja volim vjerovati je da su nam oni podsjetnik da je svijet ustvari puno kompleksniji i zanimljiviji od onoga što svakodnevno doživljavamo na površini. I da nas te „slučajnosti“ podsjećaju da je zaista sve moguće, da su i najnevjerojatnije stvari zapravo sasvim prirodne - što znači da su i baš sva čuda itekako moguća!
A zašto se sinkroniciteti (barem meni) češće javljaju ljeti? Vjerujem da je to zato što sam tada opuštenija nego tijekom godine i više prisutna u trenutku pa sam nekako energetski usklađenija s čudesnim i neobičnim iznenađenjima.
Želim vam ovih dana puno lijepih sinkroniciteta!